
Generalna skupština Ujedinjenih nacija izglasala je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Svake godine 11. jul obilježavaće se kao Dan śećanja na ubijene Bošnjake u ovom istočno-bosanskom gradu. I treba.
To je najmanje što su Ujedinjeni narodi mogli da urade. Ipak je krivica UN-a što su ti ljudi poslati pod nož Karadžiću i Mladiću. Ujedinjeno ništa, rekli bi ’95. u Srebrenici za akronim UN.
Crna Gora je glasala za. Poslije mnogo natege i neizvjesnosti, u centrima crnogorskog odlučivanja donijeli su, po njih tešku, odluku da Crnu Goru stave u koš sa onim državama kojima težimo, a ne sa Rusijom, Śevernom Korejom i ostalima.
Izglasavanje Rezolucije o Srebrenici došlo je uz određenu cijenu. Ono je uslovljeno donošenjem Rezolucije o Jasenovcu od strane crnogorske vlasti. Neispunjavanje ovog uslova dovodi u pitanje i opstanak većine kakvu znamo i dugo najavljivanu rekonstrukciju.
U Rezoluciji o Jasenovcu vidi se da je sklepana na brzinu. Ili, bolje reći, na silu, neđe u nekom od podruma Matice, takozvane srpske, udruženja članova u Crnoj Gori. Iz tog razloga je i toliko traljava, poput nekog istrošenog auta marke Jugo kojem nedostaje većina djelova.
Zbog svog sastava, doživljavam je kao sprdnju sa srpskim žrtvama. Iz prostog razloga što joj namjena nije da ikome oda zasluženi pijetet i spomen, već da unese novu pometnju u Crnu Goru i zakoči njen evropski put.
Ne shvatam fokusiranje na Jasenovac kad su Srbi stradali širom NDH.Što ćemo sa Starom Gradiškom? A šta sa jamama Jadovna?
Žrtvama Holokausta u takozvanoj ustaškoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj treba odati najdublje poštovanje. Đeca u crnogorskim školama treba detaljno da uče o ovim događajima jer predstavljaju najmonstruoznije djelove balkanske istorije. Na teritoriji NDH je nad Srbima sproveden genocid i ustaške vlasti nisu krile namjeru da njihovu verziju “konačnog rješenja” sprovedu u djelo.
Sa druge strane, ni ovo stradanje srpskog naroda nije prošlo a da nije bilo duboko iskorišćeno u političke svrhe, pa ko gođ bio na vlasti.
Genocidom nad Srbima za vrijeme NDH huškan je narod na secesionizam 1991. i kreiranje takozvane srpske države u Hrvatskoj. Beograd i Knin plašili su krajiške Srbe da ih čeka ista sudbina kao što je bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata i na ovaj načih ih podstakli da ustanu protiv međunarodno priznate Hrvatske. Odluka koja će se ispostaviti kao i više nego pogrešna iako je Srbima planom Z4 nuđena de-facto ogromna nezavisnost u okviru Hrvatske.
Poigravanje sa srpskim žrtvama nastavljeno je i pogađanjem brojem ubijenih. Kad su u pitanju ubijeni Srbi bilo đe od ’91. do danas nikad nije uložen nikakav napor da se napravi zvanična statistika od strane države. Naravno, sve u cilju dnevne politike.
Ako mislite da je nemoguće poimenice prebrojati zaklane od strane ustaša, onda se to moglo uraditi sa žrtvama bombardovanja ’99. To nije urađeno nikad. Moguće zbog rezultata do kojeg je došao beogradski Fond za humanitarno pravo, koji je imenom i prezimenom prebrojao sve – da ima više ubijenih civila Albanaca nego civila Srba. U srpskim krugovima bi bilo katastrofalno prihvatiti taj podatak.
Tako je i sa Jasenovcem. Gađa se brojkom od peseset hiljada pa do milion i po. Kako kome odgovara.
Što se pak tiče crnogorske Rezolucije, ona je sa više aspekata totalno pogrešna. Iz njenog sastava donosio se zaključak o njenom sklepanju na brzinu, pomenutom gore.
Ni ovo stradanje srpskog naroda nije prošlo a da nije bilo duboko iskorišćeno u političke svrhe, pa ko gođ bio na vlasti
Prije svega, ne shvatam fokusiranje na Jasenovac kad su Srbi stradali širom NDH. Što ćemo sa Starom Gradiškom? A šta sa jamama Jadovna? Kako je moguće da su ih vrsni zaštitnici srpskog naroda u Crnoj Gori zaboravili?
Čuli ste vjerovatno srpske nacionaliste kako često pominju logor za đecu koji je postojao u NDH. Kad oće da dodaju na zločinstvo ustaša, pominjanje Jastrebarskog je nezaobilazno. Međutim, u ovoj Rezoluciji ga nema. U ovom slučaju neko je zaklanu đecu zaboravio, mada i kad su ih se śećali bilo je zbog politike.
I mogao bih ovako da nastavim do śutra u razobličavanju politikanstva ove Rezolucije. Ona je toliko jadna i manjkava da je sasvim očigledno i najvećem laiku da joj je namjera samo stvaranje krize u crnogorskom društvu i konflikt sa Hrvatskom koji bi zakočio naš evropski put.
Na kraju, ni Srbija nije donijela Rezoluciju o genocidu nad Srbima u NDH iz istog razloga. Vučić je čak i odbijao da događaje nazove genocidom. Predlagač je još jednom pljunuo na Crnu Goru zaboravivši da su u NDH ubijani i Crnogorci. Za njih barem pedeset znamo ime i prezime. I zaslužuju kakvo takvo poštovanje, ali i spomen ploču đe bi se mogao položiti cvijet ako se navedena Rezolucija izglasa.