Nijesam kockar, mada sam nekada volio da igram karte, a poker je uvijek bio moj izbor...
Čudna stvar kod tih igara je da se špil nikada ne mijenja sve dok onaj koji dijeli karte (diler) ne pomisli da je možda bilo previše miješanja i da se može dešavati ponovljeni slijed karata. Samo u takvom trenutku diler, od svih uključenih traži da se saglase oko iznošenja novog špila na sto.
Crnogorska politika je poput serije partija pokera, u kojima još niko nije pristao da promijeni „špil“. Uostalom, serija je tek u drugoj partiji i još je dug put do kraja.
Igrači su za kartaškim stolom, ima pokrovitelja koji stoje u pozadini. Neki od njih su domaći, ali mnogi su međunarodni.
Često u takvim igrama sa visokim ulozima ima zainteresovanih učesnika/pokrovitelja koji lebde oko igrača, zapravo ne igraju igru sami, ali su tu u pozadini, budno prate proces i posmatraju da niko ne vara.
Neki od njih su tu zbog određenog interesa, možda finansiranja nekog igrača ili osmatranja da li bi se određeni igrač mogao pokazati kao prikladan gost u nekoj drugoj poker partiji koja tek treba da bude ugovorena, dok su neki tu samo zbog ljubavi prema igri i adrenalinskom ambijentu koji uvijek obavija takve prilike.
Ironično je da se najpoznatija poker partija u posljednjih nekoliko godina igrala u Crnoj Gori, doduše na filmskom platnu, u Casino Royalu.
„Pokrovitelji još ne žure s potpunom promjenom špila, možda im je potrebno da vide još gubitaka...“
Politički poker u Crnoj Gori danas ima mnogo veće uloge od partije pokera u filmu o Bondu. U današnjoj igri ulog je postojanje moderne/ progresivne/ evropske države, neometane svojim istorijskim neprijateljem, Srbijom.
Današnja igra je za državu neokaljanu religioznim fanaticima koji gledaju unazad, za konačnu slobodu i jednakost među suverenim ravnopravnim državama.
Dakle, scena je postavljena, igrači su zauzeli mjesta, a posmatrači i pokrovitelji gledaju.
Prva igra u ovoj partiji zapravo je počela u avgustu 2020. godine kada je 41 mjesto oko kockarskog stola bilo ispunjeno sajamskom, možda i vašarskom, mješavinom igrača, a svi su donijeli vlastitu istoriju i skrivene planove za ,,sto".
Bilo je onih koji su, uz pokrovitelje, već bili uvjereni u svoje sposobnosti da mogu da blefiraju kroz cijelu partiju i osvoje pravu pobjedu, dok su neki od igrača bili praktično nepoznati posmatračima ili onima koji su željeli da se klade.
Neki od poznatih igrača maskirali su se u nova, ali loše skrojena odijela, petparačke frizure u nadi da će biti sakriveni. Neki su jednostavno govorili dovoljno glasno i samopouzdano da su mnogi od posmatrača odmah bili privučeni da ih podrže, iako su bili praktično nepoznati.
Igra je započela…
Diler je sjedio na kraju stola, nasmijan, izgledao prefinjeno u lijepo skrojenom odijelu iz Milana ili Sevilje. Njegovi savršeno manikirani prsti počeli su da dijele prve karte. Djelovalo je da se osjeća izuzetno ugodno jer zna tačno kakva je njegova pozicija na ovom vanrednom događaju. Znao je da, bez obzira na to kako su podijeljene karte, diler neće biti promijenjen i biće tu da podijeli sljedeću ruku.
Kako je igra napredovala, igrači su stavljali svoje uloge. Privatno klađenje van stola između posmatrača i pokrovitelja diskretno se nastavilo i činilo se da dva posebna pokrovitelja podržavaju istog igrača za stolom.
Postalo je očigledno, prilično rano, da su i njemački i američki pokrovitelji zapravo polagali nade - u istog igrača.
Mnogi od ostalih prisutnih još uvijek nijesu bili sasvim sigurni koga bi od igrača trebalo da podrže, ali dosta njih je slijedilo njemačko/američko vođstvo i podržalo jednog određenog igrača.
Međutim, kako bi bilo manje očigledno, oni su takođe uložili manje iznose i kladili se na još nekoliko igrača. Mnogo puta se odnos odanosti mijenjao između posmatrača i igrača i zapravo su neki igrači počeli da igraju svoju igru u koordinaciji sa nekim samostalnim partnerstvima zarad osvajanja „ruke“, ili dvije, u partiji.
Vrijednost pota u centru stola je rasla i rasla, ulozi su postajali sve veći.
Prva igra u partiji počela je u avgustu 2020. kada je 41 mjesto oko kockarskog stola bilo ispunjeno sajamskom mješavinom igrača
Igra je bila duga, bogatstva stečena i izgubljena, kao i prijateljstva u prvih nekoliko igara partije koja se odvija...
Raspoloženje oko stola je raslo, „pokrovitelji“ su bili uznemireni načinom na koji su bili izloženi. Diler je to primijetio i odlučio da je došlo vrijeme da se završi prva polovina ove maratonske poker igre.
Neki od 41 igrača su igrali izuzetno loše ruke, ali još nijesu shvatili da su pokrovitelji, ali i drugi igrači za stolom primijetili su njihovu nesposobnost da blefiraju.
Vjerovali su da su nepobjedivi, ali njihove podignute obrve i nervoza bili su očigledni svima. Njihova tjeskoba odašiljala je utisak očaja i samozavaravanja, ali diler se sve vrijeme smiješio i izgledao potpuno bezbrižno.
Igrači za stolom, neki s polupraznim bocama viskija pored svojih hrpa gotovine, a drugi u izmaglici dima prevelikih havanskih cigara, počeli su da se osjećaju neprijatno i bez oslonca.
Diler je osjetio šta se dešava, odlučio je da bude ljubazan i napravi pauzu u igri kako bi igrači mogli da preispitaju pozicije i odluče žele li da nastave ili kapituliraju.
Pitao se diler, ko još može dobiti podršku od pokrovitelja koji posmatraju ovu mučnu igru.
Tokom pauze neki igrači su odlučili da odu, a drugi su grozničavo tražili posljednju priliku da nastave za ,,stolom snova“.
Svi su ponovo zauzeli mjesta, ali ubrzo je postalo očigledno da ih je ostatak igrača ipak promijenio, vjerovatno radi bolje sreće, možda da se pokušaju sakriti od jednog ili više posmatrača koji su shvatili da nešto može da krene po zlu za njihovog izabranog igrača i štićenika.
Diler se još jednom nasmiješio i ponudio da koristi novi špil karata. Prije nego što je uspio da ga otvori, Njemac i Amerikanac zajedno su iznijeli prigovor: "Još nije vrijeme za to, hajde da pokušamo još nekoliko dijeljenja!"
Diler je podigao obrvu, i odložio pripremljeni novi špil karata na sto. Spokojnog pogleda, kao kad đed gleda unuka kako se igra u proljećnom vrtu, podijelio je karte i nasmiješio se.
Ponovo je počeo da dijeli karte misleći u sebi:
„Pokrovitelji još ne žure s potpunom promjenom špila, možda im je potrebno da vide još gubitaka...“
Nasmiješio se i nastavio dijeljenje...
