Stavovi religijskih zajednica na temu abortusa poznati su i nije sporno da se kao takvi saopštavaju vjernicima kada im se obrate za „savjet“, ali tu bi trebalo i da se završava njihovo „pravo“ da intervenišu po ovom pitanju.
Zato je ostalo nejasno zašto bi bilo koja žena danas trebalo da sa kanala Javnog servisa sluša šta o odlukama koje se tiču njenog tijela ima da kaže bilo ko, a posebno predstavnici vjerskih zajednica, saglasne su sagovornice Portala Analitika, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore Božena Jelušić, etnološkinja i antropološkinja Milica Nikolić i dugogodišnja predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Nada Drobnjak, koja je bila i jedna od učesnica građanskog protesta „Ženini ženino, popu popovo“ organizovanog pred početak sporne emisije ispred RTCG-a.
Tema za školski debatni tim, a ne za Javni servis
Uprkos tome što ne bi trebalo da postoje tabu teme, u svijetlu činjenice da je pravo žena na abortus odavno zakonski regulisano, naše sagovornice ističu da je teško razumjeti zbog čega se Javni servis opredijelio da se naprasno bavi ovim pitanjem i da na indirektan način nameće njegovo preispitivanje.
„Manje sam sklona da incident pripišem nekoj „teoriji zavjere“, a više da ga razumijem kao ozbiljan urednički i programski propust nastao na talasu „normalizacije“ uplitanja crkve u važna politička i društvena pitanja. Tu je i nespretna težnja da se bude „aktuelan“, samo zato što u regionu i u svijetu postoje politička podešnjavanja i pokušaji miješanje vjerskih zajednica u temeljna prava žena kada je u pitanju abortus”, ističe Jelušić.
Očigledno je, dodaje naša sagovornica, da se nakon nakon najave emisije Javni servis, ipak, našao u „nebranom grožđu“.
Njegova funkcija je, dodaje, da bude u službi građana, a u ovom slučaju je demonstrirao zamjenu teza i uznemirio brojne građanke i građane Crne Gore.
“Ne treba miješati slobodu govora sa faktičkim „napadom“ na jednom već stečena i regulisana prava na pristup mogućnostima kada je u pitanju pravo žena da raspolažu svojim tijelom. Eventualno bi, u smislu đačkog treninga, takvu debatu mogao da vodi neki školski debatni tim, a nikako Javni servis u udarnom terminu”, poručuje Jelušić.
Nastavak sulude politike
Sličnog stava je i Drobnjak. Ne spori da o svim temama valja razgovarati, ali da čudi pokretanje tog pitanja na ovaj način i sada.
“Moj doživljaj je da se na ovaj način daje prostor onima koji zagovaraju ukidanje prava ženi da raspolaže svojim tijelom, da promovišu svoj stav i tako pokušaju da stvore ambijent u kome će se to pravo osporiti. Jasno je da je suština u aspiraciji crkve da kontroliše živote žena. Podsjetiću vas da je prije par mjeseci sad bivši, tada aktuelni, ministar (Jakov Milatović) promovisao vjerske zajednice kao snažne partnere u rješavanju problema pada nataliteta. Ovo je samo nastavak te sulude politike po kojoj bi crkva trebalo da kreira populacionu politiku”, ocjenjuje Drobnjak.
Ističe da je pitanje prava na abortus davno riješeno, ali da smo, očito, zaboravili i da se svako pravo mora čuvati, pa smo dozvolili da konzervatizam i patrijarhat uzmu maha.
“Crkvi se daje ogroman medijski prostor, a mislim da je vjera intimna stvar svakog čovjeka i da se religija ne smije zlouptrebljavati, a to se sada čini. Takođe, otvaranjem teme abortusa na ovakav način RTCG pokazuje da smo dozvolili da mizoginija raširi krila, a i da su posljednje dvije godine jake klerikalizacije društva ostavile trag”, kaže Drobnjak.
Dodaje da je pozivom sveštenika u emisiju dat prostor predstavniku crkve da plasira „savremeni i humani“ stav Crkve Srbije o abortusu.
„Jasno se vidjela suština cijele priče: crkva ne prepoznaje ženu kao slobodno biće i pokušava da manipuliše građankama i građanima. Malo zastrašivanjem, malo izvrtanjem činjenica pokušava se stvoriti ambijent u kome će prekid trudnoće biti apsolutno neprihvatljiv. Zanemaruje se da za žene to nije laka odluka, ali da mora da bude njena. Crkva hoće da kontroliše i zanemaruje činjenicu da nema šta da traži u ženinoj odluci“, ističe Drobnjak.
