
Glumica Julija Milačić-Petrović Njegoš rođena je 1988. u Podgorici.
U manifestaciji različitih karaktera, pozorišna publika pamti njene uloge u predstavama „Ekvinocijo“, „Lukrecija iliti Ždero”, „Smrt i djevojka”, „Učene žene”, „Bura”, „Otvoreni kraj” i mnogim drugim…
Jedna je od omiljenih crnogorskih glumica čiji talenat - glumački i vokalni - godinama sve prodornije dolazi do izražaja. Zapažene su i njene role na filmskom platnu u ostvarenjima "Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”, "Dvije povratne Podgorica – Titograd”, "Jagode”, kao i u seriji "Dojč kafe”.

Dobitnica je brojnih domaćih i regionalnih nagrada za glumačka dostignuća. Asistentkinja je na predmetu Gluma i predavačica na predmetu Ples na cetinjskom FDU. Članica je ansambla Crnogorskog narodnog pozorišta.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Mama… Miris peciva u njenim rukama oko 10 sati kada je s posla dolazila doma da donese doručak ako ne bi već bio spreman. Zadovoljstvo koje se ocrtavalo na svakom milimetru njenog lica gledajući me u trku ka zagrljaju, propraćenim vriskom i histeričnim rečenicama: „Kako si znala da mi se jede baš sa čokoladom i višnjom“… Nedostaje mi njena magija, sve jače što sam starija…
Foto: Nada Vojinović
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ne znam. Moć samostalnog odlučivanja. No, ipak moram priznati da sam je uvijek imala…potrebu da budem dijete. Iznova i iznova…
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da je publika upoznala sve moje vještine što se tiče tijela, glasa… No, mislim da mi nedostaje negativnih likova u CV-u.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Iskrenost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Iskrenost". Mlada crnogorska glumica Maša Božović.
Foto: Boško Purić
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ćao, što ti htjedoh reći?
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Šnenokle.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Putovanje kroz vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Vladimirom Putinom. Vjerujem da razumijete zbog čega. Jedan dan je sasvim dovoljan vremenski period da se vrati mir.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Gledam serije, čitam ili piljim u plafon (kada sam slobodna).
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Moram priznati da u potonjih mjesec često pustim “Breathe”, pjesmu Vladane Vučinić… Ima nešto što me vraća njoj iako nisam fan tog muzičkog pravca.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Predsjednice” Radmile Vojvodić, mada mnogo sam novih predstava propustila… Ovu nisam i zaista je toplo preporučujem. Trenutno, po preporuci moje prijateljice Kristine Obradović, čitam Milenu Marković "Deca" i opijena sam. Filmovi – pa, ništa me nije pomjerilo posebno, mada ne mogu reći ni da sam imala vremena da ispratim sve što je izašlo.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Bahami.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Auto.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Marku Petroviću Njegošu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sonjinom raštanu na maslinovom ulju.
Da li za nečim žalite?
- Ne.
Bez čega ne možete?
- Bez muzike.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nepromišljene rečenice…
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Pa, ako se kažu neće se ispuniti. Ali, jednu ću ipak otkriti i što je svi budemo jače željeli - ostvariće se! Da se rat zaustavi i da se Ukrajinci vrate svojim domovima.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prihvatila da oni koje volimo mogu nestati.
Foto: Duško Miljanić
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne znam… Ne mogu odgovoriti na ovo pitanje jer prosto ne poznajem sebe toliko jasno.
Kako biste voljeli da umrete?
- U naručju čovjeka koga volim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Jednom sam plakala za igračkom, jedan jedini put".