Glumica Jelena Nenezić-Rakočević rođena je 1982. godine u Nikšiću. Diplomirala je na cetinjskom FDU, u klasi prof. Bora Stjepanovića. Prvi profesionalni angažman imala je u predstavi ,,Kralj Ibi”, režisera Slobodana Milatovića, dok je u matičnom Crnogorskom narodnom pozorištu, čija je članica od 2006, to bio komad ,,Montenegro Bluz”, Radmile Vojvodić.
Ostvarila je upečatljive uloge i u predstavama “Zločin i kazna”, “San o Sv. Petru Cetinjskom”, “Smrtni grijesi”, “San ljetnje noći”, “Evryman Đilas” “Zimska bajka”, “Bure baruta”…
Foto: Meliha Šuškavčević
Publika Gradskog pozorišta sada je gleda u komadu “Bez portfelja” u režiji Branislava Mićunovića, koprodukciji podgoričkog teatra i Barskog ljetopisa.
Osim uloga na pozorišnim daskama, glumila je i TV u serijama “Dolina sunca” i “Dojč kafe”, te filmu “Hozentarus”. Dobitnica je godišnje nagrade CNP-a 2004, a bila je i umjetnička direktorica Nikšićkog pozorišta.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Osjećaji bliskosti s ljudima kojih više nema.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam naučila da kažem – ne! Odlučno i bez osjećaja krivice.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Streljaštvo. Bila sam prvakinja Crne Gore u pionirskoj kategoriji…
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Na moje osobine gledam kao na šahovske figure. Igram. Moja otvorenost me je često dovodila u neugodne pozicije, ali u konačnom mi je pomogla da naučim kako da igram.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Umijeće slušanja i sposobnost da se slabosti ne pretvaraju u licemjerne komplekse.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Dobro se udala” (smijeh), Žilijet Binoš.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ljubazno direktna i dostojanstveno oštra.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Raštan s odabranim začinima.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da sprječavam katastrofe.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Kloi, djevojčica koja ne vidi i ne čuje.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Opuštam um.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Sušac blues”, od Daleka obale.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Psihoanaliza i religija”, Eriha Froma.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Japan.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Električne trotinete.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome. Čuvam ljude od sebe.
Foto: Meliha Šuškavčević
Čemu se uvijek obradujete?
- Dječjoj radosti.
Da li za nečim žalite?
- Što ranije nijesam shvatila da ljude čini lošim to što ne znaju da vole.
Bez čega ne možete?
- Bez slobode uma i ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Bila sam glasna…
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da moja sreća ne čini druge nesrećnim, da se slavi humanost i da zavlada umjerenost!
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prihvatila prolaznost…
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Plesala bih i pisala pisma onima koje volim, da ih čitaju kada odem.
Foto: Nada Vojinović
Kako biste voljeli da umrete?
- Svjesno, da pogledam i smrti u oči.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Tiho, proba je u toku!
