Jovan Ulićević je aktivista iz Podgorice. Osnivač je i direktor feminističke organizacije Spektra, koju vode trans osobe, kao i regionalne feminističke organizacije Trans Mreža Balkan.
Diplomirani je ekolog, a trenutno studira diplomatiju i međunarodne odnose. Smatra sebe antifašistom, ljevičarem i kvir aktivistom.
Gotovo svakodnevno crnogorskoj, ali i regionalnoj javnosti, pokazuje sve ljepote različitosti koje nas suštinski čine istim i jednakim.
Na koncu, Jovan Ulićević borac je za slobodu, za sve one kojima je nerijetko uskraćena.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Čak ne previše toga, s obzirom na to da sam bio rodno prilično drugačije dijete od ostale đece. Ali ono što mi nedostaje jeste bezrazložna sreća sitnicama, uprkos nemaštini i raznim stresovima koje su proživljavali roditelji devedesetih. Mi smo ipak uspjeli da ostanemo bezbrižni i vjerujem da tu bezbrižnost više neću osjetiti.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Slobodu i osjećaj da posjedujem svoj život.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Sklonost ka muzici. Ali to danas pokušavam da ispravim puštanjem gramofonskih ploča.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Istu koju i smatram najboljom – što me lako pogađaju stvari.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i lojalnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Nemam želja u ovom smislu i ovako mi je život dovoljno pod lupom javnosti.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Strastven, posvećen, tvrdoglav, oštar i brižan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao sir, smokve i med.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nije moć nijednog super-junaka kojeg znam, ali da mogu da biram, birao bih moć koja konektuje ljude, ne kao Kupidon, već moć koja bi davala samo malo goriva ljudima da se otvore, eto toliko koliko im je potrebno.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Svi koji me znaju, znaju da sam strastveni obožavatelj Betmena, pa eto, jednu noć bih bio slijepi miš ulicama Gothama.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Slušam i puštam muziku, pravim žurku ženi po kući.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Uh, teško pitanje, imam cijeli jubox u glavi i na ovo pitanje uvijek odgovaram drugom pjesmom. U zadnje vrijeme to je „Lost in Music“, Gay Marvine. Uvijek me dobro uveseli i podigne.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Možda bih prije rekao pjesma, vratio sam se jednoj staroj pjesmi koju mnogo volim, od Dragane Tripković „O smrti“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na Kubu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, mada generalno ne volim kad me drugi voze.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
- Partnerki, kumu i braći.
Čemu se uvijek obradujete?
- Malim stvarima i iznenađenjima, jako me lako obradovati.
Obraduju me dobri pasusi u knjigama, pjesma koja me uzbuđuje, ljubavno popodne, pokloni, dobra fora, neprikladna šala, vrhunska žurka, psi kad naprave neku glupost ili izbalave tek očišćeni kauč, okupljanje doma petkom veče sa familijom i prijateljima, slobodan dan, inspirativna diskusija, topao pogled, brižan dodir – spisak je nepregledan.
Da li za nečim žalite?
- Što nijesam ranije imao hrabrosti da živim slobodno.
Bez čega ne možete?
- Bez svojih ljudi, pasa i mačke.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Često se izvinjavam, uvijek kad pogriješim prema nekome. Sinoć, na jednom razgovoru sa prijateljem.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da niko od nas ne radi za novac i iz moranja, već jer želimo nešto da damo svijetu; da se ne umire tako lako, a da se voli mnogo lakše; i da dan traje barem 30 sati.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Preživio.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno kao i većina drugih ljudi, fokusirao bih se na ono što je suština života – konekcija s drugima, za šta najmanje imam vremena od borbe za društvo u kojem se možemo lakše konektovati. Ironija života, zar ne?
Kako biste voljeli da umrete?
- Brzo i neočekivano, bez mnogo opraštanja.
Koji bi bio Vaš epitaf?
„Budi uvijek kao zmaj“.
