Crnogorski ilustrator i grafički dizajner, Dejan Batrićević, rođen je na Cetinju 1990. gdje je završio osnovnu i srednju likovnu školu „Petar Lubarda“.
Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju (2015.), studijski program Grafički dizajn, a usavršavao se na Akademiji umetnosti u Novome Sadu (2012.) i Ondokuz Mayıs Univerzitetu u Samsunu, Turska (20132014.).
Od 2017. magistrand je na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Samostalno je izlagao na Češkoj akademiji nauka ilustracije „Monte Bianco Negro“ 2019. godine. Kolektivno je izlagao u zemlji i inostranstvu.
2019. u saradnji s Ministarstvom odbrane Crne Gore grafički je oblikovao vojne oznake Vojske Crne Gore. 2017. Ilustrovao je „Ilustrovanu antologiju crnogorskih bajki“ u izdanju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Cetinje.
Dejan je dobitnik više nagrada na takmičenjima, uključujući osvojeno prvo mjesto na internacionalnom konkursu za idejno rješenje crnogorskog paviljona za svjetsku izložbu „Dubai Expo 2020“.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Pored naivnosti, osmijeha i spontanosti, na posebnom mjestu u śećanju mi je selo u ujčevini - Njive na Ljubotinj, čuvanje koza s babom i vađenje vode iz bunara kod komšije Jakše.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Iskustvo, učenje, bolju spoznaju svijeta. Ostalo, vala ništa.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Volio sam da sviram klavir kao dijete. Muzika i film su mi velike ljubavi. Možda jednoga dana uspijem napraviti crtani film. Viđećemo.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Samokritičnost, koja me dosta usporava u poslu. I tvrdoglavost naravno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Ljubav, posvećenost i slobodu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ne umijem Vam odgovoriti na ovo pitanje. Ali Vam mogu reći jako volim filmove Alfreda Hitchcocka. Gotovo svaki njegov film. Koliki je to bio „manijak“ posvećen filmu, pokazuje podatak da je uoči premijere filma Psycho kupio cio tiraž knjiga istoimenoga romana, po kojemu je i nastao film, samo da bi publiku držao u što većoj neizvjesnosti.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne radim to nikad, čak sam zbog klijenata na vizit karti napisao Ne zovite me, no pišite.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Hahaha... raštan!
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Putovanje kroz vrijeme. Volio bih popiti kafu u centrima raznih prohujalih civilizacija. Zamislite: kafa u Teotihuakanu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjao, rađe ću poslati poruku ili e-mail nekome od svojih uzora i pitati ih direktno kako npr. crtaju ili dizajniraju, pa ako odgovore - super, pokazuju da znaju da prenesu talenat.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Isto što i svaki drugi dan. Nekad neđelja može biti srijeda.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ne znam, muzički ukus mi se stalno mijenja. Svašta slušam od Buenos Airesa do Kamčatke. Ovih neđelja vrtim novi album našega Nilovića. Posebno pjesmu 'Say it Softly'. Čovjek stalno vrhunski stvara! Svaka mu čast. Velika inspiracija!
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Noviji britanski film 'Knives Out'. Film nije nešto spektakularan, ali mi je bio simpatičan. Možda zbog toga što me podśetio na đetinjstvo. Śećam se da smo neđe 90-ih brat i ja dobili na poklon knjigu od rođaka 'Ko je ubio Harlowe-a Thrombey-ja?'. Knjiga je bila ilustrovana i mogli ste izabrati s kojim likom ćete otkriti ubicu. Super ideja interaktivnosti, dok se u filmu pojavljuje Daniel Craig kao tajni agent. I takođe odlično iznosi jedan dio knjige. „Bačite“ pogled.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Bilo đe i vazda bih putovao. Trebao sam ići u Bejrut ovog ljeta, ali nijesam uspio zbog pandemije.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Svejedno mi je. Što vele Buksovci „Teraj“.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Do skoro svakome, hahaha... Ali i to polako učim da savladam.
Čemu se uvijek obradujete?
- Svačijem iskrenom uspjehu, mimo toga, obraduju me veseli ljudi i iskrena radost, strast što gođ.
Da li za nečim žalite?
- Vjerovatno. Zato sam nostalgičar. Ali se vazda pokušavam śetiti lijepih stvari. Mada moram priznati da inspiraciju crpim iz kulturnoga nasljeđa svoje zemlje.
Bez čega ne možete?
- Bez kafe i sunca. I ljudi, naravno.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinjavam se često. Obično zato što je moj jezik vjerovatno vizuelan, tako da riječima teže opisujem misli i ponekad dođe do nerazumijevanja. Praštajte ljudi. Volim vas.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prvo da ovaj narod malo skala, i da više uživa u životu. Drugo da svaki Crnogorac zasadi po jedno drvo svake godine (nešto slično je kralj Nikola planirao). Dosta je toliko.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prije sedam/osam godina sam stopirao 600km kroz Tursku da bih vidio ples Derviša na koncertu u prijestonici Sufizma, Konyi.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Prvih dana bih plakao vjerovatno, onda bih jedno 20 dana bio s familijom i dragim ljudima, poslije toga bih pošao sam na neko putovanje po svijetu, pa đe završim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Nemam pojma. Nasmijan.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Natpis s jednog stećka iz XI vijeka, na primjer: „Ne prevrni mi ovi kam, ne prekidaj mi ovi san“.
Priredila: A. POPOVIĆ
