Politika

INTERVJU: Vladimir JOVANOVIĆ, publicista i istraživač religije

Crna Gora je od 1918. do 2006. pod okupacijom Beograda

Od obnove slobode i nezavisnosti, Srbija različitim intenzitetima primjenjuje kompletan arsenal specijalnog rata protiv Crnogoraca, doskora vješto koristeći slabosti DPS-a: korupciju, kriminal, tranzicione afere, zarobljene institucije, nepotizam, ali ponajviše teške promašaje u kulturološkoj i prosvjetnoj politici i dilove sa Srpskom crkvom - izuzimajući dil iz 2006, koji je podrazumijevao saučesničko učešće Amfilohija Radovića u obnovi naše nezavisnosti. S tim u vezi, nikšićki izbori su epizoda. I to, za vlasti u Srbiji - neuspješna epizoda, ocijenio je Jovanović

Vladimir JOVANOVIĆ, publicista i istraživač religije Foto: Privatna arhiva
Vladimir JOVANOVIĆ, publicista i istraživač religije
Ana Popović
Ana PopovićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Publicista i istraživač religije, Vladimir Jovanović, kazao je u intervjuu za Portal Analitika da je formulacija o tome da je “srpski blok” pobijedio u Nikšiću, uslovna. Pojasnio je da bi pobjeda “srpskoga bloka” bila čista, da je imao jednu listu i u direktnom sučeljavaju dobio više glasova od DPS-a. Ili, kako je dodao, da je DPS, kao što nije, imala dramatičan pad povjerenja u glasačkoj masi. 

- DPS je, ma šta ko pričao, u ozbiljnoj tranziciji. Od kraja 2019, pa do posljednjega kongresa, prolazi kroz emancipaciju koja je po obuhvatu i dalekosežnim posljedicama uporediva onoj iz 1997, kada se ta partija odrekla zabluda Jugoslavija, velikosrpstva, te komunizma u ekonomiji i prihvatila mnoge evropske vrijednosti liberalne demokratije, ljudskih prava i tržišne ekonomije, koje su na prostorima Crne Gore neprimjenjive bez okvira državne nezavisnosti. Mirna primopredaja vlasti nakon posljednjih parlamentarnih izbora i jasno saopšten stav, koji može biti testiran, da želi da bude konstruktivna opozicija u nastavku reformi po evropskoj agendi, dio je i te unutrašnje tranzicije DPS-a - istakao je Jovanović.

On je naveo da je koalicija oko Demokrata zaista ostvarila izvjestan rast na izborima u Nikšiću, ali preuzevši ili "otevši" glasove DF-a. 

- Poenta je u sljedećem: to je zajednička lista i predsjednika parlamenta Bečića i premijera Krivokapića - dvije hijerarhijski najreprezentativnije persone vlasti formirane nakon 30. avgusta prošle godine. I, posmatrano s tog stanovišta, Bečić-Krivokapić lista, tek je treća po snazi. Pribrojimo li i podršku koju je dobila u Nikšiću Abazovićeva lista, iz tog - ponavljam, za Crnu Goru nereprezentativnog uzorka - vidimo da aktuelni režim u najboljem slučaju ima neposrednu podršku svega 27,7 odsto biračkoga tijela - podvukao je Jovanović.

Osvrćući se na smjenu vlasti koja se u Crnoj Gori desila prije pola godine, Jovanović je ocijenio za Portal Analitika da je za DPS bilo bolje da je vlast izgubila mnogo ranije.

- I ne pod “dopingom” litijašenja, uz pomoć “babica” iz Srbije i Rusije i najvažnije: uz saučesničku tišinu Zapada. Taj Zapad je restlove nekadašnje anti-NATO opozicije, okupljene oko “crvenih kravata” Demokrata, prihvatio kada se su svečano zakleli da nikad neće dovesti u pitanje ovu i druge vanjsko-političke tekovine bivših DPS vlada. Dokaz? Par dana nakon izbora, Demokrate su potpisale trojni sporazum nove vlade - za NATO - zaključio je Jovanović.

ANALITIKA: Kako komentarišete ishod lokalnih izbora u Nikšiću? Ko je pobjednik, a ko gubitnik tzv. "Bitke za Nikšić", kako su je prozvali pojedini srpski mediji?

JOVANOVIĆ: Pa, ja to posmatram na malo drukčiji način. U fokusu lokalnih izbora u Nikšiću je bila sudbina DPS-a. Da li će izgubiti biračko tijelo: najvećim dijelom iz oportunizma, zbog prelaska u druge stranke ili iz apatije? Znamo da su procjene iz režimskih struktura bile da će DPS u Nikšiću stagnirati 5-10 odsto, pa i više. To se nije desilo. 

