Ok, u principu, ovako stoje stvari: građanske, progresivne političke snage na lokalnim izborima u nedjelju sasvim izvjesno gube Pljevlja, Plužine, Zetu i Budvu. Distancirani posmatrač sa strane bi rekao: “Pa šta, legitimna demokratska procedura, građani biraju u odnosu na lokalne teme ko će da im vodi grad. U čemu je problem?”
Problem je u tome što se tajno šalje keš strpan u donji veš popova i popadija. Problem je u tome što narod grca u siromaštvu, a kao nus pojavama istog - i u zabludama i mitovima. Problem je što je taj siromašan narod kupljen da za sitan novac glasa za interese tuđe države. One koje novac i šalje. Koja se miješa u izborni proces jedne suverene, međunarodno priznate, NATO države.
Bez Podgorice, Crna Gora je servirana Vulinu na sto, sa sve višnjom na vrhu
Kad se razgrne sva politička demagogija, od lokalnih tema, asfalta, rasvjete i kanalizacije nema ništa. Ostaje samo golo srpstvo, koje i na lokalnom nivou gradi svoju ideologiju na negiranju Crnogoraca u svojoj etničkoj originalnosti, negiranju njenog jezika, crkve, državnosti i otimanju našeg nacionalnog blaga, naše kulturne baštine.
U vremenu u kome navodno „divlja crnogorski nacionalizam”, on “divlja” tako da političko hibridno djelovanje koje nam komad po komad teritorije stavlja pod kontrolu tuđe države, NE biva označeno kao čin nacionalne veleizdaje. Nego demokratije!
To što je Budva, milenijumski mediteranski grad, postala, čini se zauvijek, grad političko-vjerskog kulta kojeg znamo kao svetosavlje, duha Guče i estetike opanaka, planiranim demografskim inžinjeringom, mirno posmatramo svi - građani, ambasade, institucije, evropska birokratija, NATO i američki saveznici. Svi ćutimo i gledamo kao mladi majmuni, kako usred NATO države niču ruske tvrđave, koje nećemo povratiti, makar ne za vrijeme naših života.
Neka je na obraz tom narodu koji je to do dozvolio, a galopirajući MNE nacionalizam je toliko agresivan da to i ne pominje.
Ok, gradovi padaju, jedan po jedan... psi laju karavani prolaze.
Dovoljno je da zaokružimo koga god ko želi, a da ne pripada ovoj sramnoj veleizdaji naše države
Svijetla tačka u ovom besmislu legalizovane veleizdaje nacionalnih interesa jesu Bar, Bijelo Polje, Rožaje i Plav kojima će vladati građanske ili građanski profilisane nacionalne partije. To su mjesta u kojima nacionalne manjine ne kalkulišu sa lojalnošću sopstvenoj zemlji, makar ne u mjeri da mogu doživjeti sudbinu “palih gradova”.
Neizvjesnost i adrenalin stvaraju Tivat, Kolašin, Žabljak, Danilovgrad, Šavnik i naravno glavni grad Podgorica. Iako u okviru lokalnih izbora, u tim gradovima formulisaće se eho političke realnosti, koji će sjutra uticati na rezultate skorih parlamentarnih izbora. Po mojoj procjeni, ova vlada će tehnički jahati još najmanje šest mjeseci. Ako predsjednik raspiše izbore u januaru, do njihove realizacije proći će tri mjeseca. Osim na rezultate, uticaće i na spektar koalicionih kapaciteta, s obzirom na to da će postizborni savezi lokalnih, determinisati i one na državnom nivou.
Međutim, u načinima kako se vode kampanje građanskih, progresivnih strana u ovim gradovima, vidimo jednu bitnu razliku između Podgorice i svih ostalih gradova. S obzirom na tradiciju vođenja kampanja, možemo reći da je u pitanju svojevrstan eksperiment. Makar po anketama, on zaista daje rezultat.
U Podgorici je svaka nacionalna priča o ugroženosti Crne Gore stavljena u drugi plan, dok prvi put vidimo da na lokalnim izborima lokalne teme zaista čine platformu političke borbe. Primijetićete da nema crnogorskih zastava i zapaljivih patriotskih govora, a i da je identitet kampanje napravio otklon od ikonografije te vrste.
Vidjećete i još jedan fenomen, koji vam je možda promakao. U ostalim gradovima, glavni talas energije i dalje nosi harizma predsjednika Đukanovića. On je i dalje ključni adut snaga okupljenh oko DPS-a. U Podgorici to nije slučaj. Ivanu Vukoviću je u potpunosti prepuštena uloga personifikacije lokalne vlasti.
Rezultat te političke prakse je ogromna promjena u strategijama svih političkih aktera. Nenacionalni pristup građanske koalicije, inspirisan time da su građani realno umorni, a i prilično “ohlađeni” od Belvedera sa jedne i litija sa druge strane, učinio je da se kao uspješan model, proširi i na njihove protivnike.
Neizvjesnost i adrenalin stvaraju Tivat, Kolašin, Žabljak, Danilovgrad, Šavnik i naravno glavni grad
Ni kod, bazično prosrpskih, a ni onih otvorenih i onih kamufliranih, nećete vidjeti toliko takve ikonografije. Čak se i podrška crkve svela na po koju kletvu prema neistomišljenicima, tu i tamo. Jedini koji ovog puta mašu zastavama su Uraši, dok se grčevito bore za crnogorske glasove, držeći glave iznad cenzusa, ako zatreba i uz pomoć samog Fronta. Uz poklonjenih 500 glasova, DF time sprječava osipanje glasova koalicionog partnera. Crnogorske zastave u DF-u kao spas - neslavan kraj.
Sve u svemu, ova pametna promjena igre aktuelne podgoričke vlasti ih je iz knock downa od 30. avgusta, kada se članstvo u opštem rasulu osulo i bacilo DPS pred politički ambis, dovela partiju sa partnerima do, prema svim anketama, nevjerovatnih 47, 48 posto. Sasvim nevjerovatno, ali to je ogroman uspjeh partije koja se konsolidovala u Podgorici i fanatičnom radnom etikom dovela koaliciju u predvorje pobjede.
Međutim, da li će to i biti dovoljno za pobjedu, odlučivaće stotine glasova. Postoji i ta nevjerovatna ali i realna mogućnost neriješenog rezultata, tj. istog broja mandata. I taj bi rezultat bio povoljan po građansku koaliciju, jer bi gradonačelnik ostao na čelu grada sve do novih izbora, u nekom tehničkom mandatu. Nešto poput aktuelne situacije sa sadašnjim premijerom.
Sve u svemu, uprkos ogromne finansijske podrške iz Srbije, kada vreće keša svakodnevno prolaze granice, opasne i prljave obavještajne igre koje su nama nevidljive, govore koliko su važni rezultati lokalnih izbora, posebno u glavnom gradu. Trećina zemlje stanuje tu. Tu su mediji i institucije... Bez Podgorice, Crna Gora je servirana Vulinu na sto, sa sve višnjom na vrhu.
Srećom, postoji jedna tekovina, još iz V vijeka p.n.e. Zove se demokratija. Dovoljno je samo da zaokružimo koga god ko želi, a da ne pripada ovoj sramnoj veleizdaji naše države. I nema tih ruskih miliona, špijuna, crkvenih kletvi i ostalih prljavih igara, koje mogu biti jače od tog glasa.
Vidimo se sljedeće nedjelje - u slobodnoj Crnoj Gori!
