„Samo naivni rezultat predsjedničkih izbora tumače kao lični neuspjeh dosadašnjeg crnogorskog predsjednika, kao posljedicu zasićenosti političkog tijela njegovom dugotrajnom vladavinom. Isto tako, posve je promašena interpretacija o „smjeni generacija“ u crnogorskoj politici. Ovdje je riječ o porazu, i to teškom, suverenističke i konstitucionalističke politike u odnosu na politiku koja Crnu Goru vidi kao entitet ograničenog suvereniteta u kontekstu „srpskog sveta“ ili Otvorenog Balkana, kako Vam drago“, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika hrvatski politički analitičar Davor Đenero.
Podsjeća da su ključni politički uspjesi administracija Đukanovića vezani uz uspostavljanje sekularne države, integrišućeg građanskog društva koje u svoj korpus povezuje manjinske zajednice, prije svega nacionalne manjine, te jasno definisanje euroatlantskog identiteta Crne Gore i njena usmjerenost na evropsku integraciju.
„Upravo ove četiri politike biće na udaru u novoj konstelaciji političkih odnosa, a činjenica je da su upravo te politike bile rastakane i u vrijeme Krivokapićeve i Abazovićeve administracije“, napominje Đenero.
Sekularizam prvi na udaru
Sagovornik Analitike smatra da će sekularizam biti prvi na redu, jer Crkva Srbije namjerava da naplati svoj ulog u političkoj smjeni koja se dogodila, a koja bi mogla biti finalizovana na parlamentarnim izborima.
„Nije slučajno da su sve manjinske zajednice, i Bošnjaci, i Albanci, i Hrvati iz Boke, čvrsto stajali na strani kontinuiteta javnih politika, što je predstavljala Đukanovićeva kandidatura, pa je očito da su manjinske zajednice, koje su u Crnoj Gori djelovale kao profilisani konstitucionalni patrioti, vrlo lojalni crnogorskoj državnosti, jasno shvatili da su njihova prava i njihov položaj „među prvima“ na redu, kad je u pitanju promjena javnih politika“, ukazuje Đenero.
Naš sagovornik je stava da se od uspostavljanja Krivokapićeve administracije otvoreno opstruiraju one procedure koje državu čine vjerodostojnom članicom NATO saveza, te da je nakon smjene vlasti 2020. Crna Gora izgubila status lidera Zapadnog Balkana u procesu pristupanja EU.
„Nakon ovog poraza suverenističke opcije, ona postaje tek ekstenzija Srbije koja se, ne samo zbog opstruiranja zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU i ne samo zbog neriješenog odnosa prema Kosovu, nego prije svega zbog ozbiljnih unutarnjih demokratskih deficita i deficita u vladavini prava i djelovanju pravne države, duboko zakopala u pregovorima i ne vide se izgledi za izlazak iz te blokade“, ocjenjuje sagovornik Analitike.
Od 2020. sistemski razgrađivan sekularni karakter CG
Đenero kaže da ishod drugog kruga izbora nije iznenađenje jer je, kako ističe, preslikan rezultata iz prvog izbornog kruga.
„Tada je bilo očito da je suverenističko biračko tijelo u Crnoj Gori dodatno oslabilo, u odnosu na rezultate parlamentarnih izbora iz augusta 2020. godine. Slabljenje suverenističkog biračkog tijela očito je od 2006. godine, kad je ono bilo najsnažnije i činilo 55 % ukupnog biračkog tijela Crne Gore“, ukazuje Đenero.
Suverenisti moraju čuvati ono što je ostalo od crnogorske javnosti i nezavisnih demokratskih medija
Nekoliko je, kako dodaje, razloga zbog kojih se to slabljenje dogodilo.
„Već neko vrijeme silno jača uticaj beogradskih medija na crnogorski medijski reljef, a kad je u pitanju odnos prema Crnoj Gori nemoguće je govoriti o „dvije Srbije“, jer mediji koji se predstavljaju kao demokratski i opozicioni u odnosu na neoradikalski režim u Beogradu, prema Crnoj Gori djeluju više manje usklađeno s režimom. Crkva Srbije još je na izborima 2020. pokazala svoj društveni uticaj i volju za moći, a u dvije i po godine mandata administracija Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića sistemski je razgrađivan sekularni karakter crnogorske države“, objašnjava Đenero.
Ukazuje da upravo uz uticaj Crkve Srbije valja vezivati i promjene unutar prosrpskog političkog korpusa, slabljenje uticaja DF-a i Nove srpske demokratije, dakle prije svega Andrije Mandića, a eksponencijalno jačanje klerikalne grupe Spajić-Milatović.