Patrijarhalna matrica čija je žrtva žena
Komentarišući koncept sporne emisije, Milica Nikolić je ocijenila da je debata na RTCG bila sve osim empatična spram znatnog broja žena koje su nekada odlučivale da li da iskoriste zakonski zagarantovano pravo na abortus, a jedino su, kako kaže, one morale biti briga.
Vjeruje i da je odabir teme uslijedio usljed neobaviještenosti i nerazumijevanja svih aspekata ovog kompleksnog pitanja.
„Najvažnije je u startu razgraničiti da ne treba da bude tabu tema, to objašnjenje Javnog servisa podržavam i smatram da svi treba da težimo oslobađanju društva od stigmi tradicionalizacije iz koje i te tabu teme potiču“, kaže Nikolić.
Podvlači i da pravo na abortus nije isto što i abortus.
„Riječ je o pravu koje nam je potrebno da imamo, u slučaju da se nađemo u situaciji da to pravo iskoristimo“, pojašnjava ona.
Ističe da je tačno da je pravo na abortus prisutno u našem zakonodavnom sistemu od sedamdesetih godina, međutim, kako dodaje, nikad se ne govori o tome koliko se to pravo zapravo koristilo.
Nikolić poručuje da su ljudska seksualnost i reproduktivno zdravlje krajnje intimne sfere života, te da je otvaranje teme abortusa na ovakav način žensku reprodukciju odjednom postavilo pred kamere, mjereći je, preispitujući, karakterišući je, uređujući i osuđujući je.
“Pola populacije Crne Gore te noći je bilo krajnje ogoljeno, u ljudskom smislu, osjećajući se izloženo osudi. Sigurna sam da ne postoji žena koja nekada u životu nije pomislila da će biti u situaciji da to pravo iskoristi. Neke su iskoristile, neke nijesu, ali je svaka od njih preživjela emotivne drame i nije zaslužila da prolazi kroz javnu osudu njenih stavova. Dileme koje žena prolazi po tom pitanju su raznovrsne, zavisno od njene situacije, ekonomske, starosne, socijalne, traume kroz koju je možda prošla, ili neke druge okolnosti... I svaka je imala pravo da tu odluku donese sama, bez osude, i svaka od tih odluka je moralna, bez obzira da li su izabrale da li da to pravo iskoriste ili ne”, smatra Nikolić.
Zato, kako kaže, ne razumije zašto bi bilo koja žena trebalo da sluša šta o njenom tijelu i o njenim odlukama, ima da kaže bilo ko, a posebno predstavnici vjerskih zajednica i to sa Javnog servisa.
“Niti smo svi pripadnici iste vjerske zajednice, niti smo svi vjerujući, niti je pitanje prava na abortus prilika za moralisanje i relativizaciju ključnih problema sa kojima se ovo društvo suočava, a jedno od njih je svakako prenatalni odabir pola“, napominje Nikolić.
Podsjeća i da je emisija završena porukom da spomenik neželjenoj djevojčici treba upotpuniti spomenikom neželjenim dječacima, što je, kako ističe, krajnje problematično budući da je Crna Gora jedna od država u kojoj je prisutan problematični trend odabira pola djeteta zloupotrebom naučnih dostigunuća u medicini.
„Taj trend rezultat je patrijarhalne matrice čija je žrtva žena, od prenatalnog odabira pola do femicida, tokom cijelog svog života, pa na koncu izgleda da ni spomenik ne može da ima”, navodi Nikolić.
Građansko obrazovanje, a ne vjeronauka!
Napominje da je riječ o istoj matrici koja preispituje prava žene na abortus, koja joj savjetuje da bude poslušna i krotka, da se smiri i ne prijavljuje supruga ili partnera koji je tuče jer je to „porodična intima“…
“Ista matrica koja objavi šokantnu vijest o njenom ubistvu od strane istog tog supruga, ista matrica koja objavi ispovijesti tog ubice koji objašnjava kako mu je žao... da bi onda neka od nas slušala sa Javnog servisa šta kažu predstavnici religijskih zajednica i šta oni misle o našoj utrobi”, kaže Nikolić.
Neka žena je, napominje ona, možda baš u tom trenutku donosila odluku o abortusu koja je sama po sebi toliko traumatična da posljednje što joj treba je da sluša javni sud o tome šta će ona uraditi sa svojim tijelom.
„I to u društvu koje u kontinuitetu bilježi porast nasilja prema ženama i koje čak ne prepoznaje femicid kao krivično djelo. Zato - građansko obrazovanje, a ne vjeronauka!“, kategorična je Nikolić.
Široko polje za razne „ribare ljudskih duša“
I Jelušić je saglasna da je poziv da u ovoj “debati“ učestvuje svešteno lice poseban problem, jer nijedna vjerska organizacija nema mandat da se miješa u zakonska rješenja u jednoj sekularnoj državi.
