Proteklih dana svjedočili smo i formalnom razlazu Spajića i Milatovića, nakon što je Milatović podnio ostavku na funkcije u partiji. Dan kasnije, iz PES je isključen ministar pravde Andrej Milović, a nakon toga raspuštena su i dva opštinska odbora, među kojima i podgorički.
O tome da li previranja unutar PES vode ka definitivnom raspadu partije za Portal Analitika govorio hrvatski politički analitičar Davor Đenero.
„Nema mnogo rizičnijih biračkih odluka od povjeravanja glasa nekonsolidovanoj političkoj opciji. Novonastale političke opcije koje eksponencijalno rastu predstavljaju dodatan rizik za birače, jer one su uvijek „nakrcane” oportunistima, ljudima sumnjivih motiva za bavljenje politikom, ljudi kojima nije stalo niti do dosljednosti, niti do svjetonazorskih vrijednosti, nego do brzog probitka“, navodi Đenero.
96
Takve stranke, podvlači on, ne mogu imati niti konzistentnu ideologiju, niti sposobnost oblikovanja javnih politika.
„One ne obavljaju neke od ključnih poslova političkih stranaka, ne bave se sistemskim regrutovanjem, obrazovanjem i unapređivanjem ljudi koji imaju sposobnosti upravljanja javnim poslovima, one ne pružaju svojim biračima izvjesnost o tome kako će se stranka ponašati u nekoj neočekivanoj situaciji, one nemaju zaokružen svjetonazor za koji se zalažu i žele da ga sprovode u svojim javnim politikama. Osim toga, one jednostavno ne mogu imati timove ljudi koji se međusobno poznaju, koji su stekli komplementarno obrazovanje za bavljenje javnim poslovima, koji jedni u druge imaju povjerenje i koji će sprovoditi stranačku politiku i u najtežim okolnostima“, ističe Đenero.
Definitivni razlaz PES dogodio se daleko ranije
Sagovornik Analitike smatra da se definitivni razlaz Pokreta Evropa sad nije dogodio u ovom razdoblju koje se poklapa sa 100 dana vlade, onih, kako kaže, „čarobnih” 100 dana političkog mira i prilike da se sprovedu potrebni potezi izvršne vlasti, u vremenu kad izvršnoj vlasti još niko ozbiljno ne gleda „pod prste”“.
„Razlaz se dogodio daleko ranije, definitivno. Raspad pokreta vezan je za manevre Jakova Milatovića, tada već predsjednika, kojima je spriječio formiranje proevropske administracije, makar i manjinske, i prisilio je svog formalnog saputnika Milojka Spajića, tada samo mandatara, na sklapanje koalicije s velikosrpskim i proruskim blokom koji je na crnogorskoj političkoj sceni već dugo, koji je učestvovao i u javnim predizbornim koalicijama, i u konspiracijama s tajnim službama Rusije i Srbije, usmjerenima na demontažu crnogorske države. Jedino novo s tom koalicijom bilo je ime pod kojim su nastupili na parlamentarnim izborima. Naime, promijenili su staro ime Demokratski front u novo, Za budućnost Crne Gore“, ukazuje Đenero.
PES samo formalno vodeća stranka vladajuće koalicije
Sagovornik Analitike ističe da su se u PES-u i vezano za tu partiju događale čudne stvari, objašnjive samo vanjskim uticajima, još od njihovog političkog početka.
„Očito je da su na početku puta PES-a politika i „službe” u Beogradu arbitrirale da se za predsjednika državene takmiči Spajić, nego Milatović, očito čovjek od većeg povjerenja struktura „Srpskog sveta”. Da to povjerenje zaslužuje, Milatović je jasno pokazao manevrom kojim je izigrao očekivanja crnogorskih evroatlantskih partnera, i uvukao aktere pod neskrivenim malignim uticajem Putinovog totalitarnog i Vučićevog autoritarnog režima u strukturu koalicione izvršne vlasti u Crnoj Gori“, naglašava Đenero.
Od Spajića se, kako dodaje sagovornik Analitike, očekivalo da će potisnuti uticaj prosrpskih i proruskih političara iz resora koji su povezani s vladavinom prava i nacionalnom bezbjednošću, držeći ih pod kontrolom svoje stranke, ali je ovaj, kaže, široke ruke prepustio većinu tih resora partnerima iz prve vlade poslije avgusta 2020.
„U procesu formiranja administracije postalo je jasno da je Spajić samo naslovni premijer, a PES samo formalno vodeća stranka vladajuće koalicije, a da je pravi kontrolor procesa, akter na veto poziciji, Andrija Mandić. Osim toga, njegov DF, kako god se on sada zvao, iako je u prvih 100 dana bio bez ministra u Vladi, najveća je stranka vladajuće koalicije, s najvećim udjelom u diobi mjesta koja se distribuiraju prema političkim kriterijima“, naglašava Đenero.
Jad Spajića još više izlazi na površinu, eksponencijalno raste snaga Mandića
„U takvim okolnostima, pak, eksponencijalno raste snaga Mandića i njegovog DF-Prema njegovim riječima, istupanjem Milatovića, isključivanjem ministra pravde i potpredsjednika pokreta iz organizacije PES-a, očekivanjem da će akteri pod Milatovićevim uticajem poći za njim, raspadom ionako nefunkcionalnih gradskih organizacija stranke, jad PES-a i Spajića samo još više izlazi na površinu.
„U takvim okolnostima, pak, eksponencijalno raste snaga Mandića i njegovog DF-a. Nije slučajno da je ova kriza uslijedila upravo nakon toga što je Mandić zatražio da se rekonstrukcija vlade, dogovorena još u vrijeme njena formiranja, sada ubrza“, izričit je Đenero.
Kako dodaje, nevidljiva ruka, ne doduše Smitova, nego Vučićeva, djelovala je na procese u PES-u od početka, a pri zamjeni predsjedničkog kandidata PES-a ona je bila vrlo vidljiva.
„Očito je da sada opet djeluje i daje podršku onome ko u Beogradu, ali i u Moskvi uživa daleko veće povjerenje nego i Spajić i Milatović, koji su potrebne, ali potrošne figure. Naravno, Mandić je taj koji postaje sve uticajniji, a oslobođeno mjesto ministra pravde jedno je od onih koja će biti na stolu nove podjele moći, koja bi Spajiću trebala osigurati privid održavanja vlasti“, ocjenjuje Đenero.
Milatović i Spajić poslužiće onome čemu su i do sada služili
Sagovornik Analitike stava je da kao što Spajić ni kao mandatar nije bio taj koji je stvarno birao koalicione partnere i formirao vladu kao kolektivno tijelo izvršne vlasti, sada kad se njegov Pokret naočigled raspada, još manje može očekivati da će on biti taj koji će stvarno birati saradnike.
„Dominantna grupa u koaliciji je Demokratski front, najuticajniji akter u koaliciji je predsjednik Skupštine Crne Gore“, podvlači Đenero.
Kako dodaje, glavni interes stvarnih gospodara političkih procesa u Crnoj Gori sada nije da se riješe dvojice očito nedoraslih mladića koji su se našli u matici crnogorske parlamentarne politike, Jakova Milatovića ili Milojka Spajića.
„Njih dvojica će poslužiti onome čemu su i do sada služili: stvaranju privida i magli o evropskom usmjerenju crnogorske politike, a stvarne poluge proruske i srpskosvjetske politike ostaju u rukama onoga ko stvarno uživa povjerenje onih koji su uspostavili kontrolu nad procesima u Crnoj Gori: Srbije i Rusije“, zaključuje Đenero.
