Ugledni slovenački pravnik i ekonomista dr Jože Mencinger ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika da je bio nužan još jedan rebalans budžeta Crne Gore za 2020. godinu, imajući u vidu da je rebalans iz aprila prošle godine baziran na nerealnim pretpostavkama vezano za prihode od turizma i izvorne prihode budžeta.
On smatra da je razumljiv pad BDP-a Crne Gore, koji je u trećem kvartalu prošle godine bio najveći u Evropi (26,9 odsto). U drugom kvartalu 2020. pad BDP-a Crne Gore je, prema podacima Monstata, iznosio 20,2 odsto.
,,Mislim da Crna Gora, osim turizma, nema mnogo drugih mogućnosti, pa joj je oslanjanje na turizam jedina opcija. A, turizam je grana koju je korona kriza najjače pogodila”, naveo je Mencinger.
Upitan za gašenje crnogorske nacionalne avio-kompanije, naš sagovornik je rekao da je Montenegro Airlines “dosta dugo izdržao”, te da je kompaniju u velikoj mjeri uništila aktuelna kriza.
ANALITIKA: Vi ste u avgustu izjavili da su među zemljama regiona od korona krize najugroženije privrede Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Crna Gora je u trećem kvartalu imala najveći pad BDP-a u Evropi. Da li je crnogorska ekonomija platila ceh pretjeranom oslanjanju na turizam i kako se treba pripremati za ovogodišnju turističku sezonu?
MENCINGER: Mislim da Crna Gora, osim turizma, nema mnogo drugih mogućnosti, pa joj je oslanjanje na turizam jedina opcija. A, kako je turizam grana koju je korona kriza najjače pogodila, razumljiv je i najveći pad BDP u Evropi. Srbija, u kojoj turizam nije jako važan i djelimično se može oslanjati na poljoprivredu i domaću potrošnju, je među zemljama koje su za sada najbolje prošle.
Kako će biti u turizmu ove godine teško je reći. Nadajmo se da će se turizam popraviti, no sve zavisi od kraja korona krize.
ANALITIKA: Nova crnogorska Vlada krajem prethodne godine nije predložila nacrt budžeta za 2021. godinu već će to, prema najavama, uraditi u martu. Od januara je na snazi tzv. privremeno finansiranje potrošačkih jedinica, koje podrazumijeva da im se na mjesečnom nivou iz državne kase isplaćuje iznos 1/12 izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini. Kako komentarišete uvođenje privremenog finansiranja u ovom konkretnom slučaju?
MENCINGER: Mislim da druge mogućnosti i nije bilo. Privremeno finansiranje je normalno u takvim situacijama i koristi se u većini zemalja.
ANALITIKA: Da li je Vlada bila dužna da, prije usvajanja budžeta za 2021, pripremi još jedan rebalans budžeta za 2020. kako bi uskladila prihode i rashode budžeta prema realnim ostvarenjima?
MENCINGER: Situaciju u Crnoj Gori ne poznajem dosta dobro da bi mogao komentarisati. Vjerovatno je rebalans bio nužan. Nije čudno što su projekcije bile nerealne. Teško je bilo predvidjeti toliko katastrofalni pad turizma i, posljedično, pad izvornih prihoda budžeta.
ANALITIKA: Kako komentarišete gašenje naše nacionalne avio- kompanije Montenegro Airlines? Može li se napraviti paralela sa otvaranjem stečaja u Adria Airways u septembru 2019.?
MENCINGER: Montenegro Airlines je dosta dugo izdržao. Njega je u velikoj mjeri uništila sadašnja kriza.
Adria Airways, koja je bila veća, uništena je i prodata kada krize nije bilo i kad je turizam stvarao jaku tražnju i generisao veliki broj letova. Ljubljana je bila puna turista. Prodaja Adrie u ono vrijeme je bila nerazumna. No, sada i u vlasništvu Lufthanse sve stoji - na aerodrom slijeću dva ili tri aviona dnevno.
Začudo se dobro drži Air Srbija, a mislim da je i ona u stranom vlasništvu. Ali što je od bogatstva stvorenog u Jugoslaviji ostalo u domaćem vlasništvu?
ANALITIKA: Da li je Slovenija odlučila da osnuje novu avio- kompaniju, ili ste čekali da se stanje na vazduhoplovnom tržištu samo po sebi reguliše?
MENCINGER: O osnivanju nove avio-kompanije se priča. Ne vjerujem da bi do toga moglo doći u dogledno vrijeme, iako mislim da je privatizacija vazduhoplovnog tržišta bila greška i da su i dalje u toj oblasti najuspješnije kompanije koje su u državnom vlasništvu.
ANALITIKA: Kad očekujete da će se stabilizovati stanje sa koronavirusom u globalnim okvirima? Da li će ekonomski oporavak od korona krize biti spor?
MENCINGER: Na kraj korona krize u zdravstvenom pogledu gledam sa optimizmom: ona bi sa vakcinama koje su na raspolaganju mogla završiti do sredine tekuće godine. Zdravstvo, koje je ostalo društveno i nije privatizovano, se barem u Sloveniji pokazalo kao odlično. Drugačije je sa ekonomskim i socijalnim posljedicama krize.
ANALITIKA: Koliko vremena će biti potrebno da se u potpunosti revitalizuju najpogođeniji sektori turizma i transporta?
MENCINGER: Godinu, dvije, ili možda čak tri godine. Prvo je potrebno da se padanje zaustavi, što će se vjerovatno desiti već ove godine. Za vraćanje na predkrizni nivo trebaće više godina.
ANALITIKA: Ranije ste korona krizu upoređivali sa „Velikom depresijom“. I profesor Nurijel Rubini smatra da korona kriza „nosi rizik od nove Velike depresije, veće nego 1929“. Kakve efekte će korona kriza imati na ekonomske i društvene odnose?
MENCINGER: Godina 2020. ući će u svjetsku istoriju kao specifična; dok je kriza 1929. godine bila posljedica finansijskih zbivanja i male potražnje, ova je kriza stvorena na strani ponude i produžena smanjenom potražnjom.
Naime, proizvodnja se mjerama države zaustavlja i u segmentima u kojima ima dovoljno potencijalne potražnje. Osim toga, najteže je malim proizvođačima roba i usluga, koji i nijesu bili zaduženi, ali su primorani zatvoriti radnje, mnogi od njih zauvijek. Neki su efekti, dakle, trajni.
ANALITIKA: Da li, kao posljedicu krize, treba očekivati promjene u globalnom ekonomskom poretku?
MENCINGER: Vjerovatno će kriza samo ubrzati inače neminovno izbijanje Kine na prvo mjesto u svijetu i zaostajanje SAD. Nadam se da će kriza doprinijeti kraju sadašnjeg tipa kapitalizma i povratku socijalno-tržišne privrede, sa smanjenim razlikama među ljudima i među zemljama u svijetu.
ANALITIKA: U kojoj fazi je EU sada, nakon Bregzita?
MENCINGER: Nakon Bregzita EU nije više ista. No, Velika Britanija nikada nije bila članica koja je bila oduševljena sa EU. Njenim odlaskom su Njemci i Francuzi poboljšali svoj dominantni položaj.
EU je ugrožena od „novih“ članica iz Istočne Evrope. Ukoliko bi se EU držala načela na kojima se bazira, Mađarska i Poljska bi bile isključene i morale bi napustiti EU. No, to se neće desiti upravo zbog straha od raspada, koji je postao najvažniji element čvrstine EU.
