Mi nijesmo i nikada nećemo biti bilo čiji “plaćenici”, poručio je u razgovoru za Portal Analitika jedan od urednika novosadske Autonomije, regionalno cijenjeni novinar Dinko Gruhonjić, povodom navoda GP URA koji je ovaj vojvođanski portal okarakterisao kao „angažovani medij Mila Đukanovića“.
URA napada u maniru Vučićevih medija
Kako napominje, s obzirom na to da je riječ o partiji koja je jedna od produženih Vučićevih ruku u Crnoj Gori logično je, ističe on, da ih takvi napadaju u maniru u kojem to doslovno neprestano rade i brojni Vučićevi mediji i „botovi“ u Srbiji.
„Ista je to škola, dakle. Doslovno se gnušamo takvih optužbi“, poručio je Gruhonjić.
Dodaje da takozvani „Građanski pokret“ URA (iako je teško odgonetnuti kako su oni to nekakav „građanski“ pokret), u svemu vidi plaćenike jer je, kako napominje, to njihov način razmišljanja i djelanja.
„Da, oni jesu plaćenici Aleksandra Vučića i sprovoditelji fatalne ideje srpskog sveta“, kategoričan je Gruhonjić.
Čudno je, kaže naš sagovornik, da baš URA ne može da razumije da su oni medij civilnog društva, koji se finansira zahvaljujući projektima i podršci vjernih čitalaca.
„Ovo sa projektima bi, naime, trebalo da im je jasno, jer iza sebe imaju čitavu bulumentu takozvanih nevladinih organizacija, koje su za GP URA u prethodnim godinama uradile ogroman lobistički posao“, navodi Gruhonjić.
Doduše, kako napominje, neke od tih organizacija pokušavaju da izbrišu taj dio svoje sramne biografije, ali sada je već kasno.
„Šteta je počinjena. Ogromna šteta za Crnu Goru. Oni su na nivou pravih moskovsko-beogradskih petokolonaša, što je i sam GP URA. To im istorija neće zaboraviti“, kategoričan je naš sagovornik.
Ruska škola bezgranične brutalnosti
Gruhonjić je Uru okarakterisao i kao novi projekat koncerna Vijesti, koji je uslijedio, kako kaže, „nakon nekoliko prethodnih neuspjelih pokušaja sa kojekakvim kao nasljednicima slavnog Liberalnog saveza, koji je spasao obraz Crne Gore tokom ratova iz devedesetih godina 20. vijeka i na čijem je programu Milo Đukanović izgradio nezavisnost Crne Gore“.
„Ovaj put im je, međutim, uspjelo da prevare birače i da predstave Dritana Abazovića kao nekakvu „novu nadu“. Ne trepnuvši, ušli su u koaliciju ne samo sa četnicima, nego sa ljudima koji su učestvovali u pripremi srećom neuspjelog državnog udara 2016. godine i atentata na predsjednika Đukanovića. A sve pod izgovorom „borbe protiv korupcije“. Isti je to recept kao i ovaj Vučićev“, ocjenjuje Gruhonjić.
Podsjeća i da smo se, naročito na početku njegove vladavine, nagledali hapšenja zbog „borbe protiv korupcije“.
„Rezultat? Nula! Posljedice? Povampirenje projekta „velike Srbije“, koji se sada zove „srpski svet“, nimalo slučajno nazvan po „ruskom svetu“. Iste je „metode“ ratovanja Srbija koristila na prostoru Jugoslavije, kao što ih sada koristi Rusija u Ukrajini: opkoli, granatiraj, raspameti, siluj, pobij, raseli. Dakle, stara je to ruska škola bezgranične brutalnosti“, ističe Gruhonjić.
Nema sumnje, ukazuje on, da bi velikosrbi sve ponovili samo ako im se ukaže prilika.
„Eto, tu su „vrijednosti“ s kojima su se uortačili GP URA i koncern Vijesti, koji se takođe veoma dobro razumije u projekte i u velike donatorske svote koje su dobijali sa prevarenog Zapada. A pritom su se, gledao sam svojim očima, na svim međunarodnim samitima predstavljali kao „žrtve režima“ i nezavisni mediji“, dodaje Gruhonjić.
Crna Gora ima vitalnost, okupacija neće uspjeti
Srbija je, upozorava Gruhonjić, natopljena nacionalizmom kao nikada prije.
„Riječ je gotovo o konsenzusu u kojem rastu mlade generacije. Strah me je i da pomislim u šta izrastaju. Samim tim, i posljedice po Crnu Goru su katastrofalne“, naglašava naš sagovornik.
Smatra kako se i golim okom vidi da je koalicija koja je došla na vlast nakon posljednjih parlamentarnih izbora, vratila Crnu Goru 30 godina unazad. Srećom, kaže, privremeno.
„Uostalom, šta se drugo i moglo očekivati. Jer svaki put kada velikosrpski nacionalizam okupira Crnu Goru i nađe dovoljan broj izvršilaca radova, kao poslije 1918, pa preko četničkih zločina iz Drugog svjetskog rata, pa onda krajem osamdesetih godina 20. vijeka, to izgleda tako – veoma nazadno. Ali, za razliku od Srbije, Crna Gora ima vitalnost i kritičnu masu građana koji neće dozvoliti da okupacija uspije, baš kao i u prošlosti“, ocijenjuje Gruhonjić.
Uvjeren je da crnogorsko društvo ima snage da se odupre autokratiji.
