Hrvatski analitičar Davor Đenero u intervjuu za Portal Analitika ocjenjuje da nakon pobjede Donalda Trampa na izborima u SAD neće biti otvoren put jačanju ruskog uticaja i velikosrpskog hegemonizma, čemu se, kako ističe, nadaju balkanski populisti.
Ukazuje i da će u novim evropskim okolnostima prisustvo patogenih ruskih uticaja unutar crnogorske izvršne vlasti, kao zemlje kandidata za pristupanje EU biti evidentirano.
Upozorava da koalicijski dogovori neće biti mogući, sve dok Aleksandar Vučić posredstvom Andrije Mandića i ostatka sljedbenika kontroliše politički život u Crnoj Gori.
Neuki populisti misle da je Tramp sišao s neba da Srbiju spasi od licemjerne EU
Upitan zašto je pobjeda Donalda Trampa toliko obradovala desničarske strukture širom Evrope i regiona, sagovornik Analitike ukazuje da je strukture koje zapadna štampa označava kao „far right”, dakle „krajnju desnicu” ispravnije nazivati radikalnim populistima.
40
„Oni ne dijele vrijednosti tradicionalne desnice, ne zagovaraju zaštitu privatnog vlasništva i preduzetništva, niti se zalažu za individualne slobode. Njihova ekonomska koncepcija je najčešće neskriveni intervencionizam i etatizam“, podvlači Đenero.
Kako pojašnjava, oni zapravo zagovaraju ono što poznajemo kao „Crony Capitalism”, u balkanskoj verziji „rođačku ekonomiju”.
„Taj soj u politici tradicionalno je neuk i sklon tome da u drugima projektuje svoje vrijednosti. Oni, prije svega populisti na Balkanu, uvjereni su da je Tramp „sveti Sava sišao s neba”, samo da spasi Srbiju iz ralja globalizma i licemjerne Evropske unije“, ukazuje Đenero.
Naglašava da ga zato i dočekuju uzvikom „Pomaže Bog, Trampe”.
„Ali tako su ti isti neuki ljudi dočekali i Baraka Obamu kao novoizabranog predsjednika, uzvikom „Barače Obama, budi uvek s nama“, napominje naš sagovornik.
Naravno, kako ističe Đenero, da bi neka zabluda mogla uzeti maha, u njoj mora biti bar malo istine.
„Istina je da se izabrani predsjednik Tramp obraća sličnom socijalnom supstratu, kakav je onaj balkanskih populista. Riječ je o nisko obrazovanim ljudima, oskudnih vještina, nekonkurentnima na tržištu rada, koji se osjećaju ugroženima deindustrijalizacijom koja je posljedica globalizacije i preplašeni su zbog migracija, uvjereni da će im migranti oduzeti njihova radna mjesta“, ukazuje Đenero.
Mišljenja je da zbog toga buduću Trampovu administraciju, koja bi trebala biti „suverenistička”, smatraju ostvarenjem svojih socijalnih i ekonomskih interesa.
„Učiniti Ameriku ponovo velikom, znači spriječiti njihovu dalju deklasifikaciju i otkloniti strah od gubitka radnih mjesta u nekonkurentnoj, ekološki neprihvatljivoj i za trendovima zaostaloj industriji“, podvlači Đenero.
Kako naglašava, budući da je Tramp zaustavljanje rata u Ukrajini definisao kao jedan od svojih ciljeva, balkanski neuki populisti uvjereni su, kaže, da je to uvertira za novu ljubav između njihova dva idola.
„Trampa kojeg prihvataju pragmatično, jer bi trebao da potisne njihove evropske neprijatelje i Putina, diktatora kojeg nesputano vole. Uvjereni su da će Trampova administracija zaustaviti pritisak na uvođenje sankcija Rusiji i da neće zamjerati povezanost s Rusijom“, podvlači Đenero.
Sagovornik Analitike napominje i da je predsjednik Srbije neposredno nakon Trampove pobjede, potpisao ugovor o izgradnji naftovoda iz Mađarske do Pančeva.
„Taj naftovod može dovoditi samo jednu naftu, onu rusku koja do Budimpešte još uvijek dolazi preko Ukrajine naftovodom Družba. Kao što znate, ruska nafta koja se isporučuje naftovodima, pod evropskim je sankcijama, a Mađarska i Slovačka dobile su samo privremeno, tranzicijsko izuzeće od tih sankcija“, pojašnjava Đenero.
Pitanje je, kaže, kakav će biti odnos Trampove administracije prema naftovodu Družba.
„Vjerovatno se treba sjetiti njegovih sukoba s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i sankcija prema kompanijama koje su sudjelovale u izgradnji Sjevernog toka 2 i zaključiti da američkoj administraciji neće biti ni na kraj pameti da olakša Rusiji ekonomsku situaciju, podstičući ponovno evropsko vezivanje na ruske energente“, ocjenjuje naš sagovornik.