„Naravno, i činjenica da su Spajić i Milatović imali onakvu ulogu u odnosu na Mandića, kakvu je Abazović imao u odnosu na Krivokapića, kad je riječ o politici Beograda, objašnjenje je za ove pomake unutar biračkog tijela koje se s prezirom odnosi prema crnogorskoj državnosti“, kaže Đenero.
Važno je očuvati infrastrukturu stranaka koje pripadaju suverenističkom bloku, a prije svega njihov „ljudski kapital”
Koliki je uticaj „službi“ iz Beograda na procese u Crnoj Gori, jasno se, napominje Đenero, vidjelo u vrijeme „klerikalnog desanta na Cetinje“, odnosno tokom „nasilne inauguracije gospodina Mićovića na tron koji je prije njega zauzimao Risto Radović“.
„O količini novca koji je za izbore u Crnoj Gori ušao iz Srbije, u režiji Vučićeva režima, iz njihovih fondova za ilegalno finansiranje političkih operacija, možemo samo nagađati, kao što u sferi spekulacija ostaje i izvor tih zamašnih sredstava“, ističe Đenero.
Oni koji su postali većina preziru crnogorsku državnost
Sagovornik Analitike kaže da se ne čini da je odabir diskontinuiteta u odnosu na konstitucionalističku suverenističku, proevropsku i euroatlantsku politiku Crne Gore, u odnosu na koncept sekularne države i u odnosu na integrativno društvo - racionalan politički odabir.
„Problem je, međutim, što se crnogorsko biračko tijelo odreklo kontinuiteta politika koje su bile demokratske, a da su bile demokratske pokazuje i to da je poražena strana, kao i 2020. odmah priznala politički poraz i da nema nikakve naznake opstrukcije uspostavljanju vlasti na osnovu izbornih rezultata. Diktature, a tako dio crnogorske javnosti i dominantan dio javnosti u Srbiji, definiše razdoblje Đukanovićevih i DPS-ovih administracija, ne odlaze izbornim porazom, nego „prevratom”, uz pomoć socijalne dinamike, pritiska ili pobune. Time što oni koji dolaze svoje prethodnike na vlasti definiraju kao diktatorski režim, govori mnogo o njihovoj političkoj kulturi i o njihovim namjerama“, izričit je Đenero.
17
Kad se, kako dodaje, dogodi odabir između dvije demokratske opcije, na primjer između socijalista i demohrišćana, jasno je da se ništa dramatično nije dogodilo, da je jedan dio društva postao privremena politička manjina, a drugi privremena većina.
„Sada je, međutim, onaj dio Crne Gore koji zagovara suverenizam i konstitucionalizam postao manjina, a oni koji su postali većina preziru crnogorsku državnost i uspostavljeni ustavni poredak“, ocjenjuje sagovornik Analitike.
Crnogorskoj nezavisnosti ne slijedi ništa dobro
Đenero upozorava da nije samo pitanje kakve će učinke na kvalitet života i pribavljanje javnih dobara za građane imati ova smjena vlasti, pitanje je, kaže, je li ta smjena vlasti „ireverzibilna” i jesu li suverenisti i konstitucionalisti u Crnoj Gori sada postali trajnom manjinom.
„Je li suverena država definitivno zamijenjena konceptom entiteta sa ograničenim suverenitetom, je li put Crne Gore (umjesto u EU) u „srpski svet” konačan i bespovratan. Konsolidacija društvene moći u rukama opcije koja prezire crnogorsku državnost, koja odbacuje simbole državne nezavisnosti, a kiti se simbolima susjedne države, naznaka je da crnogorskoj stvarnoj nezavisnosti ne slijedi ništa dobro“, kategoričan je Đenero.
Napominje i da bi povezanost garniture koja je ovladala većinom u Crnoj Gori s autoritarnim režimom Vučića, koji je dosljedno i temeljito rastočio sve demokratske institucije u državi, čije je upravljanje preuzeo prije 11 godina, moralo biti posebno snažno zvono za uzbunu crnogorskom političkom tijelu.
„Naime, još 2020. pokazalo se da je Đukanovićeva administracija smjenjiva izborima, ali nema garancija da je tako smjenjiv i režim Aleksandra Vučića, kao što, uostalom, samo izborima nije bio smjenjiv niti režim Slobodana Miloševića, u kojem je Vučić učestvovao kao mlađi partner. Budući da Milatović i njegov politički partner Spajić vlast u Crnoj Gori preuzimaju Vučićevim „know-how-om”, valja očekivati da će njegova znanja i iskustva biti korišćena i za rastakanje zatečenih demokratskih institucija“, smatra sagovornik Analitike.
CG bi mogla postati dio problema na Balkanu
Upitan kako će promjena političkih prilika u Crnoj Gori uticati na odnose među državama na Zapadnom Balkanu, Đenero ističe da je važna vrlina naše zemlje iz vremena DPS-ovih administracija činjenica je da je Crna Gora razvijala model evropskog dobrosusjedstva.