„Mogu vam reći da vam, ovako iz Novog Sada, i zavidim na broju intelektualaca, na broju medija, na broju građana koji su normalni, civilizovani, građanski opredijeljeni. Znam da se vama čini da to nije dovoljno, znam da bi – naročito mnogi intelektualci – morali biti hrabriji i izaći u javnost. Ali, vjerujte mi, u puno je boljem stanju građanska Crna Gora nego građanska Srbija. Nemjerljivo je to“, tvrdi Gruhonjić.
Zapad uporno potcjenjuje razornu moć ovdašnjih nacionalizama
Prema njegovoj ocjeni, nema sumnje da za buđenje nacionalizma posljednjih godina u regionu dio odgovornosti snose i diplomate zapadnih zemalja.
„Uporno nas potcjenjuju. Odnosno, uporno potcjenjuju razornu moć ovdašnjih nacionalizama, na prvom mjestu velikosrpskog. Razumijem da smo mi za njih mali, ali smo devedesetih pokazali da smo u stanju da napravimo ogroman problem cijeloj Evropi“, podsjeća Gruhonjić.
Razumije, kako dodaje, i njihovu prezauzetost globalnim problemima, ekonomskom krizom, talasom izbjeglica iz Azije i Afrike. Sve to je, kaže, odvuklo pažnju Zapada sa Balkana, a i sa Rusije.
„Jedino im je važna bila stabilnost. Nije bilo strategije, samo gola dnevnopolitička taktika, pa su ohrabrili „stabilokratije“, odnosno države poput Vučićeve Srbije, koje su Zapadu isporučivale obećanje da neće praviti veće probleme u regionu, pa su dobili odriješene ruke da urnišu sopstvene države kao što je Vučić urnisao Srbiju“, ocjenjuje Gruhonjić.
U moralnom smislu, kako ističe naš sagovornik, to je civilizacijski sunovrat iz kog se društvo ne može povratiti vjerovatno još decenijama.
„Dakle, takav žmureći pristup Zapada izgurao je ne samo Vučića već i Putina, kojem su ćutali na sva ubistva opozicionara, branilaca ljudskih prava, novinara... puštajući ga da uvede diktaturu u zamjenu za gas. Dobili su brutalnu agresiju Rusije na Ukrajinu, a za gas nije sigurno da će ga uopšte biti iz Rusije za Evropu, a i ako ga bude – biće krvav“, podvlači Gruhonjić.
Evropi bi danas dobro došao Čerčil
Iako nam se, kako ističe, možda nekada činilo da je bivša njemačka kancelarka Angela Merkel jedna od rijetkih državnica u birokratizovanoj EU, ispostavilo se da je njena podrška stabilokratijama i pristup prema Putinu vođen krilaticom „business first“ bio zapravo poguban.
„Evropi bi danas stvarno dobro došao Čerčil“, poručuje Gruhonjić.
Takođe, podsjeća on, Amerika je prošla kroz pravu apokalisu sa mandatom Donalda Trampa koju će liječiti još dugo, pod uslovom da se odbrane od novog Trampovog nasrtaja.
„Bez obzira na sve to, vjerujem u vitalnost SAD i verujem u ideju EU. To su zajednice iz koje dolaze civilizacijske vrednosti koje su dio moga svjetonazora. Ne bih da se sjutra probudim u despotskom Putinovom ili – što je vjerovatnije – diktatorskom kineskom svijetu“, naglašava Gruhonjić.
S druge strane, dodaje on, bez želje da brani zapadne diplomate, oni su, kaže, ovdje imali problem jer su vjerovali pogrešnim ljudima iz nevladinog sektora, tobožnjim nezavisnim medijim i prevarantima koji su se predstavljali kao „građanski političari“.
„To ide na dušu i onog građanskog djela Crne Gore koji nije uradio dovoljno da se suprotstavi lobistima koji su bili česti, prečesti gosti zapadnih ambasada“, napominje Gruhonjić.
IN4S otvorena ratnohuškačka alatka Moskve
Region su prije nekoliko dana obišle nemile scene i sa protesta u Novom Sadu na kojem je privatno obezbjeđenje, zajedno s policijom, primjenom sile zavodilo red.
Ubrzo je reagovala i vlast peticijom "Manifest ZA razvoj Novog Sada", među čijim potpisnicima su se našili - predsjednik Opštine Nikšić i urednik portala IN4S.
Gruhonjića smo pitali koja je logika da podršku razvoju glavnog grada Vojvodine daju šef lokalne samouprave i novinar iz Crne Gore?
„Pa kako koja? To je logika „srpskog sveta“! Za njih je Crna Gora samo jedna južna provincija Srbije, koja je interesantna jer ima veliko kulturno-istorijsko nasljeđe, jer ima more i prirodu, jer je prelijepa, pa je samim tim i veliki potencijal za unosne zarade“, kaže naš sagovornik.
Nažalost, dodaje on, i u Crnoj Gori ima ljudi koji ne samo da nemaju ništa protiv takvog poniženja svoje države i zavičaja, nego naprosto mazohistički uživaju u tome.
„Nego, kad ste već spomenuli IN4S, možda da se Abazovićeva vlada povede primjerima evropskih zemalja i zabrani takve „medije“, koji su zapravo u ovom momentu otvorena ratnohuškačka alatka Moskve. Da se razumijemo, nijesam za zabranu medija, ali u uslovima rata to više nijesu mediji nego mašine ratne propagande. Samo ne znam šta će onda biti sa rektorom Univerziteta Crne Gore...“, zaključuje Gruhonjić.
