Od tebe nijesmo ništa ni očekivali osim manipulacije i neistine, stoji u poruci koju je nedavno gradonačelnica Podgorice Olivera Injac uputila odbornici lokalne opozicije.
I, premda svjedočimo političkom ambijentu u kojem su uobičajeni postali govori o ‘emocijama autohtonih’ i pozivi ‘na fer’ u parlamentu, a u javnim obraćanjima iznošenja najtežih optužbi bez pokrića, njena je netaktična poruka ipak bila prilično iznenađujuća.
Najavljena kao demokratska i ‘oslobodilačka’, privržena merit sistemu i beskompromisnoj borbi za pravičnost i pravdu, aktuelna gradska uprava u Podgorici na djelu to do sada baš i nije prikazivala. Zapravo, gore navedeni citat gradonačelnice bio je ‘odgovor’ na objavu dokumenta kojim joj je državna izvršna vlast naložila da poništi sopstvenu odluku ili, formalnije, da stvari vrati u prvobitno stanje.
Sporna imenovanja se nižu, ignorišu Vladina i rješenja inspekcije
Kako vrijeme odmiče, tako na površinu isplivava sve više osnovanih optužbi o nezakonitim imenovanjima u sistemu Glavnog grada. Danas je ‘najčuveniji’ slučaj vršioca dužnosti komandira Službe zaštite i spašavanja Zdravka Blečića, pri čemu to više nijesu samo optužbe. Jer, nakon nalaza inspekcije, Vladina komisija poništila je rješenje Injac o postavljanju Blečića na tu dužnost.
4
Sa druge strane, već su isplivali i dokazi koji govore da ni imenovanje v.d. glavne gradske arhitektice Duške Mačić nije bilo baš zakonito. Identične optužbe iznošene su i na račun Savjeta RTV Podgorica povodom nedavnog izbora novog vršioca dužnosti direktora, pri čemu je čak i jedan član tog tijela istupio na način da je samo podgrijao uvjerenje da tu nijesu bila čista posla.
U međuvremenu, podgorički komunalni policajci podnijeli su krivičnu prijavu protiv Injac, pošto tvrde kako je nezakonito imenovan i v.d. načelnika Komunalne policije Radenko Radenović.
Apsolutno niko iz podgoričke većine do danas nije ni prokomentarisao to što se gradonačelnica oglušuje – ako i ima pravo da to čini u slučaju nedokazanih navoda, zasigurno nema kada je riječ o rješenju Vladine komisije.
Nerazumijevanje koncepta: Najveći problem – biciklističke staze
Izvršenje kapitalnog budžeta nije bilo na značajnijem nivou, a prošla godina u Podgorici je protekla bez bilo kakvih većih infrastrukturnih projekata. Ali, iz ugla vlasti, sve to se vjerovatno da opravdati tezom o tranziciji vlasti. Ipak, za ovu je planiran početak više njih – od kojih je ključni Zapadna obilaznica, ukoliko su na toj trasi uopšte i riješena sva imovinska pitanja.
I tako je, što se infrastrukture tiče, najviše prašine diglo – uklanjanje biciklističkih staza. Dok je dio javnosti negodovao, drugi je smatrao kako je to opravdano.
Ko god je češće koristio ulice Ivana Milutinovića ili Ilije Plamenca, teško da je bio zadovoljan situacijom otkad je tamo jedna traka bila namijenjena biciklistima. Ipak, ukoliko je staze trebalo ukloniti, valjda je prije toga trebalo ponuditi – alternativno rješenje. A ono je stiglo, i to samo za dio ruta, tek protekle sedmice. I to kao ideja, dok će se na realizaciju pričekati.
Argumentacija o tome kako biciklističke staze nemaju kome da služe ili da se one ne ‘prave’ po kolovozu, iako je to ustaljena praksa širom kontinenta, govori o tome kako se donosioci odluka, ili oni koji ih podržavaju, uopšte i nijesu potrudili da razumiju sam koncept.
Broj zaposlenih ogroman, neko će time morati da se pozabavi
Sa druge strane, nije lako u Crnoj Gori preuzeti nijednu lokalnu upravu, a kamoli onu u Podgorici. U većini slučajeva, sa tim angažmanom ide preuzimanje i velikog broja zaposlenih i naslijeđenih dugova.
Što se samog Glavnog grada i njihovih preduzeća tiče, već dugo je najčuveniji primjer prekobrojnih u Vodovodu, a upravo je Injac prošlog mjeseca iznijela podatke vezane za još jedan podgorički kolektiv.
“U toku su procedure u vezi sa sistematizacijom i racionalizacijom. U Čistoći i Vodovodu imate oko 600 zaposlenih. U Čistoći je oko 150 ljudi na bolovanju, u Vodovodu nemate kompetentan kadar. Odluke o racionalizaciji uslijediće u narednom periodu”, naglasila je ona.
Racionalizacija u javnoj upravi posao je kojeg se niko ne prihvata rado, ali neko će morati da presiječe. Ukoliko ih na to ne ‘primoraju’ finansije, onda će to biti finiš procesa evropskih integracija – a u tom je pogledu dovoljno osvrnuti se na brojke zaposlenih u lokalnim upravama u susjednoj Hrvatskoj.
