Čini se da SAD, bar u ovom vijeku, nikad više nisu bile zaokupljene unutrašnjim problemima, uprkos vanjskopolitičkim previranjima koja imaju direktne reperkusije na život "prosječnog" glasača. Republikansko vođstvo pokazalo je suštinsku nemoć da odgovori na izazove ekstremne desnice i potpalo pod isti onaj talas koji je 6. januara pokušao nasilno da promijeni izbornu volju američkih građana.
Izbor spikera Predstavničkog doma, koji je arhitekta tog plana, zapravo pokazuje dubinu posrtanja GOP odnosno koliko daleko se ta partija udaljila od onog što su tradicionalni uzusi te politike. Istovremeno, posljednja istraživanja javnog mnjenja pokazuju značajnu podršku bivšem u odnosu na sadašnjeg predsjednika u državama ključnim za pobjedu.
3Trampova prednost u Džordžiji, centralnoj državi teorije zavjere o pokradenim izborima, kao i Nevadi i Arizoni, pokazuje da uprkos naporima liberalnih medija ta strategija daje rezultat. Američki građani čak i oni koji su odlučili da 2020. podrže Bajdena, polako prelaze u suprotni tabor - izbor koji više teško može promijeniti i personalna promjena kandidata za potpredsjednika.
Čak ni sudski postupci koji se vode širom Amerike, od pokušaja ometanja pravde do utaje poreza, ne idu naruku trenutnoj administraciji. Talas desnog nacionalizma i nezadovoljstvo manjkom inicijativnosti za rješavanje tradicionalnih problema stvaraju sinergiju koja ubija mobilizaciju Demokrata i povećava apetite Republikanaca. Utisak je da ni trend različitih izbora ove sedmice neće učiniti puno.
Koliko god region bio nezanimljiv široj biračkoj javnosti može biti podloga za lansiranje novog koncepta američke diplomatije
Pobjeda nekoliko guvernera i očuvanje prava na abortus blago smiruju paniku, ali su u ovom trenutku nedovoljni da zaustave rast popularnosti. Iako je teško govoriti o tome šta bi konkretno moglo da ojača Bajednove šanse - postoji konsenzus da je potrebna nova ili "novo-stara" vanjskopolitička pobjeda.
Međutim, napad Hamasa na Izrael i odlučnost Bibijevog kabineta da vodi dugi rat u samoj Gazi kao i krah ukrajinske kontraofanzive ne ostavljaju razloga za optimizam ni na tom planu. Administracija može da se okrene manje užarenim regionima poput Zapadnog Balkana i kao sam Tramp u završnici pokaže da je spreman na konkretne i jasne političke akcije. Ovaj region, dugoročno zapostavljan, prepoznat je mahom po kosovskom problemu, ali sve češće i ekspanziji Putinovog uticaja.
Upravo ovo prvo je idealna prilika za Bajdena da pokaže vitalnost američke diplomatije i bar nakratko povrati poziciju koja je izgubljena unazad deset godina. Nigdje kao na relaciji Beograd-Priština-Podgorica ne postoji osjećaj da zapravo nikad nije došlo do promjene administracije - sve je na istim pozicijama - iz greške u grešku.
Koliko god region bio nezanimljiv široj biračkoj javnosti može biti podloga za lansiranje novog koncepta američke diplomatije. Sve ostalo onemogućava administraciju da ostvari kakvu-takvu prednost.
Retorika koju Tramp evocira suštinski podsjeća na početak Prvog svjetskog rata lansirajući aktivni izolacionizam kao novi kredo, a biračima upravo to djeluje kao spasonosno rješenje. Iako rano za konkretne projekcije, nesporno da će izbori biti neizvjesni, a da će im ton odrediti nastavak dva rata i inflacija. Američko društvo se više nego 2016. godine nalazi na raskrsnici.
