Usvajanjem deklaracije prije ravno tri decenije, 20. septembra 1991. godine na Žabljaku, Crna Gora je postala prva ekološka država na svijetu. Taj dokument je već naredne godine predstavljen na konferenciji UN o zaštiti životne sredine.
Profesorica na Ekonomskom fakultetu i bivša ministarka za evropske integracije prof. dr Gordana Đurović kaže za naš portal da je to, u to vrijeme, bila jedinstvena odluka Skupštine Crne Gore, ističući da u proteklih 30 godina nije uvijek bilo novca za zelene investicije, a često ni dogovora o prioritetima. S druge strane, sagovornici Portala Analitika iz ekoloških NVO, Aleksandar Perović i Darko Saveljić, smatraju da deklaracija, koja je trebala da otvori jedinstvenu razvojnu šansu, nije opravdala suštinu, ali da nije kasno da se primjeni u svakodnevici i da Crna Gora zaista postane ekološka država, za šta postoji ogroman potencijal.
Tekst Deklaracije o ekološkoj državi Crnoj Gori, usvojene na današnji dan prije tri desetljeća, glasi:
“Mi, poslanici Republike Skupstine Crne Gore, svjesni smo da je, zbog ugrožavanja prirode zaštita identiteta prostora na kome živimo i djelujemo postala naš neodložan i pravovremen posao.
Svjesni duga prema prirodi, izvoru našeg zdravlja i inspiraciji naše slobode i kulture, posvećujemo se njenoj zaštiti u ime sopstevnog opstanka i budućnosti potomstva.
Prihvatamo da nijedna razlika medju nama nije toliko velika koliko su velike promjene kojima je izloženo naše prirodno okruženje. Bez obzira na naša nacionalna, vjerska, politička i druga ubjedjenja i osjećanja, znamo i prihvatamo da su dostojanstvo i svetinja ljudskog bića organski povezani sa svetinjom i čistotom prirode.
Čovjek i priroda u njemu i oko njega cjelovito su jedno u svojim dubinama i po svom smislu i naznačenju. Stoga je oduvijek zloupotrebu čovjeka pratila zloupotreba prirode. Zato opredjeljujuci se i boreći se za dostojanstvo čovjeka pozvani smo da se borimo i za dostojanstvo prirode.
Donošenjem ove deklaracije Crna Gora prema prirodi uspostavlja državni odnos i poziva na mudrost sve ljude da spriječe ekološku katastrofu koja nam prijeti”.
Čuvajmo Crnu Goru kao prelijepo parče planete
Profesorica Đurović ocijenila je u izjavi za Portal Analitika da je Deklaracija o ekološkoj državi Crnoj Gori bila humana, pozitivna, inkluzivna i u to doba jedinstvena odluka Skupštine Crne Gore.
„Skupštine koja je u novijoj istoriji krenula stazama višestranačja i demokratskih promjena. To je član 1 našeg Ustava, za zeleniju i prosperitetniju nezavisnu državu Crnu Goru.Crna Gora je potpisnica Pariskog sporazuma i svih važnih akata medjunarodnih institucija koji štite prirodu i bore se protiv klimatskih promjena. Tako treba i da ostane“, poručuje Đurović.
Ona je podvukla da u proteklih 30 godina „nije uvijek bilo novca za zelene investicije, a često ni dogovora o prioritetima”.
„Evo nekoliko primjera:Mi smo ostvarili pravo na koncesije crnogorskih voda koje idu u akumulaciju HE Trebišnjica, za razliku od nekih susjeda zabranili smo izgradnju nuklearki, zaštitili smo Solanu, doduše više na zahtjev međunarodne zajednice, nijesmo se mogli dogovoriti ni oko jedne veće hidroelektrane na našim rijekama, nijesmo prihvatili ni projekat Buk Bijela (BiH i Srbije), ali će naše vode i tu akumulaciju puniti. Sličnih primjera ima dosta“, precizirala je Đurović.
Što se tiče smanjenja emisije CO2, upotrebe obnovljivih izvora energije, energetske efikasnosti, naša sagovornica ističe da se Crna Gora već obavezala da štiti planetu, u skladu sa svojim kapacitetima.
„U novembru u Glazgovu povećaćemo svoje obaveze vezano za zahtjev da se emisije štetnih gasova smanje za 35 odsto u odnosu na 1990. godinu. Ipak, sunca imamo u ogromnim količinama pa postepeno povećavamo učešće te energije za svoj razvoj. Na kraju, dvije poruke- da čuvamo Crnu Goru kao prelijepo parče planete, da bude zeleno i plavo, ali da se od toga može i živjeti“, naglašava Đurović.
