Muzičar i književnik, Đorđije Njunjić rođen je u Nikšiću, 2. februara 1987. godine. Srednju Ekonomsku školu završio je u rodnom gradu, a danas živi u Podgorici.
Profesionalnu karijeru muzičkog žurnalizma započeo je u prvom muzičkom portalu mulj.net 2008. Od tada se bavi, prije svega, popkulturnim novinarstvom za portal Mulj, a povremno piše i kolumne u nedjeljniku Monitor. Aktivno piše za portal Omladina.
Izdao je dvije knjige - “Nesvrstani, zbirka muzičkih intervjua 2008-2019” i biografsku knjigu o djedu “Dragoljub Jeličić, dječak, vojnik, glumac”.
U pripremi mu je treća knjiga “Ubistvo Džona Kenedija, 60 godina kasnije”. Bubnjar je benda Punkreas iz Nikšića od 2003. godine, a nedavno je oformio podgorički punk bend Mučin.
Profesionalnu karijeru gradi u RTV Podgorica na mjestu radijskog i televizijskog tonskog realizatora. Već četiri godine svakog vikenda na tom mediju vodi muzičku emisiju “Premotavanje”.
Oženjen je Majom sa kojom ima dvoje djece, Simonu i Davida.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nesvjesnost realnog života, kao i iskrena, često banalna igra poput prostog kopanja rupe u dvorištu. Sa ove distance to je savršenstvo življenja.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nesumnjivo iskustvo koje se stekne do određenog nivoa, i što isto ne mora ponovo da se prođe.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Fudbal. On baš nije došao do izražaja. Krivicu dijelim na pola, moju i sistema koji je postavljen da bi se djeca bavila sportom.
Talenat je i prepoznati talenat, pa neke tek upoznajem.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Brzopletost i ishitrenost. Nisam strpljiv kada nešto treba da se završi. Ostavi za sjutra kod mene ne postoji, osim kad baš mora...
Što najviše cijenite kod drugih?
- Sposobnost da i oni cijene drugoga i različitosti. Otvorenost za druge i promjene kod sebe.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Skromno, Tom Henks. Pada mi na pamet Lazar Tasić, mladi srpski glumac, treba davati priliku mlađima u svemu. Naziv bi bio “Ja sjećam se”, po pjesmi KUD Idijota.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Prilično flegmatičan dok se ne zainteresujem. Pragmatičan dok se ne dođe do prostora da može da se teoretiše (volim dijalog i razmjenu mišljenja).
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nešto što ni sam nisam probao. Hrana druge egzotične zemlje puna začina, gdje dok se jede pitate: ”A šta je ovo što jedem?”.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Ideja o slobodnom letu poput Srebrnog letača je nešto najbliže tim maštarijama. Inače, sve me fascinira oko aviona, helikoptera, glajdera. Fasciniram se i stravim ujedno wing suita.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa pilotom najvećeg svjetskog kargo aviona Antonov An-255. Njegov naziv je bio Mriya što znači san. Nažalost, kao i ljudski životi ovaj avion je stradao u hangaru u Ukrajini. Između ostalog tokom korone prevozio je medicinsku pomoć širom svijeta, ali rat je i njemu došao glave.
Upravljati tim avionom je zaista nevjerovatno (znaću kad se zamijenim sa pilotom). Zamijenio bih se i sa Nilom Armostrongom u momentima kada je kročio na Mjesec, kao i Gagarinom kada je napustio Zemljinu orbitu.
Sa Mijatovićem bih se mijenjao da šutiram onaj penal Van Der Saru. Isto bih rezonovao samo malo niže, i pogodio, naravno.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Djeca su tu za svaki plan i on se ne mijenja činjenicom da je nedjelja.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Sorrow, Bad Religion.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Biografije i autobiografije su moj žanr. Gutam ih jako puno. Skoro sam našao pisma Zorana Radmilovića, tj. njegove zabilješke reizdate u knjizi i to je blago.
Pored toga dvije knjige “Blistavo i sjajno”, sjajnog pokojnog velikana Bekima Fehmiua. Takođe, knjiga Pabla Nerude “Priznajem da sam živio” je samo nešto što mi pada na pamet.
U fazi sam kada završavam svoju knjigu “Ubistvo Džona Kenedija, 60 godina kasnije” pa sam usporio sa čitanjem.
Ono što sam skoro pročitao jeste knjiga mog drugara iz Novog Sada, Igora Todorovića Zgroa koja se zove “Fudbal i pank”, u kojoj opisuje desetine putovanja u Englesku gdje je prisustvovao utakmicama i pank festivalu Rebellion.
Preporučio bih i prvi dio njegove knjige koja nosi naziv “Moja Engleska”.
Isključivo sam se prebacio na biografske filmove. I muzičke biografske sam pogledao gotovo svaki koji je dostupan, jer holivudske više ne pratim. Kada mi se gledaju filmovi vraćam se klasicima holivudskog i evropskog filma, ali oduševila me je serija “Sablja”, zbog načina na koji je urađena jedna domaća serija.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Popkulturno - Britanija, previše su dali. Turistički - Okeanija.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mojoj Maji.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmijesima prilikom susreta. I osmijesima na rastanku, lakše padnu i potvrda su da je sve u redu.
Da li za nečim žalite?
- Bilo bi paradoksalno.
Bez čega ne možete?
- Pored opštih mjesta, mislim da u životu nisam imao neprospavanih noći, makar to bio san od 15 minuta.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Skoro. Jako biram riječi, ali nekad kažem što ne mislim i naravno izvinjenje je put oslobođenja, a praštanje osobina veličine.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Sloboda, pravda, jednakost.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Suočiti se sa sobom i svime što vas čini čovjekom. Uspijevam evo 38 godina, i dobro je.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa osmijehom i hajpom.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kući, uz pjesme koje volim, okružen porodicom i da ne traje puno, zbog njih, ne zbog mene.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Rodio se, živio i umro slobodan.