Iako drugi po veličini grad u Crnoj Gori, Nikšić ipak nije reprezentativan uzorak za Crnu Goru. Ali, ako razmotrimo taj nikšićki uzorak i uzmemo u obzir da jedna četvrtina Crne Gore, zbog etničkih ili vjerskih razloga, nikada u značajnijem procentu neće glasati za koalicije DF, Demokrata ili Abazovića, onda dobijamo jednu širu sliku o snazi, rasponu i vitalnosti građanske opcije čiji je stožer, volens-nolens, DPS - koja je uvijek optirala, čak i kad to po izbornom rezultatu nije morala, da u izvršnoj vlasti ima za partnere političke predstavnike naših građana iz bošnjačko-muslimanske, albanske i hrvatske zajednice.

ANALITIKA: Hoće li rezultat nikšićkih izbora biti i svojevrsni ispit za dalje odnose između Crne Gore i Srbije, s obzirom na njeno miješanje u izborni proces jedne suverene države?

JOVANOVIĆ: Vlasti Srbije se još od Garašanina, dakle od 1840-ih, na ovaj ili onaj način, miješaju u unutrašnje stvari Crne Gore. Iz Srbije su indukovana dva krvava bratoubilačka rata među Crnogorcima. 

De facto, bez obzira da li su u pitanju monarhija Karađorđevića ili republika, zločinačke ideologije velikosrpstva, četništva, titoizma ili slobizma, Crna Gora je od 1918. do 2006. pod okupacijom Beograda. Od obnove slobode i nezavisnosti, Srbija različitim intenzitetima primjenjuje kompletan arsenal specijalnoga rata protiv Crnogoraca, doskora vješto koristeći slabosti DPS-a: korupciju, kriminal, tranzicione afere, zarobljene institucije, nepotizam, ali ponajviše teške promašaje u kulturološkoj i prosvjetnoj politici i dilove sa Srpskom crkvom - izuzimajući dil iz 2006, koji je podrazumijevao saučesničko učešće Amfilohija Radovića u obnovi naše nezavisnosti. S tim u vezi, nikšićki izbori su epizoda. I to, za vlasti u Srbiji - neuspješna epizoda. 

ANALITIKA: Da li je, po Vama, bila neizbježna pobjeda srpskog bloka u Nikšiću, ako se ima u vidu slijed procesa kroz koji Crna Gora prolazi u posljednjih pola godine, od promjene vlasti?

JOVANOVIĆ: Prethodna temeljna zabluda bivše opozicije, a sadašnjih režimskih stranaka, u vezi DPS-a glasi da je decenijama dobijala izbore korupcijom većine glasača, ili zbog “50.000 fantom-birača”, pa će, biva, kad izgubi državnu vlast, gubiti i najmasovniju podršku. Cijena toj zabludi je plaćena tolikim porazima na prethodnim izborima. Ja mislim da je većim dijelom DPS od 1997. imala pojedinačno i u kontinuitetu najmasovniju podršku jer je većina iz alternative bila još gora ili nevjerodostojna u obećanjima o nastavku evropske agende.

Prema mojoj evidenciji, DPS u posljednje tri decenije već treći put na lokalnim izborima nema odborničku većinu u Nikšiću - gubila je na lokalnim izborima 2003. i 2012. Hoću da kažem, nije se desilo nešto što već nije u tom gradu viđeno.

Možda bi DPS izgubila lokalnu vlast i da je pobijedila ljetos na parlamentarnim izborima? Onda bi se sada drukčije iščitavao rezultat ove partije od 40,40 odsto. 

Otuda je formulacija o tome da je “srpski blok” pobijedio u Nikšiću uslovna. Ta pobjeda “srpskoga bloka” bi bila čista da je “srpski blok” imao jednu listu, pa u direktnom sučeljavaju dobio više glasova od DPS-a. Ili, da je DPS, kao što nije, imala dramatičan pad povjerenja u glasačkoj masi. 

Ali, ta partija, ma šta ko pričao, u ozbiljnoj je tranziciji. Od kraja 2019, pa do posljednjega kongresa, prolazi kroz emancipaciju koja je po obuhvatu i dalekosežnim posljedicama uporediva onoj iz 1997, kada se ta partija odrekla zabluda Jugoslavija, velikosrpstva, te komunizma u ekonomiji i prihvatila mnoge evropske vrijednosti liberalne demokratije, ljudskih prava i tržišne ekonomije, koje su na prostorima Crne Gore neprimjenjive bez okvira državne nezavisnosti. Mirna primopredaja vlasti nakon posljednjih parlamentarnih izbora i jasno saopšten stav, koji može biti testiran, da želi da bude konstruktivna opozicija u nastavku reformi po evropskoj agendi, dio je i te unutrašnje tranzicije DPS-a. 

