Čak ni ceh i pojedeni meni iz Regenta od 10 i kusur hiljada eura "bogobojažljivih" monaha SPC, koji su se zavjetovali na siromaštvo i suzdržavanje od ovozemaljskih užitaka, nisu uspjeli da zasjene rezultate izbora u Podgorici i Kotoru. Pored tartar bifteka sa prepeličjim jajima, zaboraviše se i "gostujući glasači" i njihovo nelegalno glasanje u ovoj državi.
I pored uticaja crkve i centara moći iz Srbije rezultat izbora je na scenu postavio sasvim nova "pravila igre".
15
Posljednjih dana ste u raznim analizama mogli čuti sve dijagnoze ovih rezultata, od žilavosti građanske ideje, spektakularnog povratka DPS-a, neposrednog i spontanog pristupa Nermina Abdića, umjerene retorike Borisa Mugoše i blagotvornog dejstva na političku ponudu Evropskog saveza, do toga da je SEP već u startu pokazao vrijedan doprinos građanskom bloku.
Cenzus je konačno preskočio i Preokret. Međutim, možda ćemo najprije na njihovom primjeru vidjeti postizborni sindrom nerealnog doživljaja sopstvene veličine. Za nekog je to pitanje preskočenog cenzusa, a za nekog status "tasa na vagi". Sada dolazi period kada glasači više nisu bitni, kada se narativi o gradu/državi odlažu u kantu za đubre, a partijski interes postaje glavna vodilja.
Preokret je izjavio kako neće ni sa kim. Znaju da nisu tas na vagi, da sa dva mandata ne mogu dobiti mnogo u jednoj lokalnoj vlasti, već su počeli biti podrazumijevani u projekcijama i umjesto davanju matematičkih šansi za spas od klerikalne revolucije, oni biraju put izgradnje (boljeg) imidža.
Vođeni partijskim interesom, oni će period pregovora iskoristiti kao predizbornu kampanju za parlamentarne izbore. Bojim se samo da kratko pamćenje birača neće takve manevre koštati ovu državu OPET propuštenih prilika za konsolidaciju politika koje su, makar normativno, na cetinjskoj strani društvenih "barikada".
Na isti način mogu da se ponašaju i svi ostali konstituenti potencijalnog građanskog bloka. "Mi svoje procente imamo, nećemo ucjene, adio", Podgorica doživi budvanski scenario i poslije višemjesečnog maltretiranja, san o konsolidaciji Podgorice oko građanske ideje, baš poput Cetinja, odleprša sa političkih sujeta i egocentrizma.
Milatović - tuđa marioneta ili državnik za istoriju?
Iz iste psihološke dijagnoze, mi uvijek imamo prosute glasove, u nerealnim doživljajima sopstvene snage. CEP i CGA su potrošili mandate koji bi u eventualnoj sinergiji mogli lako biti ostvarivi. Sa druge strane, Beograd će svim raspoloživim sredstvima raditi da do "DOS-ovske" antiklerikalne većine ne dođe, ukoliko sami ne sastave većinu.
Ono što kao najsnažniji eho ovih izbora može isplivati i nadmašiti karakter lokalnog za neopisivu razliku, jeste gest odvažnosti jednog od lidera kojeg je rodila avGustovska kontrarevolucija. Gest dovoljno hrabar i harizmatičan, koji bi kao BIG BANG posložio ovo društvo u svojoj identitetskoj raspolućenosti.
Ima li Jakov Milatović mudrost, snagu i odlučnost koju Dritan Abazović nije imao? Može li svojom odlukom iznenaditi upravo one koji su s gađenjem gledali vitalne klipove snishodljivosti prema Aleksandru Vučiću?
Dvije stvari su kristalno jasne u istorijskoj inerciji: svaki Crnogorac koji se priklonio beogradskim vlastima protiv svoje zemlje - završio je otužno i nesretno. Svaki Crnogorac koji je napravio razliku i poveo Crnogorce u politiku okretanja svojoj zemlji, kulturi i samosvjesnosti - postao je dio istorije.
Milatović bi imao šansu, kao čovjek formulisan iz oba identiteta, da takvim gestom zavrijedi poštovanje crnogorskog naroda. Ko zna, možda mu i oprosti stvari koje se teško praštaju.
Takvu odluku je donio Đukanović, te rušeći evropskog diktatora postao evropska zvijezda među državnicima. I u ovom slučaju potencijalnog Milatovićevog zaokreta, međunarodna zajednica bi gledala blagonaklono. Već su poslati jasni signali da uporna izolacija, po svaku cijenu, biračkog tijela od preko 30, ili 35, ili 40 procenata, na svakom nivou vlasti, nije odraz demokratije.
Takav gest bi, osim što bi deblokirao patološku atmosferu neprincipijelnih koalicija i interesnih udruživanja, raznio u komade nacionalne podjele i najavio novu, mnogo zdraviju epohu političkog djelovanja i političke kulture.
Ukoliko do toga ne dođe postaje svima jasno da crnogorski politički sistem u svim kombinacijama, nema nikakvu šansu naspram političke aktivnosti crkve i Aleksandra Vučića. Pa, da vidimo - ko je zapravo predsjednik Crne Gore? Da li dio javnosti cijelo vrijeme krivo tumači Spajića kao lidera za 21. vijek?
Milatović - tuđa marioneta ili državnik za istoriju?
