Dogodilo se i to – Andrija Mandić je predsjednik Parlamenta Crne Gore. Vječito ugroženi Srbin sa multimilionskom imovinom i CV-jem u kom dominira titula vojvode. Četničkog. Crna Gora je pala još dublje u potrazi za dnom za koje se pogrešno vjeruje da nudi novi početak. Naše je dno duboko onoliko koliko smo spremni dugo da ga tražimo. Kokarda, zadah rakije, ratna uniforma, antimuslimanizam, pjesme koje odišu nečovještvom. To su naše asocijacije na lidera institucionalnog mehanizma demokratije, jedne NATO zemlje na putu za EU.
Pamtimo ga i po riječima da se kaje zbog podjela koje je i sam kreirao, u sklopu svog predizbornog marketinškog spota. Osim što mu je talenat za glumu katastrofalno loš, možda bi mogli da mu povjerujemo, ali samo ako bi se dobro potrudio. Na primjer, sazvao vanredni press i održao sljedeći govor:
Građani Crne Gore, moja savjest i politička kultura mi nalažu da Vam se obratim. Odbacujem svoju titulu četničkog vojvode! Smatram je seljačkim odrazom fašističke ideologije iz Drugog svjetskog rata, neprimjerenom za 21. vijek. Četnici su bili ratni zločinci, a ja sam kao predsjednik parlamenta jedne građanske države, dužan da afirmišem antifašizam, po svaku cijenu, u svakom trenutku.
152U tom smislu, savjest mi nalaže da kritički postupim u svakom društvenom gestu koji promoviše četništvo, šovinizam, ksenofobiju, antimuslimanizam, antisemitizam i terorizam. Znate da sam optužen i bio osuđen za pokušaj državnog udara. Znate i da mi se opet sudi po istoj optužnici, iako je novi tužilac, iz “oslobođene” Crne Gore, potvrdio optužnicu.
Ovdje ću biti iskren sa Vama i priznati da sam svjestan da bi bio red da odstupim sa dužnosti, jer nije logično da budem predsjednik Parlamenta države protiv koje sam po optužnici učestvovao u terorističkoj akciji protiv njenog ustavno pravnog ustrojstva. No, za to već nemam kapaciteta! Razmjećete, ovo čekam cijeli život, a život je kratak. No, kadar sam uraditi druge stvari: osuditi svaku negaciju crnogorskog naroda i državnosti. Svaki jezik mržnje energično osuditi, pa i ako dolazi iz crkve.
Osuđujem i postupanje tužiteljke povodom kolumne profesora Batrićevića. Ja ne mogu da mirno stojim i ćutim na sistemski progon kritičke misli i zastrašivanja nezavisnih intelektualaca. Ja se za to borio nisam, niti čupao mikrofone ovog visokog doma čiji sam predsjednik!
Bobane, vrati se! Takođe, znate da imam i srpsko državljanstvo. Zahvaljujem se organizatorima protesta “Na okup”, što nisu potencirali neustavnost mog izbora za Predsjednika skupštine, jer to ne mogu biti po Ustavu, dok se ne odreknem srpskog državljanstva. Umjesto pravnog aspekta, protest je bio usmjeren samo na vrijednosni, mada, ako ćemo iskreno, Ustav više niko ni ne poštuje.
Što se tiče odricanja od srpskog državljanstva, to je proces. Preko noći ne postiže se ništa, te vas molim i oko toga za strpljenje. Dakle, koristim priliku da se zahvalim crnogorskom pravnom sistemu i građanima Crne Gore što su mi dozvolili da neustavno budem izabran. Nek je vječna Crna Gora!
Siguran sam da bi ovakav katarzični gest izazvao lančanu reakciju, te da bi se možda i iste večeri obratio, u sličnom maniru, i novoizabrani predsjednik Vlade:
Uvaženi građani, gotovo je! Razumjećete moju euforiju. Prvo sam trebao biti predsjednik države, a onda mi zamalo i ovo nije izmaklo. Ne, neću odgovarati na pitanja, jer znam da ćete me provocirati u vezi programa “Evropa sad 2”.
Kako ste bezobrazni, hehee. Gotovo je! Trajalo je dugo, ali smo uspjeli. Juče sam Dritanu poslao poruku: “Neka mi klima bude na 18, gorim”. Malo šale. Moje kriptovalute rastu, postao sam prvi čovjek u državi. Život je lijep. Sada kad je sve kako treba moram da skinem sa savjesti stvari koje me prosto jedu iznutra. Izvinite što sam govorio neistine u prošlosti. Sve je to zbog ove države i njenog prosperiteta.
Znam da su neki rezignirani što je Mandić na čelu Skupštine, ali bitno je da DPS nije dio vlasti! Pa šta ako sam pregovarao sa njima? Pa šta ako sam prvo pregovarao sa njima? Pregovarao sam sa svima! Dijalog je osnov demokratije. Šta u vezi principa? Ja nemam principa? Moja partija je partija bez ideologije? Šta je ovo, 19. vijek, pa da imamo ideologije?
Rekao sam da nema pitanja, sad ste me iznervirali! Nisam čovjek bez principa, nije tačno. Volim novac i djevojke, pa šta? Ko ne voli? Šta mislim o? Šta bješe slučaj Batrićević? Sa vama je nemoguće razgovarati, odoh, znate gdje možete da me nađete. Ne znate? Odlično!”
Do daljnjeg, nismo doma! Za ovu vlast rezervisana je samo najbolja crnogorska sprdnja.