“Deklaracija se obesmišljava na terenu, za sanaciju potrebni i vrijeme i novac”
Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović ističe da Deklaracija o proglašenju Crne Gore ekološkom državom, nažalost,za tri decenije nije opravdala suštinu, koja je trebala da otvori jedinstvenu razvojnu šansu od koje bi i sadašnje i buduće generacije imale vidljive i mjerljive benefite.
“Vrijeme u kojem su poslanice i poslanici na sjednici na Žabljaku 1991. godine usvojili deklaraciju, sam ambijent u tadašnjoj državi i predratne tenzije, ostavljaju nam za pravo da analiziramo i samu namjeru, jer je bilo potpuno jasno da je bila potrebna politička volja, skoncentrisanost, posvećenost i vizionarstvo kod krovnih donosilaca, što su kasniji tragični događaji i rat, svakako onemogućili. Ipak, nakon ratnog perioda koji je obilježio poslednju dekadu 20. vijeka, bilo je više nego dovoljno da se u ovih prvih 20 godina 21. vijeka,a naročito nakon otpočinjanja procesa evropskih integracija, krene u brendiranje Crne Gore kao ekološke države, što je kompleksan posao koji podrazumijeva postavljanje tog razvojnog pravca na vrh proriteta i zaštitu javnog interesa”, naveo je Perović.
On napominje da, umjesto da se radi na decentralizaciji nadležnosti što bi podrazumijevalo da se na nivou lokalnih samouprava deklaracija ugradi u sva strateška dokumenta i stvaranje potrebne infrastrukture,“imali smo situaciju da se ona brutalno obesmišljava na terenu, čime su napravljene velike ekosistemske i ekonomske štete, za čiju će sanaciju trebati i vrijeme i novac”.
“Ono što nas najviše boli jeste što je deklaracija ugrađena u Ustav Crne Gore, čime su građanima garantovana prava na život u zdravoj životnoj sredini, na informisanost, učešće u procesu donošenja odluka i pravo na pravnu zaštitu u slučaju kršenja pomenutih prava, a teren dokazuje da je sve to obesmišljeno do te mjere da ukoliko se kroz proteste ili neki sličan vid građanskog bunta ne pokaže građanska oddgovornost i hrabrost, dolazi do zarobljavanja rijeka u cijevi, nelegalne sječe šuma, nekontrolisanog zagađenja vazduha, vode, zemljišta, otimanja prostora...”, konstatuje Perović.
Ipak, Perović vjeruje da u prirodi i građanima Crne Gore postoji nevidljiva sila koja može da ponovo našu zemlju učini takvom da svi koji živimo ovdje i oni koji nas posjete požele da ostanu, ili ponovo dođu.
“To je i osnovni motiv našeg rada svih ovih 15 godina i napora da se deklaracija o ekološkoj državi primjeni u svakodnevici i kvalitetu života”, rekao je Perović.
“Krajnje je vrijeme da shvatimo da nam je priroda najveći kapital”
Osnivač Centra za zaštitu i proučavanje ptica Darko Saveljić smatra da, iako smo se svih ovih godina dobro trudili da jedna ovako lijepa ideja doživi debakl, nada još nije izgubljena.
“Postoji ogroman potencijal, samo ako svi zasučemo rukave i damo časnu riječ da ćemo i na poslu, u školi i u kući, i na putu od posla do kuće, učiniti sve od sebe da pomognemo da Crna Gora postane zaista ekološka država. Ono čega smo se dotakli posljednje tri decenije, uglavnom, bilo je štetno za prirodu. I svaki kompromis koji smo pravili sa infrastrukturom i investitorima bio je na štetu prirode. Ali je mala Crna Gora i dalje velika i bogata biodiverzitetom, naše su rijeke i planine, naše more i jezera i dalje prilično očuvani. Ne treba puno da bi od svega toga napravili lijepu priču, samo ako bi sa deklarativnog počeli i da sprovodimo zakone”, uvjerava Saveljić.
Ono smatra takođe zabrinjavajućim je što nijesmo dovoljno radili na jačanju institucija koje bi radile istraživanja i sprovodile zakone.
“Ako pod hitno ne izvršimo korjenitu reformu zaštitarskog sistema, neće biti najbolje. Korona i klimatske promjene koje sve intenzivnije osjećamo posljednji su poziv da nešto uradimo. I krajnje je vrijeme da shvatimo da nam je priroda najveći kapital, a ekološka država najljepša svjetska tržna marka. Potencijal je i dalje ogroman, na nama je da ga, ne iskoristimo, nego podržimo i njegujemo”, zaključuje Saveljić.