ANALITIKA: Ne zaboravimo da je nova Vlada koja je praktično jednovjerska, "sastavljena" u manastiru, a upravo SPC bila ključni igrač i svojom podrškom podigla rejting koalicije na čelu sa Demokratama na izborima u nedjelju. Koji je, po Vama, krajnji cilj i namjera SPC?

JOVANOVIĆ: Pa, mislim da je stratešku smjernicu za personalni sastav Krivokapićeve vlade dao konkretno Amfilohije Radović. A to se nije sviđelo ovima iz DF-a, ni Vučiću i Patrijaršiji u Beogradu. Amfilohije je kazao - DF držati dalje od glavnih resora. Želio je da Krivokapić bude njegova, a ne Vučićeva marioneta. Onda je Amfilohije umro. Neki su, na primjer Daka Davidović, tvrdili da imaju njegov “testament”, pa je odmah zaratio i sa DF-om i s Krivokapićem.

Meni je bilo interesantno da je za izbore u Nikšiću Joanikije Mićović dao podršku listi Bečić-Krivokapić. Mandić i Knežević su pak morali putovati u Beograd da im listu DF-a u Nikšiću podrži Porfirije Perić. A onda se Joanikije, nakon što je propao u trci za patrijarha SPC - ne bez imputa iz okruženja Vučića u pogledu šansi za “fotelju” mitropolita crnogorsko-primorskoga - nezahvalno “odrekao” svoga dobrotvora, nosioca najviših SPC odlikovanja i Amfilohijeva “testamenta”, dakle Dake Davidovića, koji je - veseli se srpski rode! - Krivokapića ljetos, doveo za nosioca liste i platio mu dio kampanje, docnije izjavio da su Krivokapićevi ministri “njegovo čedo”, etc.

Stvarni problem za SPC je na drugoj strani. Provjerljiv je i statistički. Nikšić je skoro jednovjerski grad. U tom gradu se najmanje 43,1 odsto stanovništva, glasajući sada za DPS, SD i SDP, jasno izjasnilo i da nije za SPC, tj. da je za obnovu autokefalije drevne Crkve naših predaka. A u Nikšiću je katedra episkopa Mićovića. Bezmalo svaki drugi pravoslavac u Nikšiću, Mićovića, koga su tu iz Beograda poslali 2000. godine, ne smatra za svoga episkopa. Slične rezultate u pogledu obnove autokefalije Crkve imamo i u drugim “jednovjerskim” opštinama na ljetošnjim parlamentarnim izborima - na primjer u Mojkovcu, Kolašinu, Andrijevici, Žabljaku, Danilovgradu… DPS je ljetos pobijedila u Šavniku.

Za SPC je situacija još gora na Cetinju, a tamo su iz Beograda još 1931. zalud osnovali katedru njihove eparhije crnogorsko-primorske.

S druge strane, koalicija oko Demokrata je zaista ostvarila izvjestan rast na izborima u Nikšiću, preuzevši ili "otevši" glasove DF-a. Ali, poenta je u sljedećem: to je zajednička lista i predsjednika parlamenta Bečića i premijera Krivokapića - dvije hijerarhijski najreprezentativnije persone vlasti formirane nakon 30. avgusta prošle godine. 

I posmatrano s tog stanovišta, Bečić-Krivokapić lista, tek je treća po snazi. Pribrojimo li i podršku koju je dobila u Nikšiću Abazovićeva lista, iz tog - ponavljam, za Crnu Goru nereprezentativnog uzorka - vidimo da aktuelni režim u najboljem slučaju ima neposrednu podršku svega 27,7 odsto biračkoga tijela. 

ANALITIKA: S obzirom na trenutnu situaciju, ide li Crna Gora, sa ovom vlašću na čelu, ka tome da postane neka vrsta ruskog agenta u Alijansi i hoće li NATO to dozvoliti?

JOVANOVIĆ: Jesenas su o tome pisali relevantni zapadni mediji. Ta opasnost postoji. Naime, sadašnja vlada se temelji na trojnome sporazumu Krivokapić-Bečić-Abazović da neće biti promjena kursa u vanjskoj politici, dok iz DF-a tvrde da je to potpisano njima iza leđa i da oni to ne priznaju. A Krivokapićeva vlada, zavisi od parlamentarne podrške DF-a. To se reflektuje i za neka od rukovodnih kadrovskih rješenja u odbrambeno-bezbjednosnom sektoru. 

