Ne može se istog dana biti na Ravnoj Gori i u Briselu. Ono, moglo bi se fizički, pogotovo ukoliko imate Vladin avion na raspolaganju, moglo bi se i što se obraza tiče, ajde bre šta fali koja dnevnica više u džepu... Sve bi to moglo ali neće dati EU. A, EU nije URA, ili makar nije još postala.
Dobio je Andrija Mandić ozbiljnu packu po prstima čim je pokušao otvoreno licemjerstvo da predstavi kao nešto normalno i uobičajeno. I, jeste to tako kod nas, može se svim silama boriti protiv ulaska Crne Gore u EU i svih njenih postulata, i onda verbalno zauzeti stav da je za evropske vrijednosti.
38
Sve ono na čemu je nakon Drugog svjetskog rata stvarana današnja zajednica evropskih naroda je apsolutni antipod onoga na čemu je stvarana ideologija kojoj pripada Mandić. Jedno drugo poništavaju, i ni u kakvoj kombinaciji, pa ni u ovoj labavoj i slaboj EU, to ne može ići zajedno.
Antifašizam i fašizam ne mogu zajedno. Ove dvije pojave, od čega je prva vrijednost a druga iskonsko zlo, nemaju ništa zajedničko, osim borbe jednih protiv drugih. Ođe je i ona politikantska priča o pomirenju potpuno pogrešna i nemoguća, jer pomirenja svijesti i bez svijesti nema. Nedužna žrtva ne može da se pomiri sa dužnim i svjesnim dželatom.
E, ovako je nekako razmišljala i Njena Ekselencija Roberta Metsola, predsjednica Evropskog parlamenta, kada je dobila zvaničanu informaciju da Njegova Koljenica kani doći u središte Evropske unije i sa njom organizovati sastanak.
Roberta Metsola je inače poznata kao osoba koja čvrsto brani evropske vrijednosti, a prije svega one koje se odnose na poštovanje ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i slobode medija, ali i složenih pitanja koja se odnose na migraciju i azil.
Andrija Mandić je poznat kao osoba koju baš briga za sve gore navedeno.
E sada, Nj.E. je shvatila ono pravilo, koje Rambo Amadeus često pominje, da se razgovor uvijek vodi sa pozicije glupljeg, a u ovom slučaju sa pozicije onog koji nema problema da do kraja bude licemjer i sebe predstavi kao političara evropskog pedigrea.
No, Metsola je ipak političarka koje, osim što čuva sebe, čuva i kuću na čijem je čelu, i nikako nije ni htjela, ni smjela, dozvoliti da neko poput Andrije Mandića, zakorači u prijestonicu Evrope.
Ona nema nikakvu obavezu da, poput premijera Spajića i njegovog poslaničkog kluba, u Mandiću vidi samo ono lijepo i da mu bez ustezanja oprašta grešnu prošlost i zaklapa oči pred vrlo devijantnom sadašnošću.
Ona nema tu obavezu jer joj pozicija ne zavisi od njega, pa ga vidi bez imalo iskrivljenih slika, jasno i čisto, kao šovinistu, bezrezervnog satrapa Aleksandra Vučića i Vladimira Putina, i na kraju oštrog protivnika proširenju EU na Zapadni Balkan.
E, pa kao takav, đe si to pošao? Za tebe ođe nema mjesta ili NO PASARAN, vojvodo!
Oštro je reagovala evropska andministracija i diplomatija i našem, blago nama śnjim, predsjedniku parlamenta zabranila da dođe u Brisel. Ovo čitaj kako želiš, ili kako ti to saopštava njegov šef kabineta, ali suština je ista, Andrija Mandić ima zabranu ulaska u institucije Evropske unije, i jedino šta mu je dozvoljeno jeste telefonski poziv. Ako vas ovo asocira na ono na što vas mora asocirati, onda ste shvatili poziciju njegovog položaja u EU.
I, bilo bi nas baš briga što samostalnog komercijalistu i trgovačkog putnika sa Dubrovnika, Evropska unija smatra pritvorenikom, da usljed njegove funkcije, nema takav odnos i prema Crnoj Gori.
P.S. Je li neko vidio crnogorske studente? Đe su ta silna udruženje i veliki studentski parlamenti, je li vam toplo, gospodo akademci?
Znate za onu Krležinu da u masi smrdi ali je makar toplo? Ne vjerujem da znate, iako se tako ponašate, dobro se osjeća taj „miris“ nečinjenja, nemanja empatije i studentske časti.
Je li moguće da niko od vas nije digao glas ili makar slovo podrške napisao studentima u Srbiji koje svakog dana prebijaju samo zbog toga što imaju mozak, srce i još po nešto što vama ozbiljno fali.
I, kada dođe novi 4. april, Dan crnogorskih studenata, izgooglajte zbog čega baš 4. april i ko je taj Žarko Marinović? I zašto bi ga danas bila sramota?
