„Za Crnu Goru bi u ovom momentu najbolje bilo kada bi se mogla formirati tzv. koncentraciona vlada koja bi imala predstavnike skoro svih političkih subjekata trenutno zastupljenih u Skupštini“, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu, Vesko Garčević.
Naš sagovornik smatra da bi ona imala dva jasna zadatka - da organizuje izbore na proljeće 2023. i odblokira (ako je moguće) pravosudne organe u Crnoj Gori.
„To je ono što je poželjno, ali da li je to moguće je drugo pitanje. Budimo realni, vrlo je teško doći do ovakvog rješenja, zato ne isključujem još jednu (kratkoročnu) političku kombinatoriku koja bi se svela na kupovinu vremena. Možda čak budemo imali još jednu manjinsku vladu, ali sa drugačijim sastavom i većinom u Skupštini“, poručuje Garčević.
URA na gubitku, Demokrate u fokusu
Prema njegovim riječima, manjinska Vlada Dritana Abazovića nije imala većinu od trenutka potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC ali to, kaže, nije moralo značiti da će pasti tokom glasanja.
„Svakako, u ovoj simultanki koju je URA izgubila, čini se da su se Demokrate našle u fokusu i mislim da će oni sada probati da kapitalizuju taj momenat i pokušati da igraju značajniju ulogu u formiranju neke nove vlade“, dodaje Garčević.
Ipak, imajući u vidu političke razlike i lične netrpeljivosti između lidera u crnogorskom političkom cirkusu, naš sagovornik ističe da je pitanje da li će to biti moguće.
„Iako sada imamo pozive od DPS, a ranije od Demokrata da se organizuju novi izbori, nikome se ne žuri jer izbori najvjerovatnije neće donijeti značajniji dobitak nijednoj partiji koja je trenutno u Parlamentu, a za neke je pitanje hoće li preći cenzus“, napominje Garčević.
Prema njegovim riječima, nakon prijevremenih izbora možemo očekivati ulazak u parlament nove partije, Evropa sad. To će, ističe naš sagovornik, značajno promijeniti postojeću političku dinamiku jer se, kaže, njihov rast, kako sada stvari stoje, bilježi na račun skoro svake od postojećih partija.
„Ne bih rekao da će se voda poslije ovoga značajno razbistriti, niti očekujem da će novi izbori donijeti željenu političku stabilnost u Crnoj Gori. Čini mi se da će tranzicija trajati malo duže, najmanje nekoliko godina“, poručuje Garčević.
Stava je da će stabilnost doći onda kada se oformi jasna, evropska i nedvosmisleno demokratska većina koja je spremna da blisko sarađuje na priključenju Crne Gore Evropskoj uniji.
Vašington i Brisel duže pamte od mnogih u CG
Na pitanje da li je poziv Abazovića DF-u za formiranje nove vlade, znak da je odlazeći premijer ostao bez podrške Zapada, prije svega SAD, čiji su zvaničnici jasno podvukli da koaliciju na čelu sa Andrijom Mandićem ne smatraju za partnera, Garčević je stava da zapadne zemlje u ovom momentu imaju važnijih pitanja od Crne Gore.
„Ljudi u Vašingtonu i Briselu se ne bude ujutru sa pitanjem da li je Abazović ili neko drugi u Crnoj Gori napravio vladu ili ne“, izričit je naš sagovornik.
Naglašava i da moramo staviti naše probleme u širi geopolitički kontekst.
„Imajući u vidu tekuće odnose Zapada sa Rusijom, kao i evidentne pro-ruske stavove DF, njihovu podršku velikodržavnoj politici Srbije i slično, onda je jasno da DF teško može da budu dio neke tzv. evropske vlade, niti može biti partner SAD ili EU“, ističe Garčević.
Navodi da bi ostali politički akteri mogli da budu prihvatljivi partneri ukoliko se koncentrišu na ono što je evropska agenda.
„Treba takođe imati u vidu da Vašington i Brisel imaju duže pamćenje od mnogih u Crnoj Gori i dobro se sjećaju grešaka u godinama prije 2020“, napominje Garčević.
Aktivnosti Božovića za Podgoricu nemaju zvanični karakter
Našeg sagovornika pitali smo i za komentar nedavnog diplomatskog skandala kada je nekadašnji ambasador Srbije u Podgorici Vladimir Božović sa privatnog mejla poslao telegram saučešća crnogorskom predsjedniku povodom tragedije na Cetinju, nakon čega je iz Kabineta Đukanovića najavljeno da će tražiti zabranu ulaska u Crnu Goru za srpskog diplomatu.