Nije sporno, kaže ona, da crkva može da ima veliki i presudan značaj u životima pojedinaca, koji od nje traže utjehu, pomoć ili savjet, ali tu se i završava pravo vjerske organizacije da interveniše, osobito u domenu zakonskih rješenja koja građanima/kama omogućavaju pristup određenim mogućnostima ili uslugama u okviru institucija sistema.
“U smutnim vremenima različitih kriza, ugroženosti, siromaštva i nejednakosti, mnogo je lakše manipulisati strahom građana. Bojenje stavova emocijama, pristrasnost potvrđivanja i narativne zablude postaju široko polje za razne „ribare ljudskih duša“. U ovoj emisiji smo sve to mogli da uočimo. I to u maniru hagiografija i sa „stajaćim mjestima“ drevnih žitija svetaca”, ističe Jelušić.
Crnogorsko društvo zaslužuje “lustraciju”
Prema njenim riječima, u protekle dvije godine došlo je do miješanja crkve u poslove države, pa je dodaje, „normalizovan“ neprimjereni uticaj crkve na razna politička pitanja, a ponekad i na donošenje odluka u pitanjima od javnog interesa.
To je, kaže, Javni servis jasno demonstrirao - i izborom teme i sagovornika.
“Crnogorsko društvo zaslužuje svojevrsnu „lustraciju“, u smislu jasnog razgraničenja civilne države od bilo koje vjerske organizacije”, ističe Jelušić.
Kao primjer navodi Hrvatsku i Poljsku, gdje je katolička crkva uspjela da poništi i suštinu ljekarskog poziva i stavi ga u funkciju religijski vođenog prigovora savjesti.
“Međutim, rasprava koja će se možda voditi u Vrhovnom sudu Amerike svakako neće okupiti sveštenike i crkve, niti se to može vidjeti u tamošnjim vodećim medijima, već zakonodavce i stručnjake“, kaže Jelušić.
Zato je, dodaje, ovo naše „trčanje pred rudu“ krajnje nepromišljen potez.
„Treba dodati i činjenicu da je Crna Gora sekularna država i da je ratifikovala Istanbulsku konvenciju. To podrazumijeva i da se krivično goni svako nasilje nad ženama, u konkretnom slučaju bilo prisilni abortus ili pak uskraćivanje prava ženi da se slobodno opredijeli za abortus”, ističe Jelušić.
Retrogradni narativ umotan u oblande brige o ženi i porodici
Drobnjak i Jelušić saglasne su da je ovo priča o ljudskim pravima, te da se ne može drugačije posmatrati.
„Takođe, ova emisija je dala mogućnost svešteniku Srpske pravoslavne crkve da širi retrogradni narativ umotan u oblande brige o ženi i porodici. No, možda je najbolje opravdanost pozivanja sveštenika da govori o ovoj temi dat u komentaru na društvenoj mreži nakon ove emisije: „I ja imam mišljenje o istraživanju svemira, ali me NASA ne poziva na konsultacije“, dodaje Drobnjak.
Napominje kako treba da se otvaraju razne teme, ali da sagovornici moraju biti relevantni. Ne smije, kaže ona, dozvoliti da se u emisiji predstavljaju retrogradni stavovi bez kritičkog osvrta na njih.
“Neophodno je promovisati naučna i civilizacijska dostignuća. Javni servis ima i obavezu da edukuje kroz svoje programske sadržaje, a obrazovanje svakako donosi promjene. Ono će nam pomoći da stvorimo ambijent u kome niko neće biti diskriminisan i neslobodan“, smatra Drobnjak.
Šteta nesaglediva
U Crnoj Gori se, kaže ona, stalno govori da je žena poštovana i uvažena, a dokaz za to će biti kada joj se, bez osuđivanja, omogući da odlučuje o sebi i svom tijelu.
„Svi moramo raditi na postizanju rodne ravnopravnosti, a ne da je samo deklarativno podržavamo”, zaključila je Drobnjak.
I Nikolić naglašava da otvaranje ovako osjetljive teme, koja zadire u domen ljudskih prava u krajnje osjetljivom trenutku, mora da bude jedino u "strogo kontrolisanim uslovima".
“Novinari, urednici, rukovodstva svih medija, a pogotovo Javnog servisa, moraju da budu krajnje senzibilni, edukovani i pažljivi kad se ovakve teme otvaraju, jer reakcije koju proizvode u društvu su dalekosežne. Po strani upitni stavovi koji su se čuli na ove teme, kao rezultat na emisiju nastao je lančani niz reakcija koje su usmjerene na preispitivanje osnovnog ljudskog prava. Ta šteta je nesaglediva”, poručuje Nikolić.
