Nekoliko sati uoči protesta povodom slučajeva seksualnog uznemiravanja bivše učenice Gimnazije Slobodan Škerović, čiji su organizatori hrabra Sara Vujisić i Kosta Mijušković, smišljeno je plasirano saopštenje iz samog vrha Nove srpske demokratije.
Ovaj sramotni i besprizorni uradak potpisuje poslanik te partije, Jovan Jole Vučurović, čija je supruga Biljana Vučurović direktorica Gimnazije, koja je, kada joj se Sara obratila, umjesto poštovanja procedura, zaštitila kolegu, kaznivši ga umanjenjem zarade od trideset odsto. O tome sam pisala prije nekoliko dana.
82Vratimo se Jolu koji se, ako je uopšte on autor sramotnog uratka, poput Radomana Čečovića koji sebe preigrava riječima, preigrao fašisoidnim i prijetećim porukama. Kome i zbog čega Jole prijeti, nije sasvim jasno.
Uglavnom, kad pročitamo ovo ogavno saopštenje, a teško ga je čitati, djeluje kao da ga je natipkao neko kome je rječnik svakodnevica. Ko bi to mogao biti? Možda neko od Andrijinih talentovanih podmladaka, poput Marka Kovačevića, koji je mrziteljski jezik koji se koristi prilikom obračuna s neistomišljenicima odavno apsolvirao. I niko mu ne može ništa, čak ni tužilaštvo.
Jole Vučurović do sada je uglavnom ulazio u oštre konfrontacije sa političkim oponentima, ili se neprikladnim i takoreći uličarskim govorom obraćao predstavnicima ambasada i diplomatskog kora. Posljednji takav ispad bio je onaj kada je poslanika Evropskog parlamenta Tomislava Sokola nazvao plaćenikom mafije i DPS-a.
No, Jole se, izgleda, ako je on autor skandaloznog uratka, ovoga puta preigrao, želeći da zaštiti suprugu, odnosno osigura njen ostanak na funkciji.
Najprije, ostavka Biljane Vučurović zahtijeva se baš zato što je, kako njen suprug ili njegova PR služba kaže, nije preporodila već pretvorila u predatorsko leglo, ostavljajući djevojčice na milost i nemilost seksualnih predatora. A poslije (ne)reagovanja nakon Sarinog obraćanja, sigurno je da se niti jedna žrtva, čak i ako je svjesna da to jeste, ne bi obratila direktorici čija se reakcija završava zgražavanjem umjesto disciplinskim postupkom ili suspenzijom prekaljenog predatora.
Nadalje, Vučurović je slučaj sama stavila u politički kontekst. Niti je napadnuta po političkoj osnovi, niti njen suprug ima potrebe da je po tom osnovu brani.
Pod plaštom javnog linča, svjesni krivice, Vučurovići pokušavaju pobjeći od odgovornosti koje, logično, nemaju ni zere.
Biljana Vučurović nije fizički napadnuta, niti izložena mizoginim prijetnjama, da bi je njen suprug branio nekakvom svetosavskom – brdsko-hercegovačkom retorikom.
Vučurović je, argumentima i znanjem ponajmanje potkovan, da bi nam objašnjavao kako se vode političke debate. Pa pošto mu to ne ide, kako je i sam očito ispravno procijenio, zamolio je NSD mlađariju da mu pomognu u kreiranju rukopisa zvanog prijetnja, koji u stvari to nije, samo se nama, koji nijesmo deklarisani fašisti tako čini. Izgleda kao prijetnja, a zapravo to nije, već miroljubiva poruka uzburkalnoj javnosti.
Nego, pređimo sa satire na surovu realnost i suštinu Vučurovićevih poruka. Čak je i tajming odašiljanja precizno određen.
Ko je krenuo u lični napad na Jola i njegovu porodicu – niko. Nije li njegova supruga na press konferenciji crtala mete, počevši od svjetiljke u ovom mraku Sare Vujisić, preko novinarki, sve do bivše direktorice Zoje Bojanić-Lalović. Nije li njegova supruga postavljena po političkom ključu, oslobodilačkog kadriranja u obrazovnim ustanovama koje je patentirala Vesna Bratić.
Čemu onda kompromisi koje Jole pominje, kad njegova porodica prethodnih dana nije spomenuta niti slovom, dok Sarina jeste, nesuvislim procjenama i neistinitim navodima direktorice.
