Prije desetak godina sam snimio kontroverzni spot „Mi smo dio ekipe“ kao dio kampanje za promociju LGBT prava, u kome se dva navijača poljube proslavljajući gol nacionalne fudbalske reprezentacije. Tada sam zvanično objavio rat i, nemam se što pokrivati lažnom skromnošću nego reći iskreno, veoma hrabro suprotstavio onome što je tada bio jedan desničarski društveni korpus ideja poput nacionalizma, vjerskog dogmatizma, etno-konzervativizma, folklornog klerikalnog šovinizma, a što danas predstavlja vladajuću ideološko-političko-interesnu društvenu dominantu.
Tadašnja Crna Gora, i ova danas različite su na nivou Turske prije i nakon Ataturka, Irana prije i nakon Ajtolaha, SAD prije i nakon Trampa. Prije deceniju smo se tim spotom borili da sačuvamo dostojanstvo i zaštitimo queer osobe jer su „i oni dio ekipe“. Danas, kao Crnogorci koji baštinimo ideju slobode, antidogmatizma i antifašižma, moramo svoje mjesto pod suncem tražiti dok u panici zovemo upomoć, i sa margina svoje sopstvene zemlje podsjećamo, da smo i MI DIO EKIPE!
Tih 2010-ih, u vazduhu je i dalje postojao neki entuzijazam, neko kolektivno osjećanje svrhe, postreferendumska inercija, koja je uprkos globalnoj krizi, za nas i dalje, ispostaviće se, bilo "zlatno doba" novije istorije.
Nije to borba između DPS-a i Fronta, Crnogoraca i Srba, EU i Rusije, nego između estetike i loše muzike, između suštinske duhovnosti i pravoslavnog, militantnog sujevjerja, ekološkog nasuprot šovinističkog patriotizma
Ako neko misli da nije tako, neka uporedi te godine sa ovim današnjim čemerom, neka prestane istog trenutka da čita kolumnu, i nastavi da pljuje u televizor dok krivi Mila što mu je život patetična Odiseja između crkve i kladionice. Bilo je tada nekog novca u zemlji, veliki investitori su otkrili svoju egzotičnu državu i započeli svoje ogromne projekte. Naravno, lokalni psi su lajali dok su karavani prolazili, ali to je neka druga tema. EU vrijednosti su lebdjele nad nama, ili makar nekima od nas, koji smo vjerovali da je na nama dužnost da iz njih stvorimo novu Crnu Goru.
Ohrabreni time što su nam zapadne ambasade davale vjetar u leđa, samopuzdanje i logistiku, grupa gradskih momaka koji ne pripadaju LGBT svijetu, što cijelu stvar na neodoljiv način komplikuje, i parališe logiku prosječnog homofoba, odlučuje da snimi spot kojim će da pritisnu dugme za aktivaciju „istorijskog“ sukoba, nas koji mašemo zastavama ultimativne slobode i tolerancije, i onih koji bi batinama da prevaspitavaju druge, duboko uvjereni da su i sami batinama svojih očeva, naučeni jedinom ispravnom vizijom kako se živi život.
Tada mi ni na kraj pameti nije bilo da postoji i najmanja mogućnost, da u toj borbi, iako David - Golijat karaktera, bez obzira što je to bio fajt sa neuporedivo brojnijom vojskom, ali koliko je veličanstvenih crnogorskih bitki dobijeno u istim okolnostima - ta romantična okolnost nas je samo više ložila, jer smo smatrali da nam kosmička pravda, logika duha vremena, istorijski revolucionarni eho obezbeđuju pobjedu... Možemo izgubiti!