Knežević iz DF-a, koji je predsjednik parlamentarnog odbora za bezbjednost i odbranu, nema zamjerki na rad v.d. direktora ANB. Međutim, nijesmo čuli da primjedbe imaju ni u NATO. Dakle, Knežević, koji se onoliko javno kune da mu je “majka - Rusija”, i NATO, imaju identične stavove. Interesantno.

Na drugoj strani, sagledajmo pozicije koje Zapad ima vis-à-vis Crne Gore. Realno, DPS je bila zrela za prelazak u opozicione klupe nakon mandata Lukšićeve vlade još na parlamentarnim izborima 2012. godine.

To je na neki način i Đukanović najavio, prethodno se bio povukao s državničkih funkcija. Međutim, i iz pozicije Zapada, postalo je jasno da je gro opozicije još gora varijanta od DPS-a. Put u NATO realno nije bio moguć bez Đukanovićeve harizme i opet je na izborima 2012. predvodio pobjedničku listu. 

Nakon što je članstvo u NATO pet godina kasnije realizovano, zapadni centri moći su procijenili da je prošle godine došlo vrijeme za smjenu DPS-a. Na kraju, potpuno je prirodno, ja bih rekao i ljekovito za crnogorsko društvo, a i za DPS, da se smjena vlasti već jednom desi. To je tekovina, zakonomjernost i smisao demokratije. Mnogi paragrafi zakona po evropskim standardima koji su trebali da naprave snažne, nezavisne institucije pravne države, čak i uz najbolju volju koje često nije bilo u DPS-u, nemoguće je sprovesti u život bez ciklusa smjene vlasti. Bolje bi bilo da je DPS vlast izgubio mnogo, mnogo ranije. I ne pod “dopingom” litijašenja, uz pomoć “babica” iz Srbije i Rusije i najvažnije: uz saučesničku tišinu Zapada. Taj Zapad je restlove nekadašnje anti-NATO opozicije, okupljene oko “crvenih kravata” Demokrata, prihvatio kada se su svečano zakleli da nikad neće dovesti u pitanje ovu i druge vanjsko-političke tekovine bivših DPS vlada. Dokaz? Par dana nakon izbora Demokrate su potpisale trojni sporazum nove vlade - za NATO. 

E sad, hoće li nova vlast ispuniti očekivanja Zapada? Važnije je hoće li nova vlast ispuniti očekivanja svojih birača i da li će stvaranjem novih evropskih društvenih, ekonomskih i kulturnih vrijednosti privući mase glasače DPS-a. Ako uzmemo u obzir i objektivne okolnosti koje pominjete, te dosadašnju praksu Krivokapićeve vlade i Bečićeva parlamenta, ali i dramatis personae u karakazanu tog režima, na to se ne bih kladio.

ANALITIKA: Na udaru vladajuće strukture u posljednje vrijeme našao se i Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Kakva poruka se šalje hajkom na temeljne identiteske vrijednosti savremene Crne Gore?

JOVANOVIĆ: Naučna istraživanja i književna produkcija, zatim časopis “Lingua Montenegrina”, kao i ukupna kulturološka misija Fakulteta za crnogorski jezik i književnost je takva da je na ponos i istoriji i budućnosti Crne Gore. U katastrofalnoj kulturno-prosvjetnoj i većim dijelom naučnoj politici koju su, nekada u jednoumlju komunisti, a onda i bivše DPS vlade decenijama vodile, FCJK je jedan od malobrojnih svijetlih izuzetaka. Ne čudi da sada ima protivnike i unutar aktuelnoga režima i da je za egzekutora izabran amater harmonikaš i politički kamelon - nota bene, nekadašnji uzoriti DPS-ovac, pa poslanički uhljeb SNP-a, zatim, naime “iz ličnih interesa” (S. Milić, eks-predsjednik SNP) - prebjeg u DF.

ANALITIKA: Koliko je iz ove perspektive realno da se održe vanredni parlamentarni izbori do kraja godine, ako imamo u vidu aktuelnu političko-ekonomsku i katastrofalnu epidemiološku situaciju?

JOVANOVIĆ: Ako je moja računica tačna, podršku Krivokapićevoj vladi uslovljavaju poslanici DF-a i Medojevićeve stranke - ukupno 21 poslanik. Vjerovatno je na tim pozicijama i petočlani klub SNP-a, koji su se "ogrebali" za mandate na listi DF-a. A, 40 opozicionih poslanika jedva čeka da izglasa obaranje režima. 

Drugim riječima, Krivokapićeva vlada može da računa na bezrezervnu podršku klubova Demokrata i Crno na bijelo, plus još jedan poslanik, prebjeg s liste DF-a - summa summarum, ta podrška od “mršavih” 15 poslanika dovoljno govori o perspektivi Krivokapićeve vlade.

Portal Analitika