U momentu kada Crna Gora ima Vladu u tehničkom mandatu, kada je fotelja predsjednika parlamenta upražnjena, a kada je i dalje neizvjesno da li će i ko formirati novu izvršnu vlast ili će se ići na nove izbore – pažnja auditorijuma uglavnom je usmjerena na lokalna dešavanja.
Tako je s debelim razlogom. Priča o formiranju vlasti na Cetinju, prema sudu dijela javnosti, nije protekla onako kako se očekivalo. Međutim, neće biti da nije bilo nagovještaja šta će se dogoditi, jer iza aktuelnog političkog momenta na nacionalnom nivou, ipak, stoji i nešto duža istorija.
Razlike, rekli bi mnogi, u ovakvim trenucima treba ostaviti po strani, ali – lako je nešto reći, a mnogo teže izvesti, naročito kada je posrijedi kompromis. I zato, umjesto uobičajenog traženja ‘krivaca’ i svrstavanja na jednu od dvije strane, u ovom trenutku treba sagledati situaciju trezveno, bez pretjeranih emocija.
Epilog nije iznenadio baš sve
Nešto što je dio javnosti početkom decembra unaprijed doživio kao postizborni aranžman DPS-a i SDP-a, prvi na Cetinju nakon 12 godina, rezultiralo je posve drugačijim epilogom. SDP je odlučila da veliki rast na izborima valorizuje time što će voditi glavnu riječ u novoj lokalnoj vlasti, i to pošto razgovori sa DPS-om nijesu dali rezultata.
Podsjetimo, tamo su u opticaju bile tri varijante. Prva je već pomenuta – da u vlasti participiraju DPS i SDP. Druga – da se ide na nove izbore. Treća – ona koja se i dogodila.
Taj je rasplet izazvao mnogo emocija, kako u strankama, tako i među biračkim tijelom – mahom onim koje i ne glasa na Cetinju. Bilo je to donekle i logično, jer je dio građana do proteklog vikenda vjerovao u stvaranje crnogorskog političkog bloka. Danas je sve mnogo drugačije.
Ne treba, međutim, žmuriti ni pred tim da dio birača na Cetinju, koji dekadama pripadaju izvornom suverenističkom bloku, nema ništa protiv takvog raspleta. Naprotiv. Iz tog razloga je posebno važno konstatovati da je sam stav unutar ‘procrnogorskog’ biračkog tijela daleko od jedinstvenog, iako se ovih dana nerijetko pokušava predstaviti da je stanje malo drugačije.
Razdor koji ne traje od juče
Samo za neupućene, novost je da razdor između SDP-a i DPS-a na Cetinju ima dugačku istoriju. Ona počinje još 2010. godine, a do danas su DPS i SDP nerijetko bile i dvije najjače suprotstavljene političke struje u prijestonici.
To posebno važi za sazive lokalnog parlamenta prije formiranja URE i Demokrata, odnosno lokalnih izbora 2017. godine, do kada je upravo SDP bio najglasnija opozicija iz odborničkih klupa. Bilo je tu svega - i ozbiljnih optužbi i veoma teških riječi.
DPS i SDP ni u jednoj crnogorskoj opštini već dugo nijesu zajedno participirali u vlasti
Nešto drugačija situacija na državnom nivou, koja je uticala na jačanje veza suverenističkih struktura, očito u tom odnosu nije donijela radikalnije iskorake. Da je tako, ne govori samo konačna odluka SDP-a da vlast na Cetinju napravi bez DPS-a. Naprotiv. Moglo se to naslutiti i iz samog toka pregovora, partijskih saopštenja i ostalih dešavanja (bilo je i ostavki) koja su pratila sagu o formiranju nove lokalne vlasti.
Slično je i u ostatku države
Treba podsjetiti i na to da DPS i SDP ni u jednoj drugoj crnogorskoj opštini već dugo nijesu zajedno participirale u vlasti.
