Nakon tog 30. avgusta 2020. godine umjesto ''osvježenja'' koje su najavljivali, crne zastave su postale svakodnevica. Prva zastava sa crnom mrtvačkom glavom pojavila se u noći proslave ''izborne pobjede'' u Podgorici.
Najvažniji odgovor na tu skandaloznu pojavu, pod kojom je prošloga i onoga tamo rata poklano na desetine i stotine hiljada ljudi je patriotski skup u Podgorici nekoliko dana kasnije. Skup sa koga je poručeno da je vrijeme crnih ptica i Srebrenica završeno. Kako vrijeme sve više odmiče, bojim se da crne ptice tek treba da prelete crne dinarske planine. Ili, bolje reći, nekima je to velika želja.
Ajde što su do skoro crnim zastavama ''mavali'' generalno marginalni likovi, bradati i masni, kako generalno hardcore četnici i izgledaju, no su u skorije vrijeme postale sve češće i onamo đe im nije mjesto. Tako je internetom kružila fotografija crne zastave iz neke od crkava pored slike ratnog zločinca Draže Mihailovića ili od prije neku noć sa manifestacije pod pokroviteljstvom opština Kotor i Budva.
Svakom zlu je pakao prirodno stanište, pa će i ovome bit
Monstruoznije od samih crnih zastava koje srijećemo je njihova indirektna najava, da će ih bit još više. To svakako čini najviše Jovan Mićović i njegova klika. Naravno, od čovjeka koji je funkciju preuzeo nasilnički, a i krvlju bi da je trebalo, ne može se ni očekivati da bude mirotvorac i sijač bratske ljubavi. Čovjek koji je lično odgovoran što dostina familija u Crnoj Gori ne zbori između sebe ne može pričati o nekakvom pomirenju. Naravno, to je i on ukapirao. Zbog toga narativi o uklanjanju ustaša iz Crne Gore, ko god te ustaše bile. Ili oni o ''denacifikaciji Balkana'', koji dolaze iz Beograda od nekakvih Vučićevih bizona.
A realnost je drugačija, ideologija koju zastupa Mićović upravo se koristi ustaškim metodama. Jer uz crne zastave obavezno idu i okrvavljene kame pod vratove neistomišljenika. Četništvo ili ustaštvo, koja je razlika? Nema je. Zlo je zlo, bez obzira na ''uspjeh'' i ''program'' svoje zle misije.
Mislim, svakom zlu smo mi naredni bili i do sada. Ne vjerujem u vječni mir, jer bi to značilo da zla više nema. A zla u svijetu će biti dok je njega samog i vijeka. Crnogorci imaju dugu istoriju borbe protiv raznih zala koja su pokušavala da ih unište. I zašto bi to sad odjednom trebalo da prestane?
Neće se zlatni ora' poganit crnom kokardom nadojenom krvlju
Poslije hiljadu godina kidisanja na crnogorsku državu i slobodu njenoga naroda to kao treba da prekine neki samozvani ''pomiritelj'' Dritan ili bilo ko drugi? Ne. Stvari tako ne fukncionišu. Čak je davno rečeno da se i sunce u vjekovnoj borbi sa pomračinom odmara, a Crna Gora nikad. Tmina koja prijeti da nas proguta i te njihove crne zastave, ptice i Srebrenice nikad ne spavaju. Zbog toga ne smijemo ni mi.
Ideologija zla je dosegla neke druge nivoe perfidnosti u djelovanju. Ili da kažemo narodski – zlo je metastaziralo. Sad su barjaktari ideologije zla postali razni Dritani, Suade, neki nazovi velji Crnogorci, krvomutnici ogrnuti kožuhom pomiritelja. I generalno to ništa ne čudi. Znaju da je potrebno slomiti stubove crnogorske državnosti, a jedan od najbitnijih je bratstvo između Bošnjaka i Crnogoraca, i ono između Albanaca i Crnogoraca. I, naravno, među Crnogorcima samima.
Malo je što oštetilo Crnogorce kao decenijska briga o tome da se kome ne zamjerimo. Da koga slučajno ne oštetimo, pa i da idemo na našu štetu radi nekog ''opšteg dobra'' ili slične gluposti. To je matrica ponašanja na koju računaju naši neprijatelji i u budućnosti.
Što reče Dritan, ko se još buni oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti? Vjerovatno računaju da će tako biti i oko Ugovora, Otvorenog Balkana, Lovćena ili nekog drugog jada koji njihovi zločinački umovi smisle u međuvremenu. Računaju da će Crnogorci ćutati.
Problem je jedan na koji vjerovatno ne računaju, a to je da je sve do jedne URE. Kad se crvena linija pređe, onda nema nazad. Pogotovo kad Crnogorca dovedeš do situacije da stvarno nema nazad, kad nema što da izgubi, jer si mu sve uništio.
A čini mi se da su ovi iz izdajničke vlasti na veoma dobrom putu da to i postignu. Ali kao što rekoh gore, svakom zlu smo naredni. I jednoga dana kad sve ovo prođe, kad bude tačkica u milenijumskoj istoriji Crne Gore, nadam se da će biti samo fusnota. Ili još bolje, da će biti zaboravljeno. Svakog izdajnika kad tad prekrije prašina zaborava.
Malo je što oštetilo Crnogorce kao decenijska briga o tome da se kome ne zamjerimo
Znajući njihov kukavičluk, mislim da se neće drznuti da odu toliko daleko. Ipak imamo posla sa ''operisanim'' i ''hakovanim'' spodobama. Mada, kuđ ta sreća da su pojedini stvarno potražili pomoć ljekara.
Nadam se da će izgradnjom nove klinike za mentalne bolesti neki to i uraditi.
Kada je zloglasni Jakov Jovović došao u moje Bandiće sa svojim bradonjama i crnom zastavom, upitao je đeda moje babe, čuvenoga popa Petra Vukovića, sveštenika crnogorske crkve i nekadašnjeg komansko-zagaračkog bataljona, kako mu se sviđa ta zastava. Pop, jedan od najumnijih ljudi toga doba, kratko je odgovorio: ''Grđe u Bandiće nije doodilo''. Tako je i sa Crnom Gorom danas. Grđe u nju nije dolazilo, a vije nam se evo odavno. I sa njom je došla sva smutnja, krvomutnja, razbratništvo, sukob, prolivena i neprolivena krv, mržnja i cjelokupno zlo. I ne, gospodine Abazoviću, sa njom se ne miri. Neće se zlatni ora' poganit crnom kokardom nadojenom krvlju. Za nju, crnu, je samo oganj i ništa drugo. Jer, svakom zlu je pakao prirodno stanište, pa će i ovome bit.