Putinofilija, mizoginija i ćutnja većine
Spram ‘grijehova’ stare administracije, čiji su pojedini prvaci suočeni i sa krivičnim prijavama, oni koji se već gomilaju kada je u pitanju nova – prolaze uz ćutnju odbornika koji ih i drže na vlasti. Tako je i kada su u pitanju očigledna kršenja zakona – što ne konstatujemo mi, već nadležne institucije – ali i kada je riječ o krajnje bizarnim situacijama iza koje stoje kadrovi Glavnog grada.
Krajem godine, jedan od funkcionera gradske vlasti putem društvenih mreža u ekstazi je iz Rusije slao poruke o opštem preporodu te države koja, eto, nije propala ni uprkos sankcijama Crne Gore niti uprkos NATO-u, već da je faktički riječ o Eldoradu savremenog čovječanstva.
Na tu su propagandu apsolutno svi konstituenti većine ćutali, kao i nebrojeno puta do sada. Ćutala je i gradonačelnica, koju pamtimo i iz uloge ministarke odbrane koja se u Briselu zaklinjala u beskompromisnu odanost euroatlantskim vrijednostima.
Uostalom, svima je njima bilo prihvatljivo da jednu od ključnih ustanova kulture u gradu vodi osoba koja je svojevremeno na društvenim mrežama objavljivala fotografije zastave NATO koja gori, koja je optuživala LGBT populaciju da “na paradama izvrgava ruglu našu tradiciju i religiju”, pri čemu je u antivakserskom naletu znala da ustvrdi i kako je za borbu protiv koronavirusa dovoljan duvanski dim.
I kada je ista osoba, tada već na funkciji, slala mizogine poruke na račun poslanica u državnoj Skupštini – ‘oslobodilačkoj’ većini i to je bilo u redu, ili je samo njihovo istrajavanje u ćutnji navodilo na takav zaključak. Isto je bilo i kada je član Upravnog odbora te institucije upućivao poruke mržnje američkoj ambasadorki Džudi Rajzing Rajnke putem propagandističkih glasila.
Situacija je postala takva da iz dijela vladajuće većine danas stižu amandmani o ukidanju sredstava LGBT organizacijama. Doduše, čitamo katkad o sličnim idejama vlasti i u drugim evropskim glavnim gradovima – najčešće kada su u pitanju Minsk ili Moskva…
Većina tako sada istrajava u ćutnji i povodom odbijanja rukovodstva grada da ispoštuje rješenje Vlade, u kojoj sjede upravo njihovi politički saborci.
Očuvanje stare prakse
Ne treba zaboraviti kako je na jednoj od prethodnih sjednica jedan od odbornika parlamentarne većine nagovijestio kako je imao uvid u personalne dosjee zaposlenih u Glavnom gradu i gradskoj Skupštini, što je – mimo nekoliko reakcija opozicije – prošlo u potpunosti nezapaženo.
A kada smo već kod sjednica, kako sve funkcioniše, najilustrativnije je poručio upravo odbornik vladajuće većine Vasilije Čarapić.
“Neću glasati ni za jedan amandman onih koji su 20 godina unazad mogli sve planove i želje da sprovedu bez ikakvih problema”, poručio je on.
Ali – nije to ništa novo, već samo očuvanje stare prakse i potvrda kako u Crnoj Gori ipak nije najteže promijeniti vlast već - svijest. Jer, nije bilo baš tako davno kada su u državnoj Skupštini ponavljana glasanja zato što je zakone predlagala – opozicija.
Rast cijena je uvijek nepopularan
“Tržnice i pijace” podigle su cijene zakupa tezgi za 50 odsto, pa je sada ostalo da saznamo kada će i sami korisnici ‘pojačati’ cijene svojih proizvoda.
Osim toga, najavljeno je poskupljenje cijena vode, usluga održavanja čistoće, parkinga…
To je jedna od tema na kojima već uveliko ‘jaše’ opozicija, koja već kao mantru ponavlja tezu kako u doba prošle vlasti nije bilo takvih mjera. Ipak, i vlast bi mogla imati prilično racionalan argument, koji zasad baš i ne koristi – jer, finansiranje glomaznog lokalnog sistema, naročito nakon povećanja zarada iz 2022, sve je teži izazov. Naravno, pitanje je da li bi taj argument ‘upalio’ kod građana – čiji će džepovi i te kako osjetiti svako novo poskupljenje.
Najmanje je bilo rada
Prošle godine, u Podgorici je bilo svega – potencijalni gradonačelnik na kraju je postao predsjednik države, pratili smo čuvene sjednice Gradske izborne komisije, potom se iščuđavali kadrovskim rješenjima za koja je obećavano da će biti stručna uz nezaobilazno pominjanje merit sistema, optužbi o nepočinstvima prethodnika nije falilo, a bilo je i konfuznih momenata – poput dana kada je građane dočekala naplata karata u gradskom prevozu, za koji je rečeno da će biti besplatan.
Tek je, čini se, u svemu tome najmanje bilo rada – makar onog koji se vidi. Jer, sve i da u administraciji okupite virtuoze kancelarijskog poslovanja, oni u čije ime radite – građani – ipak uočavaju rezultate rada koji se dešava na terenu, u njihovoj zajednici, daleko od birokratije.
Za ovu godinu najavljene su prilično ambiciozne aktivnosti. Budu li započete – nema sumnje kako će ponešto i moći da se uočava, a da to ne bude uklanjanje stubova sa kolovoza ili otvaranje filijala banaka. Jer, Podgorica je rijedak crnogorski grad koji neprekidno raste, a danas je sasvim opravdano pitanje da li taj rast prati razvoj infrastrukture, koji je u ovom momentu i ključni izazov za lokalnu vlast.