Tamo gdje vlada DPS, za postizborne koalicione partnere birali su Socijaldemokrate, Bošnjačku stranku, Liberalnu partiju, albanske stranke, a ponegdje i grupe građana.
SDP je, sa druge strane, u novijoj prošlosti znala učestvovati u lokalnim vlastima sa partijama koje su na državnom nivou u potpunosti suprotstavljene DPS-u.
Ne treba posebno podsjećati na ‘razvod’ dvije partije na državnom nivou i sve što se izrodilo iz njega.
Uzevši sve to u obzir, a ostavljajući po strani emocije i očekivanja građana usljed političke klime koja traje od avgusta 2020, jasno je da se na Cetinju nije dogodilo ništa drugo do nastavak višegodišnjeg trenda.
Moguće refleksije
Dok javnost i dalje pomno prati dešavanja na Cetinju, nije zgoreg pogledati ispred sebe i razmotriti moguće posljedice mimoilaženja u prijestonici. One bi se, prije svega, mogle reflektovati na lokalne izbore koji slijede na proljeće, eventualno i na sam SDP, a na kraju i na državni nivo.
Da li situacija sa Cetinja govori kako će DPS te izbore dočekati sa nepromijenjenim koalicionim kapacitetom u odnosu na jesen 2020. godine? Moguće. Da li bi, u slučaju da od njih bude zavisilo formiranje lokalnih uprava – a to bi se, recimo, moglo dogoditi u Baru i Podgorici – SDP opet izabrala stranu koja je suprotna u odnosu na DPS? I to je moguće – u politici, uostalom, svaki subjekt ima pravo da samostalno bira svoj put.
O drugom mogućem epilogu date situacije izvijestili su juče pojedini mediji, a oni govore da bi u samom SDP-u moglo doći i do zvaničnog mimoilaženja. Bude li istine u tome – pitanje je kakve će biti posljedice. Doduše, o pitanju posljedica moglo bi se govoriti i sada. Jer, činjenica je da je SDP u proteklom vremenu izgradio izuzetno pozitivan imidž, a upravo na Cetinju vidjeli smo da su to birači i te kako znali da cijene.
Najzad, ne treba izuzeti ni to da bi, sve što se dešava, moglo da se reflektuje i na državni nivo. Bila stvorena nova Vlada ili ne, teško je očekivati da će cetinjski razdor između DPS-a i SDP-a biti brzo zaboravljen, a naročito da neće imati uticaja na relacije na širem planu.
Šta poslije svega?
Zagovornici realističnijeg pristupa znaće da je danas krajnje nezahvalno govoriti o budućnosti odnosa dvije stranke. Ali, šta oni uopšte danas i mogu konstatovati, osim da slegnu ramenima ponavljajući ono što slušamo već danima – da je svaka priča o uspostavljanju jedinstvenog crnogorskog, građanskog bloka ovim vjerovatno zapečaćena na duže staze.
Oni pesimističniji ustvrdiće i da je jasno kako najnovija dešavanja odvode dio građanskog biračkog tijela ka apstinenciji.
Koja može biti pozitivna strana svega? Na kraju je mogu osjetiti oni kojih se priča o Cetinju, uostalom, najdirektnije i tiče. To su građani prijestonice, kojima nosilac liste SDP-a ovih dana poručuje da će dobiti odgovornu lokalnu vlast, koja će raditi na rješavanju problema. Pitate li teoretičare, oni će reći da je u tome i suština lokalnih izbora.
Ipak, svaki odmak od političke teorije – a u Crnoj Gori smo već dugo udaljeni od nje – jasno će reći da su izbori na Cetinju ovog puta nadilazili nivo lokalnih.
Stvari još kompleksnijim čini i to što se sve dešava u momentu kada se sklapaju kombinacije povodom manjinske Vlade. Treba biti kratkovid i ne zapaziti da bi momenti sa Cetinja mogli odigrati određenu ulogu i pri njenom formiranju.
A ta će tema, po svemu sudeći, tek doći na dnevni red.
