Članstvo Finske i Švedske, bez sumnje, doprinijeće NATO-u, naročito kada se uzme u obzir aktuelni rat u Ukrajini, ali i nepredvidivo ponašanje Kremlja. Ne treba, pritom, zaboraviti da je naročito Finska decenijama posvećeno radila na jačanju mjera kolektivne bezbjednosti i spremnosti za reakciju u slučaju bilo kakve vrste napada.
Sa druge strane, ne treba da čudi ni sve veća skepsa Moskve povodom pitanja članstva skandinavskih država, jer će na taj način granice članica NATO-a sa Rusijom biti dvostruko duže nego danas.
Crna Gora je bez sumnje - za
Što se Crne Gore tiče, podrška pristupanju Finske i Švedske je, kako to sada djeluje, neupitna. Dođu li na dnevni red, protokol o pristupanju skandinavskih država Alijansi biće u Skupštini Crne Gore ratifikovan ubjedljivom većinom glasova.
ko bi samo prije godinu mogao i pretpostaviti kako će Finska i Švedska ovih dana upućivati zahtjeve za pristupanje Alijansi?
Punu podršku prije nekoliko dana pružio je i predsjednik države Milo Đukanović tokom susreta sa ambasadorima Finske Kimom Lahdevirtom i Švedske Anikom Ben David.
“Crna Gora zna značaj ažurnog pristupanja, i potrudićemo se da budemo jedna od prvih zemalja koja će ratifikovati Sporazum”, kazao je on.
Identičan stav iznio je i premijer Dritan Abazović prilikom susreta sa Lahdevirtom.
“Zajednički interes je da Evropa bude snažna i jedinstvena u odbrani civilizacijskih vrijednosti”, poručio je Abazović.
Zašto se Turska protivi?
Put Finske i Švedske ka NATO, ipak, mogla bi usporiti jedna članica Alijanse – Turska. Iz Ankare su nagovijestili kako bi mogli iskoristiti pravo veta, a predsjednik te države Redžep Taip Erdoan takav je stav obrazložio navodeći da dvije nordijske države pružaju utočište teroristima.
Takva izjava začudila je samo neupućene, jer Turska je ranije kritikovala Stokholm i Helsinki, što zbog odnosa prema Radničkoj partiji Kurdistana, što zbog podrške pristalicama Fetulaha Gulena, kojeg je zvanična Ankara optužila da stoji iza navodnog pokušaja državnog udara 2016. godine. Zamjerala je Turska Švedskoj i na podršci sirijskim Kurdima.
Ipak, najprije će biti da je protivljenje Turske, zapravo, samo način da dođu do ustupaka, odnosno da utiču na stav skandinavskih država prema PKK i gulenistima.
Rusija sada gleda kontraefekte sopstvenih poruka
Nakon svega što se izdešavalo u posljednja dva mjeseca, pojedine poruke koje su se zimus mogle čuti iz Kremlja sada zvuče apsurdno. Naime, iz Moskve su u februaru govorili i o tome kako ne žele dodatno prisustvo NATO-a na svojim granicama, a zapravo su izazvali kontraefekat.
Računajući i eksklavu Kalinjingrad, kopnena granica između Rusije i članica NATO dugačka je 1.210 kilometara. Uđe li Finska u NATO, ta će se granica produžiti za čak 1.340 kilometara.
Čini se kako je i oštra retorika Rusije ka Helsinkiju i Stokholmu proizvela još jedan kontraefekat. Naime, upravo ove sedmice, objavljeni su najsvježiji rezultati anketa koji ukazuju kako je podrška građana Finske i Švedske pristupanju NATO-u na istorijskom maksimumu.
Velika promjena
Naposljetku, ključno pitanje jeste – kada bi Finska i Švedska formalno mogle postati članice NATO-a? Reklo bi se kako će se to, uprkos stavovima Turske, dogoditi prilično brzo.
Od tog momenta, geopolitička slika Evrope biće drastično drugačija.
Za NATO će to, bez sumnje, predstavljati momenat dodatnog jačanja. Neće to biti irelevantno ni kada je u pitanju rat u Ukrajini.
Sa druge strane, za Rusiju – ukoliko se poslužimo retorikom Kremlja – to će značiti umnožavanje ‘neprijatelja’, i to tik uz njenu granicu.
Biće to velika promjena. Jer, ko bi samo prije godinu mogao i pretpostaviti kako će Finska i Švedska ovih dana upućivati zahtjeve za pristupanje Alijansi?
