Dok nam mažu oči pričom da zaboravimo prošlost i gledamo u budućnost, pred nama se zbilja odvija drugo poluvrijeme devedesetih, baš kako je to prije koju godinu najavio Ivica Dačić. U Crnoj Gori bi još preciznije bilo reći da se devedesete trenutno igraju na penale.
Prvo je Momir dobio u prvom krugu predśedničkih izbora ’97, pa je Milo izjednačio u drugom krugu. Potom je u prvom produžetku 21. maja 2006. Milo odnio prednost, koja je anulirana u drugome produžetku na izborima 30. avgusta 2020. I eto nas sad tu đe jesmo – pred penale koji bi na predstojećim predśedničkim izborima mogli donijeti konačni rezultat ove višedecenijske traume i odrediti za ko zna koliko vremena budućnost Crne Gore.
Jer to vam je zbilja to. S nebitnim razlikama koje su posljedica vremenskog konteksta i promjene aktera. Gotovo pa se s nostalgijom možemo priśećati dana kad je na izborima ideologija imala presudnu ulogu. Na predśedničkim izborima ’97. godine, tako, Momir je nastupio s jasnim programom – „Jugoslavija bez alternative“.
Dragi moji građani Crne Gore, ako vam je do Crne Gore stalo nemate pravo ostati kući ni 19. marta niti dvije neđelje nakon toga
I premda je od decembra 1991. godine, kad je Badinterova komisija konstatovala raspad Jugoslavije, već bilo prošlo 6 godina i premda se u tih 6 godina desila agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, genocid u Srebrenici, preko 100.000 mrtvih i milioni raseljenih, a sve u ime „Jugoslavije bez alternative“, Momir je dosljedno zagovarao svoju ideju. Makar u to vrijeme već polovini Crne Gore i ostatku čovječanstva bilo jasno da to nije nikakva Jugoslavija već proširena Srbija, što će potvrditi uskoro i ustavno nasilje kojim je mimo volje Crne Gore ona pretvorena u 27. izbornu jedinicu Srbije.
E to vam je bio program tadašnjega SNP-a i najvećega dijela opozicije čiji je politički reprezent bio Momir. Na drugoj strani, kao reprezent prozapadne Crne Gore našao se te 1997. godine Momirov doskorašnji najbliži saradnik Milo i uza sve greške u naredne 23 godine on će tu poziciju zadržati vodeći proces izgradnje građanskoga društva i nezavisne države, koja će 2017. godine postati i članica NATO i približiti se, više od drugih u regionu, članstvu u EU.
Koristeći slabosti sistema koji je izgradio Đukanović – socijalnu nejednakost, korupcijske afere, institucionalnu nedoraslost, ali više od svega moć decenijama privilegovane Beogradske patrijaršije – uz asistenciju dijela bivših zagovornika prozapadne Crne Gore, 2020. godine anulirani su rezultati referenduma.
Crna Gora je zaustavljena u EU integracijama i započet je proces razgradnje građanskoga društva, nacionalne getoizacije i obesmišljavanja crnogorske državnosti – na ekonomskome, kulturno-prosvjetnome, zdravstvenome i bezbjednosnome polju. 30. avgust danas poprima obilježje tekovine koja označava početak uništenja države Crne Gore. Sve što se događa od 30. avgusta do danas zapravo je posvemašnja osveta onih što su 21. maja 2006. godine u očajanju dočekali crnogorsku nezavisnost.
Osvetoljubivog, zajapurenog Milatovića antizapadne snage pripremaju da u drugome krugu preuzme simboličku ulogu Momira
I tu dolazimo do penala. Mandić, Danilović, Bečić ili Milatović, kako god okrenuli redosljed, danas su reprezenti one mračne i nazadne ideologije koja je uništila Jugoslaviju i koja kani uništiti i Crnu Goru u ime genocidnoga projekta Velike Srbije / Srpskoga sveta.
Razlika u odnosu na 1997. godinu je samo u tome što živimo doba „postistinite politike“ pa čak ni Mandić više javno ne govori ono što misli, iako je svakome kome je stalo do istine jasno da nabrojana četvorka misli iz iste glave. Toj je četvorki – zajedno sa sociopatom Abazovićem, koji se i ne usuđuje izaći na izbore – zapalo u dio da Crnu Goru, baš kao što su najavljivali pred referendum 2006. godine, učini nefunkcionalnom državom zavisnom od srpskoga žita, ruskih para i velikosrpskoga projekta.
I dok na javnoj sceni fingiraju sukobe i nesuglasice, o Otvorenome Balkanu kao uvodnoj fazi u stvaranju Srpskoga sveta i dvojnome državljanstvu kao preduslovu etnoinženjeringa što će za sva vremena promijeniti biračko tijelo u Crnoj Gori – a time i nju iz temelja preoblikovati – jednako misle i Mandić i Milatović. Pri čemu napadno umiveni Mandićev imidž zasnovan na farsičnoj akrobatici očigledno nije u funkciji njegova isturanja za drugi krug predśedničkih izbora, đe definitivno ne bi imao nikakve šanse, već je projekat njegova rebrendiranja s ciljem prodaje tzv. zapadnim partnerima kao prihvatljivoga rješenja za neke nove političke kombinatorike.
S druge strane, osvetoljubivog, zajapurenog Milatovića antizapadne snage pripremaju da u drugome krugu preuzme simboličku ulogu Momira i odnese možda i ključnu pobjedu nad prozapadnom, nezavisnom, građanskom i sekularnom Crnom Gorom.
Pritom krijući njegov ideološki bekgraund i šminkajući katastrofalne rezultate njegove ekonomske politike. Za taj marifetluk i danas su zaduženi spin doktori koji su nas svojevremeno lagali da je projekat auto-puta propast, potom da je gašenje Montenegro airlinesa odlična ideja, kao što nas danas lažu da su visoke kamate najnovijeg pogubnog kredita posljedica DPS-ove politike, a ne Spajićevog i Milatovićevog iživljavanja s javnim finansijama i zaduženjima te organizovanog uništenja crnogorske ekonomije, ali i zdravstvenoga sektora.
Zato, dragi moji građani Crne Gore svih boja, nacija, vjerskog, seksualnog ili kakvog drugog opredjeljenja – ako vam je do Crne Gore stalo nemate pravo ostati kući ni 19. marta niti dvije neđelje nakon toga.
Nemate pravo upravo u ime budućnosti ove zemlje, koja od tih datuma može ili početi da se konsoliduje kao država okrenuta vrijednostima zapadnih liberalno-demokratskih društava ili nastaviti da kao teritorija tone u mrak istočnjačkih despotija (ili distopija, svejedno), bez imena i identiteta.
U prvome krugu imate pravo na izbor između dva kandidata, dok ćete u drugom moći izabrati samo jednoga. Ostanete li kući ili se polakomite na Milatovićeve šarene laže kojima vam iz Momirova šinjela prorokuje svijetlu budućnost povratkom u mračnu prošlost, znajte da bi pod njegovim vođstvom Crna Gora završila ne čak ni kao 27. izborna jedinica Srbije, već kao Montenegro airlines.