„Član 9 Bečke konvencije o diplomatskim odnosima propisuje da zemlja domaćin može u bilo koje vrijeme i bez ikakvog zvaničnog objašnjenja da uskrati diplomatski status diplomatama koji rade na njenoj teritoriji“, jasan je Garčević.
Imajući ovo u vidu, kaže, Srbija nema nikakvih pravnih, niti političkih argumenata da osporava odluku Crne Gore.
„Ona mora da je prihvati i imenuje drugog ambasadora u Crnoj Gori. Za Crnu Goru, Vladimir Božović je privatno lice, bez obzira kako ga Beograd tretira i njegove aktivnosti za Podgoricu nemaju nikakav zvanični karakter. Stoga, on nije mogao sa svog privatnog emaila proslijediti pismo saučešća predsjedniku Djukanoviću“, kategoričan je Garčević.
Srbija pokušala da omalovaži Crnu Goru nakon tragedije
Dodaje da čak i da je bio ambasador, privatni mejl ne može se koristiti za službenu komunikaciju.
„Ne mogu da vjerujem da je ovo Božović uradio svojevoljno jer da jeste uslijedila bi reakcija zvaničnika Srbije. Koliko je meni poznato, oni nijesu reagovali, iz čega zaključujem da je on to učinio uz znanje i instrukciju Vlade Srbije. Ovaj akt ne mogu drugačije da vidim osim kao pokušaj, doduše neuspjeli, da se omalovaži Crna Gora u trenutku kada prolazi kroz teške trenutke nakon tragedije u Cetinju“, naglašava Garčević.
Kako ističe, činjenica da Srbija nije imenovala ambasadora u Crnoj Gori nije dobra za odnose dvije države ali, napominje on, iz Bečke konvencije ne proizilazi da je Beograd to morao da uradi.
„Mnoge zemlje namjerno ne imenuju ambasadore da bi pokazali nezadovoljstvo nivoom političkih i diplomatskih odnosa“, objašnjava Garčević.
Ovdje se, kaže, radi o nečem - još težem.
„Insistiranjem Beograda da je Božović i dalje ambasador, što se kosi sa odredbama Bečke konvencije, govori da Beograd ne želi da prihvati Crna Gora ima suvereno pravo da odlučuje o pitanju ko može da uživa diplomatski status na njenoj teritoriji“, ocijenio je Garčević.
Riječ je, napominje on, o nespremnosti da se prihvati da su dvije zemlje jednake i suverene i kao takve učestvuju u međunarodnim odnosima i sprovode nezavisno odredbe koje proizilaze iz Bečke konvencije.
„Ovim se stvara pretpostavka nejednakosti jer Srbija ima pravo da proglasi crnogorskog ambasadora personom non grata, što se desilo posle priznanja Kosova (što je Crna Gora prihvatila u skladu sa Bečkom konvencijom), ali Podgorica nema to isto pravo jer u očima Beograda nije dovoljno suverena da to može da sprovede“, navodi naš sagovornik.
Imenovanja ambasadora plod političkih igara
Garčevića smo upitali kakva se poruka šalje strateškom partneru naše zemlje, činjenicom da mjesto ambasadora Crne Gore u Vašingtonu upražnjeno još od početka prošle godine i da izbor novog crnogorskog predstavnika u SAD nije aktuelna tema u Podgorici.
„Poruka nije dobra. Nije dobro da Crna Gora nema ambasadora u Vašingtonu, ali i na mnogim drugim mjestima gdje mora da ga ima, kao na primjer u Njujorku ili u Hagu“, istakao je Garčević.
Međutim, dodaje on, problem je mnogo dublji. Napominje da su imenovanja ambasadora već dugo plod političkih igara i namještanja „po dubini i širini“.
„Nije dobro da u diplomatiji imamo toliko političara, da imamo zakon koji ograničava politička imenovanja u diplomatiji, ali koji niko ne poštuje, da imamo ambasadore koji ne govore ni jedan strani jezik i da se diplomatska služba pretvori u utješnu nagradu za islužene političare. Budimo iskreni, ovo se ne dešava od juče i ne dešava se samo od 2020. Crnogorski diplomatski sistem je mali da bi mogao da trpi ovakvu politizaciju“, poručuje Garčević.