Ističe i da Trampova administracija neće odgovarati Evropskoj uniji.
„Štaviše, brojne troškove održavanja svjetskog poretka prebacivaće na nju, pa su i pred EU teški ekonomski izazovi. Ali oni koji se nadaju da će SAD s Trampom na čelu otvoriti vrata ruskom uticaju i tolerisati vezivanje za državu koju on smatra važnijim rivalom od Rusije-Kinu ljuto se varaju“, kategoričan je Đenero.
Ne postoje naznake da će Amerika prihvatiti srpski ekspanzionizam
Govoreći o očekivanjima u vezi sa spoljnopolitičkim odnosima, Đenero ukazuje da je Trampova administracija u velikoj mjeri „otvorena knjiga”.
„Glavni zahtjev euroatlantskim partnerima biće povećanje izdvajanja za odbranu, kako bi se smanjio američki udio u održavanju kolektivne bezbjednosti. Neke države su to odmah shvatile i već odgovaraju na to. Hrvatska tako u svom budžetu za sljedeću godinu planira ispunjavanje kriterijuma za članstvo, izdvajanje 2 % BDP-a za odbranu“, pojašnjava Đenero.
Ističe da će članstvo u NATO za evropske države postati veći trošak, ali to je, kako navodi, cijena globalnih odnosa.
„Uprkos svim nadama lokalnih populista, temeljne politike SAD se neće bitno mijenjati. Nategnuta je priča da su u vrijeme prvog Trampovog mandata američke vlasti bile na korak do toga da pristanu na podjelu Kosova i da se rušenjem evropskog načela nepromjenjivosti granica riješi odnos Kosova i Srbije“, ističe Đenero.
Podsjeća da je u Srbiji postojala nada da bi idući korak koji je vezan za taj paket, bio izdvajanje manjeg BiH entiteta RS iz jedinstvene države.
„Niti tada, niti danas, ne postoje nikakve naznake da bi Amerika mogla odustati od mirovnih sporazuma koji su usvojeni pod njenim pokroviteljstvom i da bi mogla prihvatiti teritorijalnu ekspanziju Srbije na teritorije drugih država“, naglašava Đenero.
Amerika se neće bitnije angažovati u rješavanju problema u regionu
Komentarišući čestitke crnogorskih i regionalnih zvaničnika upućene Trampu, sagovornik Analitike ističe da Vučićev PR marljivo radi.
„Pa smo tako čuli i konstrukciju o tome kako je Vučić bio jedan od prvih s kojima se izabrani američki predsjednik čuo nakon izbora, iako je, naravno, predsjedniku Trampu bilo važnije na desetine drugih državnika i političara. Kurtoazni razgovori s onima koji su na ovaj ili onaj način investirali u vašu izbornu pobjedu protokolarna su obaveza nakon izbora, i ona zapravo ne stvara realne buduće obaveze, niti pokazuje buduće smjerove politike“, pojašnjava Đenero.
Isto tako, podvlači naš sagovornik, pijana veselja lokalnih satrapa koji mrze Evropsku uniju i demokratski međunarodni poredak, ne znače ništa.
„Dodikova čestitka u sadašnjim uslovima može doći lično do ruskog diktatora Putina, ali je malo vjerovatno da je predsjednik Tramp zapamtio da postoji neki sankcionisani lokalni moćnik iz Laktaša“, ukazuje Đenero.
Slično je, kaže, i sa Andrijom Mandićem koji je, kako ističe, stepenicu ispod Dodika.
„Poželjan saradnik u konspiracijama SVR-a ili GRU, ali ne „državnik” čije bi se čestitke čule van „Srpskog sveta”, izričit je Đenero.
Prema njegovim riječima, kad su u pitanju očekivanja onih u regionu zainteresovanih za evropsku i euroatlantsku perspektivu, tačno je da započinje nepovoljniji period.
„Ali ne zato što bi administracija u SAD spriječila širenje Unije ili zaustavljala zemlje u procesu pristupanja u nekakvom statusu quo, nego zato što se američka administracija neće bitnije angažovati u rješavanju problema. To će naročito pogoditi Bosnu i Hercegovinu, gdje će izostati pritisak na domaće političke aktere da postignu kompromise i međusobne dogovore modalitete zajedničkog života u toj državi“, ukazuje Đenero.
Mišljenja je da Vučićev „imperijalizam sirotinje” neće biti u američkom fokusu ali, kako napominje, nije bio ni u fokusu politike koju je u ime State Departmenta oblikovao dosadašnji ambasador SAD u Srbiji Kristofer Hill.
