Smisao rezolucije o Jasenovcu na granici je s inteligencijom, naročito diplomatskom, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika hrvatski istoričar, Hrvoje Klasić.
Podvlači da je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću od same rezolucije bilo važnije da dokaže da postoje ljudi spremni da budu lojalniji njemu, nego državi u kojoj žive.
Sagovornik Analitike navodi da više nije jasno kakva je strateška pozicija Crne Gore i da li uopšte želi ulazak u EU. Ukazuje da je rezolucija izbacila na površinu čitav niz neriješenih pitanja, metaforički ističući kako se nada da u kontekstu crnogorskog EU članstva Hrvatska neće upotrijebiti rogove koje ima.
Smisao rezolucije o Jasenovcu na granici s inteligencijom
Klasić podvlači da je rezolucija o Jasenovcu usvojena kako bi se oni koji su je podržali dodvorili Vučiću.
„Kad pogledate rezoluciju, onda vam je jasno da je to jedan prilično nespretan tekst. Rekao bih da je smisao ove rezolucije na granici sa inteligencijom, posebno diplomatskom”, ukazuje Klasić.
234Sagovornik Analitike napominje da cilj rezolucije nije suočavanje s prošlošću, niti ukazivanje na fenomen kojem se ne posvećuje dovoljna pažnja.
“Svake godine u aprilu, hrvatske vlasti uključujući premijera i predsjednika, bez obzira u kojoj stranci bili, dolaze da polože vijence u Jasenovac. Jasenovac je ustanova koja je na državnom budžetu i Ministarstvo kulture izdvaja novac za tu instituciju. O Jasenovcu se pišu knjige i snimaju filmovi”, naglašava Klasić.
Kako navodi, iz razumljivih razloga postoje neslaganja oko broja stradalih.
„To neslaganje važno je jedino revizionistima s obje strane. Svima ostalima, činjenica koliko je ljudi ubijeno manje je važna od činjenice da su ti ljudi ubijani samo zato što su bili nepodobni iz političkog, nacionalnog, etničkog ili vjerskog razloga”, ukazuje Klasić.
Sagovornik Analitike smatra da nije bilo razloga za donošenje rezolucije, te da ne razumije šta se njom želi postići.
“Već sam rekao i to ću sad ponoviti - da sam ja Srbin kojem su preci ubijeni u vrijeme NDH, bio bih jako ljut zbog ove rezolucije, jer bih je smatrao vrlo antisrpskom, zbog toga što je tamo ubijena tek četvrtina Srba ubijenih u genocidu u NDH. Dakle, genocid nije počinjen u Jasenovcu. Jasenovac je jedno od stratišta. Tamo je ubijeno najviše Srba, ali gledajući ukupno, četvrtina svih ubijenih Srba je ubijena u Jasenovcu”, napominje Klasić.
Naš sagovornik ukazuje da je većina žrtava srpske nacionalnosti ubijena na drugim mjestima, poput Hercegovine, Slavonije, Korduna, ali se, kako navodi, prema ovoj rezoluciji oni ne smatraju žrtvama genocida.
Očito je, kaže, da je bilo svega osim potrebe za suočavanjem s prošlošću i rasvjetljavanjem nekih nepoznatih detalja.
Hrvatska službeno ne slavi zločince
Sagovornik Analitike saglasan je sa ocjenama da je rezolucija o Jasenovcu politički odgovor na rezoluciju o Srebrenici.
“Pogrešno je kada neko od predlagača te rezolucije kaže – pa zašto bi mi bili drugačiji i zašto mogu Njemačka ili Ruanda da predlažu rezoluciju o Srebrenici. Zašto onda mi ne bi o nekom drugom. Ali u tome i jeste poenta – što se genocid u Srebrenici i dalje negira i u Republici Srpskoj, i u Srbiji, a očito i kod Srba u Crnoj Gori”, naglašava Klasić.
On podvlači da je rezolucija koju donose UN na neki način obavezujuća i za one kojima nije prihvatljiva.
“To nije kucanje na otvorena vrata, kao rezolucija o Jasenovcu. Ovdje Njemačka i cijela međunarodna zajednica žele poslati poruku da postoje djelovi svijeta u kojima se negira genocid u Srebrenici, i što je najvažnije, u kojima se slave zločinci odgovorni za genocid”, ukazuje Klasić.