„Crna Gora je jasno pokazala da nema nikakvih pretenzija teritorijalnog proširenja, nego da je fokusirana na modernizaciju i razvoj unutar svojih granica, a da je sa svim susjedima riješila otvorena bilateralna, prije svega granična pitanja“, navodi naš sagovornik.
Na taj je način, dodaje, funkcionisala kao zemlja bez otvorenih bilateralnih problema, odnosno kao svojevrsno sidro stabilnosti na Balkanu.
„Sada neće postati neki izazov i opasnost za susjede, ali bi mogla postati dio klupka problema na Balkanu“, ocjenjuje Đenero.
EU kao da ne vidi sprovođenje koncepta „srpskog sveta”
Na pitanje što je razlog dosta površnog posmatranja procesa u Crnoj Gori od strane EU, Đenero kaže da je to zbog toga što je pažnja EU koncentrisana na Srbiju.
„Tu se odvijaju dva sukcesivna procesa - pokušaj dogovora o rješavanju odnosa Srbije i Kosova i pokušaj prekidanja patološkog uticaja Putinovog totalitarnog režima na autoritarni režim u Beogradu“, ukazuje Đenero.
Stava je da je Evropska unija, iako još nije sigurno da će ovaj pokušaj istovremenog rješavanja dva pitanja završiti uspjehom, već sad spremna da ima razumijevanja za interese Srbije.
„Zato se i toleriše duboko protivevropski projekt Otvorenog Balkana. Zato se Evropska unija ponaša kao da ne vidi operativno sprovođenje koncepta „srpskog sveta”, pa zato i mirno gleda rastakanje punog suvereniteta Crne Gore i njeno pretvaranje u državu s „ograničenim suverenitetom” i klijenta Beogradu. Nažalost, takva politika se u Briselu vodi, a da nijesu sagledane sve njene cijene i posljedice“, mišljenja je Đenero.
Malo manevarskog prostora pred parlamentarne izbore
Vanredni paramentarni izbori u Crnoj Gori zakazani su za 11. jun, a naš sagovornik je stava da nema vremena da se stvari promijene u odnosu na predsjedničke izbore.
„Budući da na ovim izborima nije bila riječ niti o smjeni generacija, niti o ličnom porazu dosadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića, nego o posljedici promjena unutar političkog korpusa u Crnoj Gori, budući da je podrška crnogorskom suverenizmu opala s nekadašnjih 55 %, na nešto ispod 40 %, ne čini mi se da ima manevarskog prostora nešto napraviti u tako kratkom periodu. Tim više što se ključni problemi crnogorskog suverenističkog političkog tijela teško mogu riješiti iz opozicije i u dužem vremenskom periodu“, smatra Đenero.
Sagovornik Analitike napominje da je nemoguće je uticati na fakte poput golemog uticaja medija iz Beograda koji zagovaraju koncept ograničenog suvereniteta Crne Gore. Teško je, kaže, uticati na dalju klerikalizaciju društva, a nemoguće je, kako ističe, ograničiti „prekogranični” uticaj režima iz Beograda.
Poručuje da u narednom periodu koji će, kaže, biti težak, crnogorski suverenisti moraju čuvati ono što je ostalo od crnogorske javnosti i nezavisnih demokratskih medija.
„Bojim se da će tih nekoliko profesionalnih i kvalitetnih medija biti pod silnim pritiskom i da će vrlo teško preživljavati. Silno je važno očuvati infrastrukturu stranaka koje pripadaju suverenističkom bloku, a prije svega njihov „ljudski kapital”. Znamo da je Vučićev obrazac djelovanja razaranje stranaka i kontaminiranje politike, koje dovodi do toga da se ljudi s dostojanstvom, znanjem i kapacitetima za kreiranje javnih politika ne žele baviti politikom“, ističe Đenero.
Crnogorski suverenizam može biti dugoročno ugrožen
Mišljenja je da je izrazito bitno da se ozbiljne suverenističke strake, misleći prije svega na DPS i SDP, snažno angažuju unutar Evropskih socijalista, i da pokušaju iskoristiti činjenicu da socijalističke opcije unutar EU trenutno jačaju.
„Najvažnije je očuvati ljudski kapital, spriječiti da se ljudi koji razumiju kako funkcioniše država povuku iz političkoga života, i pritom istovremeno obrazovati i pripremati za javne funkcije mlađe potencijalne talente za obavljanje javnih poslova. Ako se izgubi ljudski potencijal, crnogorski suverenizam biće dugoročno ugrožen, upravo kao što će biti dugoročno izgubljen izgubi li Crna Gora ono malo vrlo kvalitetnih, profesionalnih, suverenističkih medija“, zaključuje Đenero.
