Zaspali smo u zemlji koja slavi IBAR pomirenje. Probudili smo se u državi čiji se predsjednik pravda srpskoj crkvi zbog izjave kiparskog mitropolita, a prvi čovjek parlamenta predvodi delegaciju u misiji ujedinjenja vaskolikog srpskog naroda.
Opravdano je zapitati se da li je cilj usvajanja takozvanih IBAR zakona sa stanovišta vlasti put ka EU ili Ibarskoj magistrali?
Vlast je pretrčala sve što se pretrčati moglo. Zakoni predloženi u potonji čas, bez javnih rasprava, jer za šampione netransparentnosti mišljenje stručne javnosti nije relevantno. Premijer se ne zadovoljava samovoljnim upravljanjem izvršnom graoum vlasti, stoga je, uz Dalaj Laminu pomoć, autoritarne prakse pokušao da prenese i u najviši zakonodavni dom.
14
Ono što u istoriji evropskog parlamentarizma vjerovatno nije zabilježeno, po ko zna koji put dešava se u Crnoj Gori, obesmišljavanje ustavno definisane podjele vlasti, onemogućavanjem amandmanskog djelovanja poslanika.
Ministar koji je dosljedno branio principe ekspresno je sankcionisan zbog konstruktivne saradnje sa opozicijom. Zamijenjen je podobnim potpredsjednikom, mimo nadležnosti i procedura. No, đe počinje autokratija, procedure više ne važe. Nijesu važne zasluge, već pokornost ministara/ki spremnih da brane stavove u koje ni sami ne vjeruju. Lutke bez integriteta. Imena i prezimena s ministarskom funkcijom, ali bez formalne moći odlučivanja.
S četničkim vojvodama, podvojvodama i kripto magovima nema suštinskog vrijednosnog zaokreta
Lako je podvući crtu – forma bez suštine, kršenje Ustava i zaštita partikularnih interesa. Da EU zarad oživljavanja procesa proširenja nije nasušno potrebna uspješna zapadnobalkanska priča, čak ni ovu čisto tehničku fazu ne bismo prošli.
Srećom po Crnu Goru, kriterijum za dobijanje pozitivnog IBAR-a nije nivo evropejstva nosilaca vlasti.
Pozadina glasanja ogoljena je na svesrpskom (velikosrpskom) saboru. Povratak životnim (ustavna redefinicija i Jasenovac) temama. Strategijom dobrog i lošeg policajca preuzetom iz susjedstva, Mandić je faktički na koljenima zatražio oprost zbog Srebrenice i IBAR-a, a Knežević je s ekstremističke pozicije poslao poruku – Spajić je na potezu. Ko u crnogorskoj sagi glumi Vučića, a ko Dodika, sasvim je jasno.
Vrijeme je da se sluge oduže vođi, a Spajić velikosrpskim eksponentima. IBAR više nije izgovor za prolongiranje duga.
Ono što danas govori Vučić, prije tri i po decenije govorio je Milošević. Suptilnija retorika upodobljena je izmijenjenim geopolitičkim i regionalnim prilikama. Dok Zapad pokušava da oživi politiku proširenja, autokrata i sljedbenici, uz direktnu podršku Vladimira Putina oživljavaju najradikalniju verziju velikosrpske ideje.
Deklaracija kao pokušaj formalizacije od Rusije preuzetog koncepta srpskog sveta. Amortizacija voždovog političkog poraza, korišćenjem zapadnih slabosti i često namjernog previđanja antievropskog djelovanja regionalnih lidera.
Uspjeh rusko-srpskog plana ne određuje broj prisutnih na saboru. To što duhovnici i političari danas ne zveckaju oružjem kao devedesetih ne znači da su ciljevi promijenjeni. Od nacifašističke ideološke pozicije Srbija se nije pomjerila ni milimetar. Osnova je nepromijenjena – jedna država i jedan narod, a priča o demokratskoj emancipaciji obična je farsa. Ne treba podsjećati - identični pozivi na mir rezultirali su najkrvavijim ratovima. Etnička čišćenja, genocidi i masovne grobnice direktne su posljedice velikosrpskih presabiranja.
Zvanična Crna Gora na dužničkom je raskršću. Pohrliti ka otvorenim briselskim vratima ili vraćanjem Spajićevog duga formalno se prikloniti novovremenoj verziji velikodržavne teorije krvi i tla. Dok svako malo proglašavaju nekakve istorijske datume, vlastodršci zaboravljaju ključnu stvar – slavna istorija piše se vrijednostima. Da postreferendumska vlast uprkos sistemskim manjkavostima nije vodila konzistentnu, vrijednosno ispravnu međunarodnu politiku, ne bi bilo ni uspješnog sedmogodišnjeg NATO članstva.
S četničkim vojvodama, podvojvodama i kripto magovima nema suštinskog vrijednosnog zaokreta. IBAR će se zaboraviti, a politikansko služenje velikosrpskim interesima i ostvarenju hegemonističkih ambicija nikada neće.