U Hrvatskoj se, podsjeća on, službeno ne slave zločinci, niti se negira koncentracioni logor Jasenovac i zločinački karakter ustaškog režima.
“Upravo je razlika u tome što se Srebrenica ne priznaje. Čak i oni koji kažu bio je zločin, u stvari to ne misle i to vidite već u drugoj rečenici kad krenu umanjivati brojke. Čim vi govorite o nekom zločinu i svaku rečenicu završavate sa ali, to znači da ne komemorirate iskreno te žrtve”, ukazuje Klasić.
On ističe kako Srbe niko osim njih samih ne naziva genocidnim narodom.
“Ako imate problem sa terminom genocid, kažite u Beogradu, Banjaluci, Foči, Podgorici - da se tamo dogodio stravičan masakr nad preko osam hiljada zarobljenih ljudi i puno civila. I nakon toga recite - ko su odgovorni za te zločine, imenom i prezimenom. Zatim recite jasno i glasno - Ratko Mladić, Radovan Karadžić i svi ostali su ratni zločinci njih se mi kao Srbi trebamo stidjeti, a ne po njima nazivati ulice, studentske domove, crtati murale…”, poručuje Klasić.
Prvo počistiti sopstveno dvorište
Odgovarajući na pitanje da li je donošenjem rezolucije o Jasenovcu obesmišljen glas za rezoluciju o Srebrenici, Klasić ističe da je i podrška rezoluciji određeni stav.
“Međutim, kada donosite nešto a da to ne mislite, onda to govori puno o vama. Jer kada ste u stanju da donosite nešto sa zadrškom, a radi se o tako stravičnom događaju, na jedan licemjeran način, onda će se svako u Evropi i svijetu u politici i biznisu zapitati jesu li ti ljudi spremni i sve druge dogovore na taj način poštovati i za njih dizati ruku”, podvlači Klasić.
Nevjerovatno je, kaže, da se u Crnoj Gori toliko insistira na suočavanju s tuđom, ali ne i sa sopstvenom prošlošću.
„Volio bih da pitam gospodina Mandića i sve koji su digli ruku za rezoluciju o Jasenovcu da li misle da su građani Crne Gore koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, u bombardovanju Dubrovnika, kao i oni koji su sudjelovali u deportacijama civila u Herceg Novom vlastima RS ratni zločinci, kojih bi se Crna Gora trebala stidjeti, i koje bi Crnogorci trebali osuditi“, podvlači Klasić.
Kako dodaje, uvijek mu je smetalo što ljudi radije čiste tuđe dvorište.
„Uvijek prvo krećem od sopstvenog dvorišta, koje je puno smeća i čistimo ga svakodnevno. Međutim, ne mogu ja nekome govoriti da je njegovo dvorište prljavo, ako je moje još prljavije. Dakle, treba osuditi zločine koje su počinili pripadnici sopstvenog naroda. Recite da ono što se događalo nad Dubrovnikom, da to što se Arkan skrivao u manastirima SPC, da to što su isporučivali Bošnjake kojima se gubi trag jeste nešto što se nije smjelo dogoditi“, poručuje Klasić.
Budući da toga nema, kako navodi, pada u vodu svako objašnjenje da se Mandić ili bilo ko iz njegovog okruženja suočava s prošlošću.
Nejasna pozicija Crne Gore
Klasić ocjenjuje da je insistiranje na kažnjavanju odgovornih za učešće u bombardovanju Dubrovnika dio političkog obračuna, iako se takve teme ne bi smjele koristiti u dnevnopolitičke svrhe.
„Mnogo puta sam rekao da ne bih volio da živim u državi koja je puna političke korupcije, u kojoj jedan čovjek drži sve konce u svojim rukama, kao što je bilo u zadnjih dvadesetak godina u Crnoj Gori. Međutim, moram priznati da mi se ponašanje DPS-a zaista čini kao svemirski brod u odnosu na sve koji su došli na vlast nakon njegove smjene. To i dalje ne znači da mislim da onakav DPS treba da bude ponovo na vlasti i da onako treba da izgleda Crna Gora, ali zaista mi se činilo da je ta stranka imala jasne stavove o nekim događajima i procesima“, naglašava Klasić.
Mišljenja je da su sada nejasni pozicija i strateški pravac Crne Gore.
