Mlada ali izuzetno uspješna crnogorska skijašica, Jelena Vujičić rođena je Žabljačanka. Sa samo četiri godine osvojila je prvu nagradu - priznanje za najmlađu učesnicu ski-takmičenja na skijalištu Javorovača.
Za crnogorsku reprezentaciju skija od 11. godine. Okitila se brojnim priznanjima, pa je danas ponosna vlasnica više od 100 medalja.
Jelena je učestvovala na 23. Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu 2018, a u defileu sportista pripala joj je čast da nosi zastavu Crne Gore.
Svoju zemlju predstavljala je i na Svjetskom prvenstvu u Cortini d’ampezzo u Italiji, u februaru ove godine. Bila je učesnica i olimpijade za mlade EYOF u Sarajevu 2019.godine.
Pohađa Humanističke studije-smjer Bezbjednost na Univerzitetu Donja Gorica.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Dječja igra i bezbrižnost. Slobodno vrijeme u kojem smo istraživali sebe i svijet oko sebe.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što se bavim sportom koji volim, jer mi pruža slobodu. I jer se mogu baviti svime što mi padne na pamet, a što je ostvarivo, naravno.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Teško je navesti onaj koji nije došao do izražaja, jer sam svoj najveći talenat pokazala u sportu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost i to što sve volim da radim u posljednjem trenutku.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kod prijatelja - iskrenost i vjernost koju uzajamno pružamo jedni drugima. Veliki respekt imam i prema ljudima koji su drugačiji i svoji.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Mogla bi se zvati "Bijele staze". To je nešto što opisuje moj dosadašnji život. A ko bi me glumio? Hm, mogla bi to biti Dženifer Aniston. Malo smijeha nikad nije naodmet.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskrena, dosljedna, tvrdoglava, duhovita i srećna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pizza, definitivno
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da mogu da letim, sigurno. Jer, let je sloboda.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjala ni sa kim. Ali, ako bih baš morala, neka to bude Harry Potter.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ispijam kafu, uživam u danu. Odmaram od radne nedjelje, punim baterije za sljedeću.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- El Professor, “Bella ciao”
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Što se tiče filma, “Two popes”, koji baš govori o podržavanju različitosti i slobodi govora i mišljenja
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na neku egzotičnu lokaciju kao što je Bora Bora. I Aljaska mi je neostvarena želja.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Definitivno autobus. Uvijek se osjećam kao da nemam dovoljno prostora u njemu. Kada sam u autobusu imam osjećaj i da putovanju nema kraja.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Iskrena da budem, ne pričam sve svima. Postoje stvari koje treba zadržiti za sebe. Ipak, kad već želim da se povjerim onda to bude porodica i najuži krig prijatelja.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osobama koje dugo nisam vidjela, onima koji žive u drugim državama i daleko od mene.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim, makar još uvijek, ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice. Smatram da je porodica glavni oslonac u našem životu. Gdje god da pođemo, uvijek se porodici vraćamo.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nemam problem da kažem “izvini” uvijek kad pogriješim, jer isto očekujem od drugih.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da ljudi koje volim budu živi i zdravi. Da uvijek budem ovako puna energije. I da na kraju života, kada se osvrnem iza sebe, budem zadovoljna jer sam ostvarila sve što sam željela.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prevazilaženje svih sportskih povreda koje sam imala. To su definitivno najgore stvari koje mogu da se dese jednom sportisti.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U veselju i sa prijateljima. Svaki dan bih živjela neku malu sreću i istraživala nešto novo.
Kako biste voljeli da umrete?
- Svi smo nekad razmišljali o tome, svi se bojimo smrti. Ja, recimo, i toga da se razbolim od neke teške i neizlječive bolesti, zato bih željela da makar umrem smrću dostojnom čovjeka. Da nada mnom primijene eutanaziju onda kada svi, pa i ja, shvate da je bitka izgubljena…
To bi izgledalo ovako: velika ovalna sala u kojoj je krevet, a okolo na zidovima veliki polukružni ekran. Veći od bioskopskog. Fina i lagana muzika, puno hrane i pića. Ni toplo, ni hladno. A na ekranu najljepše slike i periodi života, priroda, dragi ljudi… I gledajući tu ljepotu da zaspim. Bez bola i patnje.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Bori se i vjeruj.
Uvijek kada dođu teški trenuci treba da gledamo u ono bolje što će doći.
