Mladi, talentovani umjetnik Petar Raičević još kao školarac shvatio je da je umjetnost njegov životni poziv. Iako tek dvadesetogodišnjak, već sedam godina bavi se body artom. Brzo je napredovao, jer je neumorno vježbao i usavršavao talenat, a uprkos tome što je body art tek u povoju na našim prostorima, Raičević ga vidi kao poziv koji će mu otvoriti brojna vrata u filmskoj industriji.
Kombinuje boje i materijale, stvara uglavnom mračna djela, a “platno” na kojem najčešće slika je ljudsko tijelo.
Još kao dječak, kada je prvi put nastupio kao član školskog hora, shvatio je, kaže, da ga privlači scena. Pjeva, slika, pleše...
Učestvovao je IDJ Show muzičkom takmičenju i stigao do finala. Iako samouk, napravio je prvu body art performans reviju u regionu, 18. februara 2020. godine. Njegov talenat prepoznali su i u show biznisu, pa je za potrebe Montevizije, pjevačici Nini Petković oslikao plesača.
Talenat i svoju popularnost ovaj mladi umjetnik često koristi i u svrhu humanitarnih akcija.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Iz perioda djetinstva najviše mi fali bezbrižnost, kao i činjenica da mi je jedina "dužnost" bila da se dobro zabavim. Takođe, nedostaje mi pogled na svijet u šarenim bojama. Srećom, dio takvog pogleda je i dalje prisutan. To dijete u meni živi kroz umjetnost koja je protkana mojim tijelom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Život odraslih mi je donio mnogo toga - obaveze, preuzimanje odgovornosti za postupke, kao i mogućnost da spoznam sebe. Shodno tome, najviše volim činjenicu što u svijetu odraslih živim svoju istinu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Talenat koji nije došao do izražaja, a konkretno bih volio da jeste, je gluma. Volim dramski izraz kao i interakciju sa publikom, prenošenje emocije, ulazak u ulogu i iznošenje iste do kraja. Dani kada snimam me ispunjavaju. Srećom posao mi je dao mogućnost da prisustvujem snimanju.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To je definitivno striktnost i isključivost. Posebno za međuljudske odnose, prekid prijatestva, emotivnog odnosa kao i bilo kojeg odnosa. Postupim izuzetno hladno, po cijenu da se pokajem. Na kraju se osjećam lakše jer je sve brzo i konkretno završeno, ali opet možda nedovoljno razjašnjeno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i plemenitost. Poriv da se nekom pomogne kao i prisustvo empatije. Srdačnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da
glumi Vas?
- "Hodajuća umjetnost" i glumio bi me definitivno Tom Hardi.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Autentičnost nesavršenog savršenstva kraj telefona.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Salata od hobotnice.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć super-junaka koju bih želio da posjedujem i sa njom da bitišem jetelekineza. Mogao bih funkcionisati na više načina i mojoj kreativnosti nema kraja u tom slučaju.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili
na jedan dan?
- Ako je u pitanju stvarna osoba onda bi to bio Salvador Dali, zbog njegovog uma i pogleda na umjetnost. Uz to, najradije bih se zamijenio sa majkom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedelja poslijepodne mi je uvijek ispunjena na neki drugi mačin. Nekad slikam na platnu, nekad posvetim cijeli dan svom psu. Nekad šetam, pjevam i trudim se da odmorim za narednu radnu nedjelju.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "Moja posljednja i prva ljubavi", Tereze Kesovije. Imao sam priliku uživo da je čujem i doslovno sam ostao bez teksta.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- "Interstelar". Ne bih ništa dodao, osim da obavezno pogledate. Razumjećete zašto.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Egipat, kako bih doživio taj "drveni momenat" i umjetnost koja je diktator već vjekovima.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobuse.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Svom psu i pretežno nema šta da “kaže” na sve te budalaštine, a ja se osjećam rasterećeno, jer sam neke stvari izgovorio naglas.
Čemu se uvijek obradujete?
- Maloj životinjici na ulici koju mogu izmaziti, odnijeti kući - nahraniti, naći joj dom.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što sam jednom u životu olako rekao: "Volim te". Ali dobro, tako je trebalo, vjerovatno.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez telefona. Za posao mi je značajan, kao i za generalno funkcionisanje.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za pogrešan potez u prijateljstvu, prema drugarici iz srednje.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
-Da mi je porodica živa i zdrava, da uspijem na svim životnim poljima. I treća, da svako gleda svoj život.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Revija u Kotoru. Ujedno prva body art revija u regionu. Zahvaljujući prijateljicama iz srednje sve se završilo kako treba.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života,
kako biste ih proveli?
- Definitivno živio punim plućima i proveo mnogo vremena sa voljenim ljudima.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu. Mirno i bezbolno, ali da na neki način imam mogućnost da se oprostim sa voljenima.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Umjetnost je vječna.