„Meni koji sam često u Crnoj Gori nije jasno je li Crna Gora za NATO i EU, je li za kažnjavanje zločinaca ili nije, je li za nezavisnost ili nekakvo spajanje sa Srbijom. Ako ja iz izjava ključnih ljudi koji su na vlasti ne mogu to razabrati, zamislite kako je tek ljudima u Briselu, Berlinu ili Vašingtonu“, ukazuje Klasić.
Sagovornik Analitike ističe kako nije siguran da dobar dio građana Crne Gore uopšte želi u EU.
„Mislim da svi koji su glasali za stranke koje su izglasale rezoluciju ne žele živjeti u državi koja će izgledati poput Danske i Finske. Sigurniji sam da oni žele živjeti u državi koja će ličiti na Srbiju, Rusiju ili Kinu. Često čujemo da će rezolucija naštetiti ili zaustaviti Crnu Goru. Ali, nije li to i namjera, jer tim ljudima je EU isto ono što i Vučiću i SNS-u“, kategoričan je sagovornik Analitike.
On podvlači da takvima EU služi kao bankomat, dok se veliča jednopartijska diktatura u Moskvi ili bilo gdje drugo.
„To je jedno neshvatljivo licemjerje od naroda koji sebe naziva ponosnim. Nije sporno da neko kaže - ja mislim da evropske vrijednosti nijesu moje vrijednosti, preveliki liberalizam, odnos prema manjinama, LGBT zajednici, tolerancija... Nemam problem da neko ima takve stavove, ali treba reći - mi ne želimo da primamo novac, pomoć, kredite, niti donacije od takvih zemalja, nego želimo čvrste ekonomske i političke veze s Rusijom ili Kinom“, poručuje Klasić.
Vučiću dokazivanje lojalnosti važnije od rezolucije
Komentarišući različite stavove predsjednika i premijera o rezoluciji, Klasić ukazuje da je prilikom promjene vlasti bio primjetan obračun sa DPS-om nakon kojeg su neprincipijelne koalicije počele pucati.
„Tako se i ovdje dogodilo da su se raspali na toliko frakcija koje su sada u stvari nepomirljive. Uz sve to, predsjednik je izgubio stranku i sada vjerovatno traži novo mjesto pod suncem, a to mjesto, očito, mora biti što dalje od premijera sa kojim se razišao. Tako da da dobrim dijelom njegove izjave i poteze treba gledati i kroz njegov odnos prema Spajiću“, ukazuje Klasić.
Sagovornik Analitike smatra da Spajićeva kontradiktornost pokazuje neozbiljnost i nezrelost.
„Zauzmite stav, argumentujte ga. Ali ne možete (ili se to kod nas očito može) sjedjeti na dvije ili tri stolice kao što to radi Aleksandar Vučić“, poručuje Klasić.
Što se tiče Mandića i ostalih, kaže, nema dileme.
„Trebalo je pokazati lojalnost i to je Vučiću svakako bilo važnije od rezolucije i pokazatelj da u takozvanom srpskom svetu i dalje ima ljude koji su lojalniji njemu nego državi u kojoj žive“, podvlači Klasić.
Nevjerovatno je, kako navodi, da nakon izbora na ulicama bude više srpskih, nego crnogorskih zastava.
„Naravno da će Srbi njegovati svoj identitet, kulturu, vjeru, pismo, ali njihova domovina je Crna Gora, nije Srbija, niti je ikad bila. Štaviše, mnogim ljudima u Srbiji je pradomovina bila Crna Gora. U tome je stvar što je Vučić želio dokazati da u Banjaluci i Podgorici ima ljude kojima je više stalo do Srbije, nego do Bosne i Hercegovine, odnosno Crne Gore“, napominje Klasić.
Crna Gora nema mehanizme kojima bi uticala na zemlje u okruženju
On je uvjeren da će Crna Gora ulaskom u EU doživjeti procvat, jer je, kako ističe, mala zemlja s tolikim ljepotama i na takvoj poziciji osuđena na uspjeh.
Volio bi, kaže, da se hrvatske vlasti izdignu iz ove situacije, jer veliki broj crnogorskih građana ne zaslužuje da im Hrvatska zakomplikuje život.
Međutim, kako dodaje, rezolucija je podstakla čitav niz problema, poput ratne odštete i granice na Prevlaci.
