Publicista, kulturolog i istoričar književnosti, Dragan B. Perović rođen je 14. juna 1953. godine u Nikšiću. Iz rodne kuće je, kako kaže, u život ponio lekciju da vodi računa o onome što priča i da, ako bi ono što govori moglo izgledati kao da izmišlja, bez obzira što je istina, to ne pominje.
Iz Doma pionira u Nikšiću, gdje mu je radio otac, ponio je, kaže, ljubav prema umjetnosti, a posebno knjizi koja ga je, priznaje, zarobila za cio život. Kao i Borhes, raj zamišlja kao svojevrsnu biblioteku. U Domu pionira je, ističe, stekao prijateljstva koja i dalje traju i koja mu pomažu da “prebrodi fukarska vremena”.
Filološki fakultet u Beogradu završio je 1978. godine, na Grupi za srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti. Na istom fakultetu, na Grupi za jugoslovenske književnosti, završio je i postdiplomske studije.
Bavi se istorijom književnosti i kulture i enciklopedistikom. Posebno je proučavao crnogorsko-bugarske kulturne i druge veze i radio na afirmaciji crnogorske kulture u Bugarskoj.
Od 1982. do 1984. godine boravio je kao lektor za srpskohrvatski jezik na Univerzitetu „Sv. K. Ohridski” u Sofiji i od tada, kaže, njeguje dobre veze i prijateljske relacije sa ljudima iz Bugarske.
Od 1985. radio je u Leksikografskom zavodu Crne Gore u Titogradu. Sarađivao je na izradi Alfabetara Enciklopedije Crne Gore i pripremi izdanja LZCG. Zavod je ukinut tokom AB kontrarevolucije, 1991. i ostao je bez posla, nakon čega više nikada nije radio u Crnoj Gori zbog, kako kaže, dva ozbiljna zdravstvena problema.
“Prvi problem je bio s pamćenjem – nijesam ništa zaboravljao. Drugi problem je bio s kičmom – nijesam htio da se saginjem ni pred kim”, kaže on.
U periodu 1992-1994. radio je u Predstavništvu Duvanskog kombinata iz Podgorice u Sofiji, a kasnije je imao povremene poslove u oblasti zastupanja, lobiranja, medija marketinga i kulturnih projekata.
Objavio je i uređivao veliki broj naučnih, stručnih i publicističkih radova i knjiga iz crnogorske kulturne istorije i stranih književnosti i učestvovao na više naučnih skupova u zemlji i inostranstvu. Autor je TV serijala „Istjerivač mitova” i „Crnogorci sentom po svijetu”.
Član je Crnogorskog PEN centra i Matice crnogorske, čiji je jedan od začetnika. Počasni je član „Srpsko Crnogorskog literarnog i dobrotvornog društva (FSBS – SMLBS)”, osnovanog 1880. godine u San Francisku, Kalifornija, USA. Dobitnik je Trinaestojulske nagrade 2019, ali i brojnih drugih nagrada u zemlji i inistranstvu. Ima status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.
U životu mu je najvažnija porodica kao izvor snage, potpore i nadahnuća.
Vazda ima na umu izreke: „Baci dobro u more, isplivaće!“i „Čovjek bez zemlje, jeste čovjek bez duše!“, a radni vijek voli da svede na francuski epitaf koji, otprilike, glasi „Ništa nije postigao u životu, nije bio čak ni akademik!“
Korak u savremenoj medijskoj komunikaciji održava povremenim objavama na Twitteru, gdje je, kako kaže, upoznao izuzetne, duhovite i pametne ljude iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Crne Gore, sa kojima održava privid normalnosti u vremenu primitivnog populizma i klerofašizma.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Śećanje na đetinjstvo je kao traganje za izgubljenim blagom. Nedostaje ono vrijeme bezbrižnosti i pričanja starijih pametara i bastadura.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sam postao đed.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pošto se nijesam iskazao i bio uporan, talenat je vjerovatno bila samo iluzija ili mladalačka želja da se ogledam u pojedinim oblastima sporta i razonode.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To je više pitanje za moje bliske.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Moralni i intelektualni integritet, nepokolebljivost i plemenitost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Iščašen u vremenu”, Roberto Beninji.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Bolje bi to uradio neki (ne)pristrasni posmatrač.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kada bih mogao biti duhovna hrana… no, mnogo je mačku goveđa glava.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Stamenost i smirenost Mitra Lakovića, komandanta crnogorske vojske, u prijelomnim momentima.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Ivanom Crnojevićem, dok se sa sinom Đurđem sprema da iz Italije donese dašak renesanse u Crnu Goru.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Zavisi đe se nalazim. Ne volim rituale tipa „čaj u 5”.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Noći u bijelom satenu” (Nights In White Satin), engleske grupe Mudi bluz i iz posebnih razloga „Kad prošetam Crnom Gorom”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Aktuelizovao mi se film „Let iznad kukavičjeg gnijezda”, kao slika svijeta đe su normalniji oni koje društvo smatra neprilagođenim, od onih koji bi trebalo da im pomognu.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Argentinu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Motor.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Čuvar sam tajni i više volim da slušam.
Čemu se uvijek obradujete?
- Susretu sa dragim osobama.
Da li za nečim žalite?
- Moja majka je govorila: „Da čoek nema svoje muke, tuđa bi ga umorila!“ Tuga je duboko lična stvar.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi i ljudske riječi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nastojim da ne dođem u situaciju da je potrebno da se izvinjavam. Inače, češće sam se izvinjavao zbog drugih.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Kad se pomene „zlatna ribica” samo mi neki vicevi padaju na pamet.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Posljednje što mi je teško palo bilo je orezivanje voća.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kao pravi potomak/predstavnik „strašnih i siromašnih sela veselih Cuca, najdivnijeg hajdučkog plemena, koje se... smrti grhotom smejalo” (Miloš Crnjanski).
Kako biste voljeli da umrete?
- Ima ona stara izreka: „Daj mi, bože, laku (lijepu) smrt!“Ljepše smrti nije bilo nego u junačkom stroju „Bataljona smrti“, ponosnih ratnika, zadovoljnih što se žrtvuju za viši cilj i za potomke.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Cijelog života mogli ste me naći tamo đe ste me ostavili!