„Jedina ozbiljna promjena okolnosti na Balkanu može proizaći iz toga što će se povećati cijena održavanja svjetskog poretka za Evropsku uniju i što bi to moglo smanjiti kapacitete Unije da utiče na svoje susjedstvo. Pobjeda populističke administracije u Americi isto tako predstavljaće svojevrstan vjetar u leđa evropskim populistima, pa bi i u unutrašnjoj areni evropske institucije mogle imati sve skučeniji manevarski prostor i sve više problema“, ocjenjuje Đenero.
Tek će se vidjeti šteta koju sljedbenici Mandića, Kneževića i Bečića mogu nanijeti
Govoreći o izvještaju Evropske komisije, u kojem je konstatovan napredak, koji se odnosi na period do dobijanja IBAR-a, sagovornik Analitike ističe da su neke institucije u Crnoj Gori, prije svega vezane za pravosuđe, zaista uspostavljene i „popunjene“, ali uz brojne probleme, pa i suprotno načelima vladavine prava.
„Da nema drugog, slučaj Katnić, kroz koji se posve otvoreno prelama kršenje ljudskih prava i retribucija u odnosu na čovjeka koji je učestvovao u sprečavanju i sankcionisanju za državni udar 2016. godine, bacao bi opasnu sjenku na sve što je postignuto vezano za vladavinu prava“, podvlači Đenero.
Kako napominje, Rezolucija o Jasenovcu nakon dobijanja IBAR-a, minoran je problem.
„Radilo se o političkom manevru kojim su proputinovske i velikosrpske snage pokušale blokirati napredak Crne Gore u euro-integracionom dijalogu. Srećom, hrvatska diplomatija precizno je shvatila o čemu se radi i vrlo uravnoteženo, mudrom odlukom koja ne zaustavlja Crnu Goru, a apostrofira štetočine za njenu evropsku poziciju, spriječila krizu“, naglašava sagovornik Analitike.
Osvrnuvši se na rekonstrukciju crnogorske Vlade, Đenero ukazuje da je situacija sasvim drugačija.
„Koliko god neko govorio o „mudrom” proširenju vladajuće većine, čime da je smanjen uticaj onoga što pamtimo kao DF, ključna je promjena da od te rekonstrukcije Mandić nije samo nosilac zakonodavne vlasti, nego su njegovi sljedbenici direktno uključeni u izvršnu vlast. Štete koje sljedbenici Mandića, Kneževića i Bečića mogu učiniti evropeizaciji Crne Gore, bojim se, tek će se vidjeti. Obrazac ponašanja koje Crna Gora može očekivati vjerovatno je vidljiv iz poteza Bečićevog ministra odbrane Dragana Krapovića u toj slaboj Vladi, bez čvrstog vođstva formalnog premijera“, poručuje Đenero.
Oni koji misle da mogu potkupiti Martu Kos, proći će gore nego sa Piculom
Đenero ukazuje da je doskorašnji izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, a od nedavno za Srbiju, Tonino Picula tipičan mediteranac ali, ako je, kako kaže, to i imao u svom karakteru, emotivnost i eksplozivnost suzdržao je dugogodišnjim diplomatskim drilom.
„Čovjek je kojeg nije moguće impresionirati. Kad je kao relativno mlad čovjek postao hrvatski ministar vanjskih poslova, mnogi su očekivali da će ga moći „potkupiti” sjajem i prestižom“, napominje Đenero.
Kako dodaje, prvo što je kao ministar uradio bilo je da je luksuznu BMW limuzinu serije 7, skoro novu, naslijeđenu od prethodnog ministra, prepustio potpredsjedniku Vlade, a sebi iz garaže ministarstva uzeo Nissana srednje klase kao službeno vozilo.
„Oni koji su u Crnoj Gori imali posla s njim znaju da je izraz „plaćenik Picula“ oksimoron. Riječ je o čovjeku kojeg jednostavno nije moguće „podstaknuti” da promijeni ili omekša stav, nekim pogodovanjem, bilo ono sitno ili krupno“, podvlači Đenero.
To je, kaže, razlog zbog kojeg je vlastima u Beogradu pao mrak na oči kad je Picula imenovan za izvjestioca EP za Srbiju.
„Sve ono što je s Bilčikom bilo moguće, s Piculom jednostavno nije. Oni koji misle da će s Martom Kos moći rješavati probleme ulizivanjem ili pokušajima potkupljivanja, sigurno će proći još gore nego s Piculom“, izričit je Đenero.
Radi se, pojašnjava on, o diplomatkinji koja se u političkom smislu formirala u Njemačkoj kao novinarka-dopisnica i poslije kao ambasadorka.