I, tako... Na tom bojnom polju, u kome smo se, osim sa vjerujućim Kju-Kluks egzekutorima, borili i protiv zavisti lokalne kreativno impotentne subkulturne vječite alternative (koji umanju vrijednost svemu što nijesu oni, a jedino vrijedno afirmacije po njima su pojave poput Šomija Roganovića - ukratko, svemu što razotkriva luzerski sindrom njihove urbanosti na nivou dvije ulice i tri kafane), i kada smo očekivali da zadamo konačan udarac guslarskoj Crnoj Gori, mi ostajemo „ispaljeni“ za obećane konjičke formacije zapadnih partnera, koje se jednostavno nijesu pojavile na bojištu, zato što se na drugom - političkom terenu, dogodio dil, zarad promjena... Ma, znate već vrlo dobro cijelu priču od avgusta pa nadalje, samo što oni - partneri, nijesu znali da je trojanski konj zvani "promjena", bio krcati bradonja iz balkanskih šuma. Ne smijem više koristiti metafore i alegorije iz istorije ratovanja, da me ne bi optužili u trendu bukvalnog razumijevanja, i da ne bi žonglirali sa izvučenim kontekstima rusko-popovsko-kvislinški mediji.
Da, evo sad pred vama, mojim čitaocima, priznajem - ta bitka je izgubljena.
Vulgarnost, banalna neduhovitost, kreativni patos i otvoreni fašizam internet MIM stranica bivaju finansirani od strane crkve - navedimo to kao slikovit primjer naše nove realnosti. Što je sljedeće, pitam se?
Jeste, zato što kultura nema nikakvog autoriteta nad političkom elitom u Crnoj Gori, niti ona razumije da je posljedica nove podjele moći, u stvarnom životu, rezultirala poniženom, isprebijanom, ispljuvanom građanskom, kulturnom, civilizovanom Crnom Gorom, za koju smo vjerovali da je neuništiva, jer tako mala, lijepa zemlja, imuna na balkansku, vonjavu, znojavu, ružnu, mitomansku sudbinu.
Nije to borba između DPS-a i Fronta, Crnogoraca i Srba, EU i Rusije, nego između estetike i loše muzike, između suštinske duhovnosti i pravoslavnog, militantnog sujevjerja, ekološkog nasuprot šovinističkog patriotizma. Jer, da se ne lažemo, nije vam baš uvjerljivo kada vam isti aktivisti mijenjaju i litijaške, i crnogorske, i ekološke, i ko zna kakve majice sa propagandnim brendingom, i ispadne jako neprijatno kad se poslije litra loze uz noćne vatre, pomiješaju promo materijali iz gepeka, pa se na ekološkim stražama zavijore mrtvačke glave. Ili zabranite alkohol aktivistima, ili uvedite strožije mjere duženja promo sredstava.
Danas, u vremenu kada je crkva formulisala političku većinu, a izbori osim izvršne vlasti instalirali sasvim novi sistem vrijednosti i pravila života, snimiti i emitovati takav spotu "prime terminima" na Javnom servisu, teško je zamislivo. Pa se zapitajmo kuda smo to mi krenuli, kako izgleda „kriva“ našeg civilizacijskog puta?
Ako je SFRJ civilizacijski maksimum ovih naroda, istorijski incident koji je bljesnuo, i čak kroz totalitarnu doktrinu globalne pošasti zvane Komunizam, uspio da se u toj mjeri odupre zabludama i dogmama, kako smo i zašto od tada, svaki put kad smo imali priliku da biramo - izabrali gore?
Anta Markovića su radnici sa nestvarno velikim platama, zamijenili sa kamionima natovarenim nacionalističko-šovinističkom ikonografijom. Danas, suverenu i građansku zemlju ista ikonografija svakodnevno kao korov osvaja, a trpeljivost na nju nam predstavljaju kao #novu_cg_na_koju_ćemo_morati_da_se_naviknemo. Vulgarnost, banalna neduhovitost, kreativni patos i otvoreni fašizam internet MIM stranica bivaju finansirani od strane crkve - navedimo to kao slikovit primjer naše nove realnosti. Što je sljedeće, pitam se?
A vas, drage saborce (evroatlanske partnere) za umjetničku, nasmijanu, cool Crnu Goru, što nas ostaviste na milost i nemilost Dare sa Smokovca, molim da se što prije konsolidujete nakon kiksa sa Trojanskim konjem, pa da nastavimo našu misiju tamo gdje smo stali, a „ispaljivanje“ na bojnom polju smo oprostili jer i dalje snažno vjerujemo u vaše dobre namjere, vrijednosne i kulturološke ideje koji ste nam ponudili, ponekad mislim više nego i vi sami.
