Gledali ste, pretpostavljam, posljednju skupštinsku sjednicu? Koliko je tužno bilo odvajanje od vlasti te elite preko noći izvučene iz podgoričkih lokala, obučene u odijela, stavljene među desetine tjelohranitelja, sjednute u kabinete sa savjetnicima i sekretaricama, vinute u nebesa helikopterima i majbasima na koje se brzo navikoše, među poltrone i starlete.
Izgledahu kao majke koje se od djece odvajaju, u Andrićevom opisu odvođenja nejači među janjičare, dok ih strogi otomanski bičevi po golim grudima odvajaju od karavana. Bilo je dirljivo.
Premijer je u agoniji zalud molio partije za slamku spasa, baš kao Šekspirov Ričard Treći, dok je od tiranina na izgubljenom bojnom polju preklinjao za spas: „Dajem kraljevstvo za konja! Dajem kraljevstvo za konja!“.
Zamislite kako su se osjećali njegovi saborci… Zamislite tu vrstu poniženja za njih, dok je na skupštinskoj pauzi nudio SVE! Žrtvujući pola svojih ministara Demokratskom frontu, dakle jedinom političkom faktoru kojeg USA označava kao neprijateljski, od strane baš njihovog, do juče vjerujem, instrumenta u Crnoj Gori.
To nam, narode crnogorski, određuje sudbinu zemlje! To su kriterijumi, kožni rokovnici i televizori. Ne ideje i istorijski put naše zemlje. Jer, čim možeš sa svima, uvijek, onda je valjda jasno - tu nema niti ozbiljnosti, niti kičme, niti pravde, niti odanosti državi.
Crkva koju su branili uglas pod izgovorom slobode govora, kao i decenijama uostalom, naoružava svoje pijane, čupave primitivce iz hercegovačkih šuma, da pucaju u svoje građane! Koga čujem od građanina da posle ovih dokaza, nema lični, ljudski, dostojanstveni stav kritike prema toj organizaciji, čak i kao njen vjernik, što se mene tiče, ne možemo biti na istoj strani!
Dijelim narod, kažeš? O da... Sa toliko energije i strasti, sa toliko odlučnosti bez oklijevanja! Pa podijelimo se, zaboga, jednom za vazda, toliko snažno da među nama ni ptica ne može proći! Podijelimo se po onoj liniji po kojoj će biti jasno da sa jedne strane stoje krvoločni guslari, apostoli mržnje, primitivci, ubice, krimosi, lopovi i pljačkaši, a sa druge sav pristojan svijet, kome je zločin uvijek zločin, koji se zgrozi na crkvene kalaše, koji zna da virus nije imun na tamjan i svetu vodu. Podijelimo se tako da nas kanjoni razdvajaju, jer tolerancija, nekad čojstvo, naspram velikodržavnog šovinizma, nema nikakve šanse u društvu đe obje opcije imaju jednak status.
Podijelimo se već jednom! Ili ćemo zauvijek čekati da se partije po kuloarima dogovore oko ćara, na način da je prihvatljivo da svako može sa svakim. Nije prihvatljivo, a oni koji su mislili da jeste na lokalnim i dalje nose etiketu.
Građani vrve na mrežama, kao ose u košnici, ali naravno, mi ne bismo bili mi kad svaka od tih pčela ne bi bila kontra svake druge, umjesto jedan organizam. Tu leži njihova moć! Jer su nas razbili do mjere da se sastaviti ne možemo! Što turbo političkom društvu treba lider da im kaže što je plan? Lideri ćute, mjesecima. Iz košnice se, svako malo, čuje: „Suverenistički blok!“ „Građanski blok!“, „Progresivni blok!“
Nijedna partija to nije pomenula kao opciju (niti izgleda planira) za svo ovo vrijeme besmisla i pesimizma.
Još jednom se partijama opozicije nudi šansa, njihovom srećom i sticajem okolnosti da oni koji ni po cijenu spasa države neće više da glasaju za njih dođu opet u poziciju mesija za Crnu Goru! Ali jedino u širokoj vrjednosnoj, kulturnoj, pa onda i političkoj koaliciji. Jednoj uniji koja će biti tako moćna i harizmatična, da će konačno ljudi uvidjeti, da izaći na ulicu nije impotentni krik u prazno, već logična civilizacijska obaveza, koja ima realnu šansu. JEDAN BLOK!
Ma zapalite već jednom taj fitilj! Nek se konačno desi ta detonacija, pred kojom će i briselski cinici i američki pragmatičari aplaudirati kad vide Crnu Goru u najsjajnijem izdanju. Ne bombama i kalašima, nego opštim jedinstvom! Zagrljajem tri naroda na vrhu Rumije! Radili smo to i prije, možemo i sad. Ako bi taj blok sačinjavali i Srbi koji nisu protiv Crne Gore, onda bi bio neuništiv!
Ako bi Bečić, na primjer, imao vizionarstva, integriteta i hrabrosti, da se odupre Vučiću i parama ili ucjenama koje mu sprema (plata o plomo), ako bi imao petlju da ostane lojalan po svaku cijenu Crnoj Gori, započela bi nova era političkog života. Mnogo ljepša.
Vratite nam zemlju u zamjenu za oprost i podršku na izborima.
Stranke, organizacije, vjerske zajednice, institucije, slikari, pisci, glumci, reditelji, sportisti, uspješni biznismeni, ideološki zdravi, otvoreni ka svijetu, a ne balkanskim trubama, nepismenim popovima i lokalnim kabadahijama. JEDAN BLOK, koji oslobađa ono najbolje u nama. Koji te naježi, zacakli oči i podsjeti na to što je zapravo CRNA GORA.
Nije jedna država „borba protiv korupcije i šverca“. To je posao koji mora da radi jer tome služi! Crna Gora je sve ono što su jednim parčetom papira izgubili na partiji pokera! Jednu zemlju čine njene legende i heroji, a naše legende su romantične sage, koje je mažnjavao Šekspir. Našim se herojima u slavu pjeva širom svijeta. Jedino je kod nas moguće da ih u okviru političke trgovine, popišamo, kao što su nikšićki pijanci, otrovani srpstvom, Ljuba Čupića.
Da je premijer imalo reagovao na anticivilizacijski zadah svojih partnera, možda bi i preživio pad, uz toliku podršku od svuda, kakvu nikad niko nije imao. Sljepilo za kulturu, prije ili kasnije, diskvalifikuje te u životu ili poslu.
Da li će partije koje se kunu u zaštitu Crne Gore, njenih legendi i heroja, razumjeti da je zadnja ura! Nema trgovine! JEDAN BLOK! Svi smo spremni, a vi na potezu!
