
Pasterizovano mlijeko i mliječni proizvodi crnogorskih proizvođača, čija cijena je posljednji put korigovana 2006, mogli bi naredne godine da poskupe pet odsto, što je dva centa po litru. Najava promjene cijena još jedne osnovne životne namirnice uslovljena je cijenom goriva u Crnoj Gori kao početne karike u lancu poskupljenja - od ulja, preko mesa, voća i povrća pa do hrane za stoku...
Proizvođači mlijeka uporno napominju da već dugo jedva krpe kraj s krajem. U boljoj situaciji nijesu ni prerađivači mlijeka, pa i oni traže izlaz iz krize. Rast cijena uslovio je sve aktere - proizvođače, prerađivače, trgovinske lance i Ministarstvo - da sjednu za sto i pokušaju da nađu rješenje.
SVAKO ŠTITI SVOJE INTERESE I RAČUNICU
„Poskupljenje bi moralo da uslijedi što je moguće prije. Ostali pregovori da se finalizuju pregovori između Ministarstva i prerađivača mlijeka. Tih pet posto to je izuzetno mali procenat u odnosu na postotak rasta troškova proizvodnje mlijeka. Ali, uzimajući u obzir sveukupno stanje, ipak znači nešto“, ističe za Portal Analitika predsjednik Unije stočara, Milko Živković.

Ukoliko prihvatljivog rješenja za sve strane ne bude to će se dugoročno odraziti na konkurentnost domaće proizvodnje i čitavog sektora.
„Mi smo tu domaćini, medijatori, kako bismo pomogli u ovom teškom trenutku za stočare i prerađivače mlijeka, zbog poskupljena cijene koncentrovane stočne hrane i goriva“, kaže Ranko Bogavac, načelnik direkcije za stočarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Osim rasta cijena stočne hrane, goriva i životnih potrepština, dodatni problem mogao bi biti i nedovoljan broj muznih krava
Najavljeno vantržišno rješavanje tržišnih odnosa, prema ocjeni ekonomskog analitičara Vasilija Kostića (a dogovor o cijenama mlijeka je, dodaje, upravo to), uvijek se za sve završava nesporazumom i subjektivnim ocjenama. Pojašnjava da svako od učesnika takvog dogovora štiti svoje interese i ima svoju računicu.
„Trebalo bi da razumijemo da ne postoji bolji mehanizam koordiniranja tržišnih odnosa od samog tržišta i da taj mehanizam ne može ništa da zamijeni, pa ni bilo kakvi dogovori ne pomažu“, upozorava Kostić za Portal Analitika.
Prema njegovim riječima, ukoliko tržište, kao što je to u ovom slučaju,proizvodi neželjene efekte (poskupljenja osnovne životne namirnice ), to se „ispravlja“ intervencijom države, kroz subvencije ili premije, kako bi se održala i unaprijedila domaća proizvodnja.
RAST TROŠKOVA VELIKI, SITUACIJA ZABRINJAVAJUĆA
Pregovori o promjeni cijene mlijeka su u toku. Svi akteri su saglasni da je situacija u ovom resoru veoma zabrinjavajuća.
„Stanje u mljekarskom sektoru Crne Gore je krajnje dramatično. Rast troškova je izuzetno veliki, tako da se ovoj situaciji ne vidi kraj.Kakve će to efekte imati na proizvodnju mlijeka u našoj državi vidjećemo na proljeće“, pojašnjava Živković.
Ministarstvo proizvođačima daje 11 centi redovnih premija za litar mlijeka i dodatne premije u iznosu od tri centa za oktobar, novembar i decembar. Opštine daju i određeni iznos svojih premija. Zbog teške situacije proizvođači su tražili da im mljekare litar sirovog mlijeka plate tri centa više.
„Imali smo odvojene sastanke, nekoliko sastanaka sa proizvođačima mlijeka, pa sa prerađivačima, i na kraju sa velikim prodajnim lancima, kako bi se stvorio prostor da mljekare podignu cijenu tri centa“, pojašnjava za Portal Analitika predstavnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Ranko Bogavac.

To bi, navodi on, bilo ostvarivo na način što bi prodajni lanci spustili maržu na 17.5 posto, povećali pozicioniranost domaćih mljekara na ne manje od 33 odsto.
„Na taj način bi se stvorila mogućnost da ta razlika spuštanja marže ide tri centa prema proizvođačima mlijeka“, kaže Bogavac.
Prema njegovim riječima, na kraju treba da u Privrednoj komori, za isti sto, sjednu proizvođači mlijeka, prerađivači i predstavnici lanaca marketa, i da za jedan izvjestan period urede svoje odnose.
