Dvije je godine od tog 5. septembra 2021. Od dana koji će biti zapamćen u crnogorskoj istoriji po ljudskosti, ali i nesojluku. Generalno, tako to biva u Crnoj Gori, jer se na čojstvo i junaštvo odavno zaboravilo.
Slično je bilo i na prvom belvederskom protestu davne 1936. Ironija je da su oba skupa bila povodom slične stvari – gaženja elementarnih ljudskih prava i dostojanstva Crnogoraca. Mada, za razliku od te 1936. kada su beogradski žandari pucali na mirne demonstrante, 2021. godine su tu nečasnu dužnost imali oni koji su se državi Crnoj Gori zakleli da će ljudska prava i dostojanstvo Crnogoraca štititi.
Po ljudskosti će ostati upamćeno jer se okupio veliki broj Crnogoraca koji su jasno željeli da poruče da ne daju da im se gazi dostojanstvo. Pogrešno bi bilo suditi o jačini mase na osnovu njenog broja, to se mjeri njenom odlučnošću da istraje u naumu. Naravno, one koji su u tome viđeli problem plašila je i istrajnost, ali i broj. Zbog toga su nadležni, a po naređenju iz kabineta Zdravka Krivokapića, zabranili da se priđe Cetinju postavivši policijske barikade čak u Donjoj Gorici. Zanimljiv primjer kako jedna vlada brani svojim građanima da se slobodno kreću javnim putevima i idu iz grada u grad. Još jedan pokušaj getoizacije Cetinja.
Istrajalo se u naumu skupa. Vlada Zdravka Krivokapića uskoro je pala, a da niko dan prije toga nije ni mogao naslutiti da će se to desiti prije isteka punog mandata. Danas, dvije godine kasnije, još uvijek osluškujemo eho belvederskih dešavanja, koja na neki način i dalje utiču na političku zbilju. Belveder i dalje traje.
Po nesojluku ostaće upamćen jer je jedna mala skupina prevrtljivaca i po cijenu krvi željela da ispuni zadatak za koji je plaćena a to je da po svaku cijenu pogazi obraz crnogorski i unizi Cetinje. Mogli bi jednim imenom da ih nazovemo, u stilu tužilaštava - Organizovana kriminalna grupa. Međutim, mnogo mi je draži termin koji je Haški tribunal koristio za njihove ideologe – Udruženi zločinački poduhvat. I jeste to bio.
Udruženi jer su u njegovom kreiranju učestvovali brojni organizacioni akteri, dio u pripremi, dio u sprovođenju, a dio u projektu obesmišljavanja i umanjivanja počinjenih nepočinstava. Počevši od Crkve Srbije, Vlade Crne Gore, Ministarstava odbrane i policije, Agencije za nacionalnu bezbjednost, raznih kriminalnih i paravojnih grupa, Radio Televizije Crne Gore i još nekih medija. Svi oni su neizostavni dio ovog zločinačkog poduhvata i svako od njih je imao zadatak. Zločinački, je ono što se toga dana desilo u ophođenju prema građanima ove države i jeste zločin. Na prvom mjesto jer se nije prezalo ni od krvoprolića.
Suzavci ubačeni u kuću staricama u posteljema, trodnevno trovanje građana Cetinja, gumeni meci po glavama jedva punoljetnih đevojčica, razbijanje automobila teškom mehanizacijom, kasnija privođenja i maltretiranja... Sve je to dokaz za zločinstvo.
Taj nesojluk onih koji su zločin naredili, sprovodili i zataškivali ostaće vječno upisan u udžbenike crnogorske istorije. Tako i treba. Neka ostane za buduća pokoljenja zapisano kako su određeni crnogorski građani željeli u Crnoj Gori da izazovu rat samo da bi ispunili naloge Aleksandra Vučića i Porfirija Perića.
Sa druge strane, ostaće upamćeno i to da su Crnogorci, kao i vazda u istoriji, umjeli da brane svoj obraz i grad Cetinje. I braniće svaki put kada to zatreba.
Nije pao!