„Onaj ko misli da Piculu ili mladog, ali ozbiljnog europarlamentaraca Sokola, može diskvalifikovati, optužbom da je DPS-ov plaćenik, jednostavno ne spada u diskurs pristupnoga procesa. Srbija se političkim metajezikom, ne samo eskapadama Vulina, nego i retorikom Vučića i njegovih poltrona, i diskursom koji forsiraju režimski tabloidi, svela na nivo verbalnog umijeća Vučićevog učitelja, ratnog zločinca Vojislava Šešelja“, kaže Đenero.
Kako ističe, atributi koje oni dodjeljuju svakome koga antagonizuju, kao da su preuzeti iz naslova Šešeljevih sabranih (ne)djela.
„Nije gospođa Kos jedina crna vijest za one koji glume sklonost evropskim integracijama, a zapravo nastoje unositi patogene uticaje Putinovog totalitarnog režima u evropski prostor. Nisu oni izgubili samo odlaskom komesara Sijarta, nego daleko više odlaskom nedoraslog dosadašnjeg visokog predstavnika za vanjsku i bezbjednosnu politiku“, ocjenjuje Đenero.
Sagovornik Analitike ukazuje da dolazak sjajno pripremljene visoke predstavnice Kaje Kalas, koja bi kako se sada čini, mogla lično preuzeti moderiranje pregovora Kosova i Srbije, dramatično mijenja okolnosti na Balkanu.
„Iz procesa nestaju dva koja nisu mogla imati uravnoteženi stav, jer dolaze iz zemalja koje ne priznaju nezavisnost Kosova, a Kalas se čini se pobrinula da je u Prištini kao šef Delegacije EU dočeka jedan od najboljih estonskih diplomata s brilijantnom karijerom, dakle čovjek s kojim će lako i jednostavno sarađivati. Uostalom, Vučić je i sam priznao da ga to više užasava od toga što su Srbiji dali Hrvata kao izvjestioca“, napominje Đenero.
Prema njegovim riječima, oni koji računaju na to da će se nakon pobjede Trampa bitno promijeniti odnos prema Rusiji, pogrešno su računali.
„A u novim evropskim okolnostima, postojanje patogenog ruskog uticaja u izvršnoj vlasti zemlje u pristupnom procesu biće i „evidentirano” i „vrednovano”, i to ne samo od strane komesarke za proširenje i njene službe unutar EU, nego jednako snažno i od komesarke za proširenje“, kategoričan je Đenero.
Kosovska Vlada reagovala bolje od crnogorske rotacijom Vučićevog spina
Upitan da li srpske vlasti zloupotrebom tragedije u Novom Sadu, te Vučićevim bizarnim spekulacijama o motivima za dvostruko ubistvo u Sokocu pokušavaju izbjeći odgovornost, prebacivanjem loptice u tuđa dvorišta, sagovornik Analitike podvlači da to sistemski rade.
„To su pokušale raditi i kad je neki bjegunac iz kosovskog zatvora u Srbiji počinio težak zločin. Čini se da je kosovska vlada u toj situaciji reagovala vještije nego crnogorska, jer je sam premijer Kurti vješto „zarotirao” spin iz Srbije i zadužio svoje tajne službe da istraže uticaj BIA kao mogućeg režisera svega što se događalo s tim bjeguncem“, napominje Đenero.
Velika odgovornost na procrnogorskim partijama
Sagovornik Analitike smatra da pismo koje je petorka vrlo ozbiljnih demohrišćanskih euro-parlamentaraca, predvođena Davorom Štirom, uputila visokom predstavniku Borelju o prijetnjama koje proizilaze iz velikosrpskog koncepta izmjene crnogorskog zakona o državljanstvu, predstavlja jasno upozorenje evropskim institucijama.
„Svi koji učestvuju u crnogorskoj političkoj areni, a ne pripadaju velikosrpskom političkom krugu, morali bi biti svjesni posljedica eventualnog njihovog pristanka na pritisak Mandićevog političkog kruga. To bi zaista bio uvod u destrukciju crnogorske države i uvod u povratak na stanje nakon 1918. godine“, upozorava Đenero.
Kako naglašava, velika je odgovornost pred svima koji učestvuju u crnogorskom političkom i društvenom životu, a pripadaju korpusu crnogorskog suverenizma.
Dok Vučić kontroliše politički život u Crnoj Gori, koalicioni dogovor nije moguć
Sagovornika Analitike upitali smo i kakav bi mogao biti ishod pregovora o formiranju vlasti u Podgorici, te može li se ponoviti budvanski scenario.
„Bojim se da, dok predsjednik Vučić tako dugo posredstvom svojih mandića, kontroliše politički život u Crnoj Gori, koalicioni dogovor nije moguć. Tako dugo dok god suverenistički glasači ne otkažu povjerenje svim tim akterima koji kolaboriraju sa velikosrpskim projektom i dok se ne stvori uvjerljiva suverenistička većina, Crnoj Gori prijeti nastavak ovakve političke blokade“, zaključuje Đenero.
