Pjesnik i pisac epske i naučne fantastike, Dušan Jabučanin, rođen je 4. decembra 1988. na Cetinju.
Diplomirao je pomorski menadžment na Pomorskom fakultetu u Kotoru. Objavio je zbirku poezije „Tragovima Sunca“, knjigu epske fantastike „Lovac na tamu“ i fantastike za omladinu „Rival vječnosti“.
Piše od malih nogu i često voli da kaže da je jedina razlika između pisca i djeteta ta – što dijete zna što radi.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Fali mi klinac koji je sanjao da jaše vjetar. Ima neka tajna koja se zaboravi kad prestaneš biti dijete.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nešto veliko i svijetlo i iskonsko. Kad vjetar ode bez jahača, san o letjenju ode sa njim. Apsolutno ništa ne volim onako kako bih volio.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Može biti da ima neki instrument koji bi mi dobro legao. Možda harfa.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Inat.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Odanost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Himna vjetrova“, Vigo Mortensen.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- E? Nemam ti kad, ćao.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- O, pa sad... Slanina sa žara.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da me đeca obožavaju.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Boromirom. Trebalo je ponijet onaj štit.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ležim, bogami.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Love is meant to last forever“, Džon Norum.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Metro“, Dmitrija Gluhovskog.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Irska.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne volim kola. Neobično, al' je tako, vozački ispit sam položio sa trideset jednom godinom. Buka, nervoza, brzina, stroga pravila... Meni se teško naviknuti na to.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Bratu. Bog vazda da nekog mučenika da ti bude heroj.
Čemu se uvijek obradujete?
- Novim svjetovima i nemirnome peru.
Da li za nečim žalite?
- Za mnogo stvari, mada ne onako jako kako valja. Mislim da žal ne ostaje za stvarima koje prođu, nego za maštom kako su mogle da prođu, a nisu. Mašta je moje igralište, žal samo jedan od tobogana.
Bez čega ne možete?
- Ne bih mogao da napišem odgovor dovoljno brzo, a da se ne promijeni.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog nečeg što sam bio zaboravio.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Još slabije pamćenje, još bolje zdravlje i to isto za sve koje volim, a i za one druge. Ko ih šiša.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Napisati „Lovca na tamu“, a ostati normalan.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno zaboravio da treba da umrem.
Kako biste voljeli da umrete?
- Na nogama.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Džabe ste postili“.