„Ova rezolucija je samo izbacila na površinu neke stare probleme koji su čini mi se, stavljeni po strani zarad dobrih odnosa. Tako je kad želite da se bodete s rogatim. U ovom slučaju Hrvatska ima rogove, Crna Gora ih nema. Nadam se da Hrvatska neće upotrijebiti te rogove, ali bi mogla“, naglašava Klasić.
Sagovornik Analitike napominje da Crna Gora trenutno nema mehanizme kojima bi uticala na zemlje u okruženju.
„Ona želi da uđe u klub koji ima svoja pravila. U tom klubu je Hrvatska. Hrvatska ta pravila poštuje i insistiraće na poštovanju pravila i onih koji dolaze. To insistiranje može biti blago, može biti na način da se Crnoj Gori pomogne kao kad je ulazila u NATO, a može biti i da se dosljedno insistira na tome kako će izgledati granica i šta će biti sa ratnom odštetom“, ukazuje Klasić.
Hrvatska, kaže, ne mora uopšte biti u pravu.
„Zamislite samo koliko će se to odužiti, kao što je trajalo između Hrvatske i Slovenije. Neka svi građani Crne Gore razmisle da li zaista treba da, umjesto za nekoliko godina, uđu za dvadeset, jer će sudski postupci toliko trajati. Moja poruka građanima Crne Gore je – imate vlast kakvu zaslužujete. Demokratija je sistem koji se uvijek potrudi da ne dobijete vlast bolju nego što zaslužujete“, poručuje Klasić.
On ukazuje da je ovo bila kap koja je, nakon poruka iz Vlade dodatno prelila čašu, a odgovor Hrvatske, kako navodi, nije nikakva izdaja.
„U diplomatiji i vođenju zemlje ipak morate gledati neke više interese. Nisam siguran da crnogorske vlasti gledaju više interese - interes Crne Gore kao države svih građana. Čini mi se da se radi o nacionalno, politički i diplomatski vrlo problematičnim ljudima koji vode Crnu Goru“, podvlači Klasić.
Za dio crnogorskog društva politički autoritet u Beogradu
Komentarišući poruke EU otkazivanjem posjete Šarla Mišela i izbacivanjem paragrafa o Crnoj Gori, sagovornik Analitike kaže kako nema dileme da je razlog sukob sa Hrvatskom.
„EU je klub. U tom klubu postoje igrači. Oni se međusobno podržavaju i kada je dobro i kada nije. Nije to uvijek idealno, ali sigurno neće stati na stranu nekoga van kluba, na štetu nekoga iz kluba“, ukazuje Klasić.
Kako dodaje, upravo to se sada dogodilo.
„Hrvatska je članica EU i ako je ona prijavila da joj neko van EU čini neku štetu, ili radi nešto protiv njenih interesa, to će prijaviti svom klubu i klub će reagovati. Klub je reagovao i to će se dogoditi svaki put. Kad je Slovenija blokirala Hrvatsku, svi smo mislili da se radi o gluposti. Ali u Briselu su rekli – Slovenija je članica EU, vi niste“, napominje sagovornik Analitike.
Klasić ukazuje da vlast uspostavljena nakon posljednja dva izborna ciklusa nije pokazala konzistentnost, niti viziju dugoročnog unutrašnjeg i vanjskopolitičkog razvoja Crne Gore.
„Meni se čini da ova vlast i političari koji je čine funkcionišu iz dana u dan više reaguju nego što su proaktivni. Mislim da je crnogorsko društvo duboko podijeljeno, pri čemu jedan dio tog društva nažalost svoj vrhovni politički autoritet radije vidi u Beogradu, nego u Podgorici. I to je veliki problem. Sa ovom Vladom i političarima koji pretenduju na još veće funkcije Crna Gora će imati problema, kako na unutrašnjem tako i na spoljnopolitičkom planu i pri tome mislim da će joj odnosi sa Hrvatskom biti najmanji problem u narednim godinama“, upozorava Klasić.
Sagovornik Analitike ističe da je mnogo onih koji se u javnosti služe frazama i floskulama o pomirenju, a u praksi i na terenu rade nešto sasvim drugo.
„Čini mi se da su vjerske zajednice na ovim prostorima veliki remetilački faktor, jer bi one, ako niko drugi na osnovu svojih svetih pisama trebale pozivati na suživot, saradnju, toleranciju, mir, a sve ono što su nam pokazali u zadnjih trideset godina, a ja bih rekao i u prošlosti govori da su zapravo na potpuno drugačijim pozicijama“, zaključuje Klasić.
