Od potpisivanja vojne konvencije sa Rusjiom 1905, Crna Gora nije bila u zavisnijem i institucionalno podređenom položaju. Danas ne postoji nijedna dovoljno jaka institucija koja može da se odupre razaranju državne supstance.
Društvena apatija je tolika da nema ni janpalahovskih pokušaja da se stane na put potiranju imena crnogorskog. Nema ni studenata, ni studentskih pokreta. Doduše, usred pravno kao suza čiste ustavne krize - protestuju ali kao podrška "kolegama" u susjednoj Srbiji. Avangardno!
Odgovor mora biti jedinstvena lista na svim sljedećim izborima
Možda će sljedeći put "izaći na ulice" ako se grobarski Zakon o crnogorskom državljanstvu ili neustavne izmjene Ustava poklope sa studentskim demonstracijama u Banjaluci ili na Marsu, svejedno.
Godinu za nama je obiljezilo svakodnevno mrcvarenje i pomjeranje granica trpeljivosti (malo)građana na brutalni obračun sa Crnom Gorom. Teško sve afere i skandali vladajuće koalicije mogu postojati a kamoli analizirati.Žaba je skuvana! Mogu odahnuti arhitekte srpskog sveta. Proizvodnja državnog haosa jedina je funkcionalna industrija u Crnoj Gori i jedina otporna na korupciju.
Primjer totalne uzurpacije državnog suvereniteta i manjka strategije je upravo samoukidanje predsjednika Jakova Milatovića, koji je nakon mjeseci kritike izvršne vlasti na svim nivoima završio upravo u njihovom zagrljaju. Zasigurno ne slobodnom voljom ili kao iskaz političkih principa već pritisnut i ucijenjen, od tačno koga i tačno kako za sad je manje važno.
Osjećaj vanrednosti i pobjeda nad ličnim sujetama je prvi korak u animiranju onog dijela javnosti koji danas hibernira
Suština je da ako instituciju predsjednika države neko za manje od dan može natjerati na samoukidanje i samoponištenje onda je sve nadolje teže kompromitovano i zastrašeno. Kapitulacija bez potpisa!
Odgovor treba da bude: ne retorički već politički.
Ključna pozicija nakon dešavanja u Podgorici, eventualno Budvi zavisno od učinkovitosti mitropolita Joanikija, treba da bude okupljanje na principima koji za sad vegetiraju isključivo kao floskule u skupštinskim diskusijama.
Odgovor mora biti jedinstvena lista na svim sljedećim izborima. Lista sastavljena od svih istinski suverenističkih partija, prozapadniha organizacija i formalnih i neformalnih grupa građana. Argument o upitnoj sinergiji ranije iznošen više nije održiv ili svrsishodan.
Svi višeformacijski modeli nastupa učinili su da se partije fokusiraju na sigurne glasače, koji tradicionalno svakako izlaze na izbore.
Istovremeno, borba za cenzus ili koji mandat više u drugi je plan stavila aktivnosti na mobilizaciji apstinenata. Kapitalno važna je i poruka koja se šalje jednom takvom koalicijom. Osjećaj vanrednosti i pobjeda nad ličnim sujetama je prvi korak u animiranju onog dijela javnosti koji danas hibernira, a za koji se ne može reći da pripada antidržavnom bloku.
Ovaj model čak i ako ne pokaže sinergiju odmah, prvo treba testirati na lokalnim izborima u Nikšiću, gradu koji je ideološki najviše promijenjen nakon pobjede kontrarevolucije. Bez velikih očekivanja i bez zanošenja u prevođenju "iz niđe u niđe", zadatak treba biti postavljanje narativa i tema.
Ogovor na rušenje institucija.
Odgovor na ustavni puč.
Odgovor na pretvaranje Crne Gore u provinciju srpskog sveta.
Odgovor na državno i nacionalno poniženje.
U suprotnom, nazdravlje izdaji. Da je vječna izdaja!