STOČARI STRAHUJU DA ĆE OSTATI BEZ DOGOVORENOG IZNOSA
Proizvođači ipak strahuju da, i pored dogovora, trećina novca koji se dobije poskupljenjem proizvoda od mlijeka neće završiti u njihovom budžetu, već na nekom drugom mjestu.
„Tu mislim na prerađivače mlijeka, a ne na trgovinske lance koji su iskazali spremnost da ta sredstva usmjere prema proizvođačima mlijeka“, kaže Živković.
Da bi aktuelni pregovori dali željene rezultate, najvažniju ulogu imaju građani - potrošači.
Objašnjava, međutim, da ta sredstva ne idu proizvođačima direktno, već preko otkupljivača mlijeka.
„Oni isto imaju svoje probleme zbog rasta cijena energenata, ali definitivno, mi proizvođači smo najviše pogođeni. Vidjećemo šta će se dešavati. U svakom slučaju, ovo stanje je neodrživo“, upozorava Živković.
S obzirom na poskupljenja cijena repromaterijala i goriva čak do 40 odsto, ni položaj prerađivača mlijeka nije na zavidnom nivou, pa su i oni imali svoje zahtjeve, kako bi njima posao bio rentabilan.
Kontaktirali smo i predstavnike tri crnogorske mljekare - Lazine, Nike i Srne, ali za razgovor sa medijima nijesu bili raspoloženi. Ipak, sa predstavnicima Ministarstva su pregovarali.
„Naše mljekare su tražile da izloženost njihovih proizvoda ne bude manja od 33 odsto, kako bi proizvodi bili vidljiviji i dostupniji potrošačima. U tome ih podržavamo i trgovinski lanci su prihvatili takav vid podrške, kako naši proizvođači ne bi bili ugroženi od moćnih regionalnih proizvođača“, kaže Bogavac.
Takav bi pristup, smatraju u Ministarstvu, doprinio boljoj prodaji i manjem povratu. To bi, kako kažu, pomoglo mljekarama koje bi tako bile osnažene da mogu da daju dodatnu cijenu sirovog mlijeka.
STRANA KONKURENCIJA POPUNJAVA PROSTOR
Iako pojašnjava da to ne mora da utiče na cijene mlječnih proizvoda u marketima, stanje na rafovima je drugačije.
Prethodnih dana uvjerili smo se da je litar domaćeg pasterizovanog mlijeka porastao za 10 centi. Do nedavno je mogao da se kupi za 65 centi, a samo nekoliko dana nakon početka pregovora litar mlijeka istog proizvođača košta 75. U brojnim marketima na policama nema mlijeka domaćih mljekara. A i uvozno je, nerijetko, jeftinije.
„Otvorenost naše ekonomije, pa i u dijelu uvoza mlijeka, je očigledna. Tako je domaća proizvodnja izložena spoljnoj konkurenciji. Manjak ponude mlijeka, koji bi bilo realno očekivati, lako se može nadoknaditi ponudom iz uvoza pa u tom smislu zbog manjka domaće ponude mlijeka – ne očekujem pritisak na cijenu“, kaže Kostić.
PIJTE DOMAĆE, INAČE GA NEĆE BITI
Rast cijena mlijeka je, smatra on, moguć u kontekstu opšteg trenda rasta cijena na svjetskom tržištu i to vidi kao glavni pritisak. Ističe, pak, da je uloga države presudna kako bi se spriječio još jedan udar na budžet građana.
„Proizvodi sa nižom cijenom pri istom kvalitetu imaju bolju tržišnu poziciju i konurentniji su od drugih. Suština je najvećim dijelom u produktivnosti, a za mlijeko i slične poljoprivredne proizvode i dobrim dijelom u podršci države. Zato što inostrani proizvođači imaju znatnu podršku svoje države, pa su nerijetko zbog toga i povoljniji“, pojašnjava Kostić.
Osim rasta cijena stočne hrane, goriva i životnih potrepština, dodatni problem mogao bi biti i nedovoljan broj muznih krava.
„Imamo u ponudi veliki broj krava koje idu u klanice, a ove godine je izuzetno malo uvezeno mliječnih grla. Mala je i domaća proizvodnja priplodnih junica, tako da sljedeće godine možemo očekivati još veću zavisnost od uvoza“, podvlači Živković.
Da bi aktuelni pregovori dali željene rezultate, najvažniju ulogu imaju građani - potrošači.
„Preporučujemo građanima, potrošačima, da kupe domaće proizvode i tako pokreću čitav taj lanac“, poziva Bogavac.