Ko to Vučuroviće napada i od koga imaju potrebu da se samoodbrane. Ko je to Vučurovićima prijetio da bi Jole na prijetnju odgovarao retradicionalističkim floskulama – brdska, hercegovačka, srpska i crnogorska tradicija.
Nema ovo baš mnogo veze sa crnogorskom tradicijom, a daleko od toga da je velikosrpski fašizam jednak crnogorskom antifašizmu i građanskom i pristojnom društvu kakvo je bilo do dolaska oslobodilaca. Iz plemenskih zajednica davno smo izašli. Zapravo, Jole možda i nije, jer mu je matica država koja i dalje opstaje na kreiranju mitova o nekakvom lažnom viteštvu i krađi tuđe istorije, u nedostatku sopstvene.
No dobro, Jole je tipičan sljedbenik svetosavskog srednjevjekovnog shvatanja porodičnih vrijednosti, u kojem je um poprilično pomućen, a patrijarhalni obrasci ponašanja gutaju ostatke zdravog razuma.
Nijesu to nikakva ovovjekovna pravila života, Jole, nego retradicionalističko svetosavsko bezumlje, ono srednjevjekovno, koje nam ti i tebi slični neprestano namećete. No, vi i ne umijete drugačije.
Okupljeni na protestu nijesu željeli da razgovaraju sa ženom koja je majka, prosvjetna radnica, a nema empatije prema žrtvama seksualnog uznemiravanja u ustanovi kojom rukovodi. Zapravo, izgleda, sije strah, prijeteći učenicima koji žele da se njihov glas javno čuje. Stoga, ne čudi ćutnja brojnih žrtava, u strahu od stereotipa i stigmatizacije.
Prema Vučurovićevom skarednom gledištu, zahtjevom za razrješenje traži se glava njegove supruge. Suludo, zar ne? Osim ako znamo da su čast, ako su je i imali, davno prodali zarad političkih funkcija. A koga bi to Vučurović i na koji način „žrtvovao“ za opstanak na poziciji svoje supruge?
Podsjećaju li vas ove prijetnje na one koje je Marko Kovačević izrekao na Grahovcu o postupanju prema izmišljenim dušmanima, koje fašisti vide svuda oko sebe? Priviđaju im se danonoćno, pa bi ih dočekivali samo njima znanim, fašisoidnim krivošijsko-starohercegovačkim metodama, koje zasigurno nijesu simbol ni tradicionalne ni savremene Crne Gore, ali jesu Jolove matice i Dodikovog entiteta. Identična retorika, identičan guslarsko-pojački epski zov – direktan i svojevrstan poziv na krvoproliće.
Ako vjeruje institucijama, zašto časni Vučurović neznanim napadačima prijeti samoodbranom. A da, plaši se da će ministarka prosvjete postupiti po nalazu prosvjetne inspekcije i razriješiti Vučurović, pa će Jole morati da pređe na teren političkog razračunavanja sa Spajićem, jer se, očito nijesu dogovorili da će igrica ići ovim tempom, pa bi koalicioni odnosi mogli zapasti u dodatnu krizu.
Jole saosjeća, ali prijeti odgovorom. Kome i zašto, kad je tu „bitangu“ (kako je nazvao Čečovića) zaštitila njegova supruga pitanje je na koje ni sam ne zna odgovor.
Elem, evo posla za tužilaštvo – par excellence slučaj brutalnog govora mržnje, ko hoće da radi i sa pažljivog praćenja izjava pređe na konkretna djela, odnosno sprovede mehanizme iz sopstvene nadležnosti. Jole se zaigrao, vrlo svjesno, znajući da će Rajo eventualni zahtjev za skidanje imuniteta dobro zakopati u kabinetsku fioku.
Zaključak – između fašista, predatora i pedofila, nema razlike. A ko god da je autor Jolevog perfidnog uratka, sve je omašio, osim fašisoidne matrice, jel, jel'te, to im je manir. A umjesto pozivanja na čast, bolje se prisjetiti šta to bješe sramota koju, doduše, nacifašisti bez obraza nikada nijesu i neće osjetiti.
Sara ih je ženski, gorostasno, junački, ogolila do kostiju. Bukadžijsko bahaćenje zadriglih neonacista, zaludna je i kontraproduktivna rabota.
