Jednog od najboljih crnogorskih glumaca, Milivoja Miša Obradovića krasi istinski glumački dar, harizma i stoprocentna posvećenost ulogama, zato publika unaprijed zna da će kad vidi njegovo ime u najavi projekta dobiti isključivo - kvalitet.
On teatarskim daskama korača lako, dok sa ekrana plijeni uvjerljivošću snage glumačkog dara, pa sve one koji su iole upućeni u njegov rad nije iznenadila vijest da je dobio glavnu ulogu u jednoj epizodi serije „Sveci“, koju je producirao najslavniji svjetski sineasta današnjice Martin Skorseze, a koja je počela da se emituje 17. novembra na Fox Nation.
Miša jednako voli i cijeni i domaća i regionalna publika, ali i kritika, pa već ima zavidnu kolekciju nagrada za glumački angažman.
Ostvario je brojne uloge prevashodno u pozorištu, ali i na filmu i televiziji. Gledali smo ga “Božićnom ustanku”, “Dojč kafeu”, “Senkama nad Balkanom 2”, “Dugu moru”, “Kalupu”, “Braniocu”, “Budvi na pjenu od mora”… “Bunaru”, “Iskri”, “Dječacima iz Ulice Marksa i Engelsa”, “Lokalnom vampiru”…
Pozorišna publika s nestrpljenjem iščekuje njegovu novu ulogu u predstavi “Gospoda Glembajevi”, koju po Krležinom djelu u Crnogorskom narodnom pozorištu režira Danilo Marunović.
Mišo je rođen 1982. u Podgorici. Studije glume završio je na Akademiji dramskih umetnosti u Novom Sadu u klasi prof. Vide Ognjenović i prof. Ljuboslava Majera. Od 2008. stalni je član ansambla CNP-a.
U braku je sa glumicom Kristinom Obradović sa kojom ima dvoje djece.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi miris bakine kuhinje, zvuk fudbalske ili košarkaške lopte koja odzvanja ulicom u kombinaciji sa glasovima mojih drugara koji oslikavaju moje djetinjstvo.
Onda, recimo, onaj trenutak kad kao dijete otkrivate nove svjetove kroz muziku, literaturu, filmove…
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sam svjesniji života i svijeta.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Talenat za sport i za muziku.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljiv sam. A sa druge strane, potpuno paradoksalno, nekad suviše dugo trpim neke stvari vjerujući da ih mogu popraviti, a zapravo ne mogu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Vrlinu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ne znam kako bi se zvala, ali recimo da bih volio da u tom filmu glumi Baster Kiton ili Čarli Čaplin.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Strastven, osjetljiv, težak na svoj način, zaigran i zajeban ako ga neko prekine u toj igri.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Stvarno ne znam… Za mene je hrana uvijek bila pauza u igri i nisam joj dovoljno posvećivao pažnje, što se i vidi po mojoj kilaži.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da mogu da liječim ljudske duše.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Kortom Maltezeom. Da osjetim postojanost u tom lutalaštvu, snagu dostojanstva u samoći. Sa Leonardom Da Vinčijem, tim renesansnim genijem, da samo naslutim širinu tog duha, približim se gejziru njegovih ideja.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Provodim vrijeme sa porodicom i sve što ide uz to. Nekad spremamo poslastice, nekad čitamo knjige, sviramo gitaru, mazimo se…
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Bilo koja od Radioheada. I par kompozicija od Zbignjeva Prajsnera, recimo Concerto en mi Mineur.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga “Istočni divan”, Dževada Karahasana. Velika literatura. Ona koja oplemenjuje duh. Predstava “Ujka Vanja”, Mirka Radonjića. Sjajna predstava. Film “Cold war”, Pavela Pavlikovskog. Predivan film.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Bilo gdje gdje ima mira i tišine.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Hm… Ne znam.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
- Jednoj ženi koja zna da liječi…
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmijehu, naročito ako je upućen meni.
Da li za nečim žalite?
- Da. Za tim što nisam mnogo ranije u životu uspio da postignem disciplinu.
Bez čega ne možete?
- Bez moje porodice. I bez svakodnevnog dodira sa nekom vrstom umjetnosti ili estetike koja uzbuđuje ili oplemenjuje moj duh.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za jedan nesporazum sa prijateljem. Nije mi teško da se izvinim ako shvatim da sam pogriješio. Mislim da je vrlo ljekovito priznati grešku i izviniti se.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da ispuni želju mojoj majci, mojoj ženi i mojoj djeci.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Poslije sat i po igranja predstave u nestvarnom tempu, za kraj, u posljednjoj sceni je trebalo da ležim u zatvorenom kovčegu dvadesetak minuta dok ostali glumci skaču i lupaju po njemu… Predstava “Samoubica”. Bilo je to ludo iskustvo. I svakako veliki izazov za mene…
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uzeo bih kameru i snimio taj smak svijeta.
Kako biste voljeli da umrete?
- Da sagorim na brijegu ljepote, da parafraziram jednog pjesnika.
Koji bi bio Vaš epitaph?
- Konačno rješenje - Sokrat.
