Poljoprivreda

Smolović iz Mojkovca ugovorio za prodaju rod borovnica za sljedeću godinu

Možemo da proizvodimo i odlomimo dio kolača koji imaju uvoznici

Na 900 metara nadmorske visine, iznad Mojkovca s prelijepim pogledom na panoramu grada, na vrhove Bjelasice i Sinjajevine, nalazi se borovnjak američke visokožbunaste borovnice poljoprivrednog proizvođača Predraga Smolovića. On je i direktor Komunalnog preduzeća u tom gradu, a koji ovu vrstu borovnice naziva i “plavo zlato”, pišu Vikend novine.

Možemo da proizvodimo i odlomimo dio kolača koji imaju uvoznici Foto: PlantNet
Vikend novineIzvor

Ova priča govori i o tome kako može snaga i bogatstvo sjevera Crne Gore biti upakovano u otmen, raskošan i konkurentan proizvod koji nastaje na porodičnom imanju, uz veliki trud, puno ljubavi i sa jasnom vizijom, koristeći sve prednosti i mogućnosti koje nudi savremeni život.

Prema Peđinim riječima, do sada su bili prepoznati kao sakupljači, odnosno berači šumske borovnice, koja nažalost, neodgovornim odnosom berača iz godine u godinu gubi kako na kvantitetu tako i na kvalitetu. Želja mu je bila da đedovo imanje, na otprilike dva hektra, oplemeni biljnim vrstama koje i nisu bile uobičajene na ovom prostoru. Uz redovan posao, koračao je korak po korak ka održivom bavljenju poljoprivredom, a sve sa ambicijom da ovaj porces zaokruži i turističkom ponudom. Danas na ovom prostoru ima 800 žbunova borovnice koji su u petoj godini starosti i još nisu dostigle puni rod.

URADIO PRAVU STVAR

“Međutim, sa današnjim rezultatima sa ponosom mogu reći da sam uradio pravu stvar. Da sam za pet godina uspio da uspostavim poziciju na tržištu i da jedino što ne mogu da ispunim je zahtjev tržišta za količinom. Borovnica je proizvod koji je i te kako prepoznat kod turista iz inostranstva. Počinje da zrijeva u isto vrijeme kada se kod nas zahuktava turistička sezona. Pa tako prve količine koje idu na tržište stižu 1. jula, a berba se završava oko 15. avgusta,” objasnio je Peđa.

Jedan žbun ove borovnice u godini punog roda može da da prinos između pet i sedam kilograma, što naravno, zavisi od samog odnosa i rada oko same biljke.

“Cijena upakovane borovnice, kreće se od pet do sedam eura po kilogramu i prostom računicom dolazi se do rezultata da ako u najgoroj varijanti imaju tri kilograma po žbunu, na hiljadu sadnica moraju imati zaradu oko 15.000 eura”, kazao je Smilović.

On je uvjeren da jedna porodica može bez problema da obrađuje i njeguje, uz drugi posao, između 500 i 1.000 žbunova ove biljke.

KVALITET BOROVNICE TRAJE DO SEDAM DANA

“Koristeći izdašne programe Ministarstva poljoprivede jedinstvena je prilika da se napravi ozbiljna infrastruktura kojom bismo držali svoja imanja u životu, smanjili uvoz robe koja bi morala ući u državu, jer tržište to jednostavno traži. Na kraju ovog ciklusa ćemo imati kvalitetnije kućne budžete, naravno bolje zdravlje i državu sa osnaženim i jakim porodicama. Specifičnosti ovog ploda su, u odnosu na sve druge, što može u svježem stanju da bude nepromijenjen i do sedam dana. Takođe, turisti sa zapada imaju i te kako uspostavljen sistem vrijednosti što se tiče zdrave ishrane. Tako da borovnica je na samom vrhu”, kazao je on.

O efektima borovnice na zdravlje i njenom antioksidativnom učinku Peđa ne želi da govori, jer su to potvrdila mnoga naučna i medicinska istraživanja i analize, “plavog zlata”.

“Uz sve ove komparativne prednosti borovnice imamo i ono što nije slučaj sa većinom voćnih vrsta. Imamo jedan izuzetan ukus i dopadljivost na prvi pogled. Za naredni period imam pripremljene i dizajnirane kako posude, tako i ambalažu koja će biti brendirana i definisana, tj. svoje mjesto će pored svog kvaliteta čuvati i svojim vizuelnim identitetom. Uobičajeno pitanje je da li je organizovan otkup? Kažem NE, ali to NE me ne koleba da sam sebi krčim put i gradim poziciju na tržištu. Reći ću vam jedan podatak, da sam već rod za sljedeću godinu ugovorio za prodaju. Pristupom iz nekog davnog vremena da neko drugi treba a nam otkupi, obezbijedi, pa po mogućnosti i obradi imanje i uplati novac je utopija i savodi ka tome da svoju lijenost uljuljkujemo i opravdavamo”, objašnjava Peđa.

I za onu čuvena rečenicu “Trebalo bi država”, uvijek kaže trebalo bi on, i on mora, a drugi kako hoće.

PROŠIRIĆE ZASAD KASNOM SORTOM

“Uđite u bilo koji market i vidjećete da se tamo prodaje voće i svi proizvodi koje bismo mi mogli da proizvodimo i odlomimo dio kolača koji imaju uvoznici, a on se mjeri desetinama miliona eura. U narednom periodu ne želim da stanem na ovome. Dobro je… i u tome uživam. NE! Pojačaću napore, proširiću zasad sa kasnom sortom koja će dolaziti 1. avgusta a završiti 15. septembra i na taj način iskoristiti kompletnu turističku sezonu, a uz sve to planiram da kroz sjajni IPARD program, uključujući se potrebnu proceduru u stvorim i turističku ponudu, uvrstim berbu borovnice i agroturizmu dam novu otmenu dimenziju i geografsku poziciju na kojoj se ja nalazim, a koja je objektivno izuzetno zanimljiva, kako zbog svog pogleda i otvorenosti prema planinama i rijeci Tari, tako i budućeg ski-centra”, kazao je Peđa, ističući da mojkovački kraj i mojkovačka sela, kroz sadnju bobičastog voća,prvenstveno borovnice koja je plavo zlato i uz pristojno organizovan smještaj, mogu dobiti šansu da porodični biznis ostvaruje prihod koji je značajan po ekonomskim mjerilima u odnosu na bilo koju drugu djelatnost.

Portal Analitika