Kada su Azerbejdžanci prije par godina ostvarili svoj višedecenijski naum i iz Arcaha išćerali Jermene, desetine hiljada njih uputilo se u bijeg prema Jerevanu, da bi izbjegli ponovni pokolj i genocid.
Najšokantniji utisak na mene ostavile su scene iskopavanja mrtvih iz vjekovnih grobova. Jermeni, u svoj toj pometnji, iskopavali su svoje pretke koji su preminuli i po par stotina godina ranije, tovarili te ostatke zajedno sa ostatkom najpotrebnijih stvari iz domova koje napuštaju zauvijek i upućivali se ka Jermeniji. Kulturocid i etničko čišćenje u svom ''najboljem'' izdanju.
17Nedugo zatim uslijedili su snimci azerskih vojnika kako ruše nadgrobne spomenike po jermenskim grobljima i rasturaju kosti onih koje nije imao ko da pokupi i odnese sa izgubljene teritorije.
Izučavanje devastacije grobalja kao jednog od glavnih vidova kulturocida (a kulturocid smatram većim zločinom od genocida, tj. genocid je jedan od njegovih djelova), ostavljam za nastavak mog akademskog istraživanja i planiram da mu se detaljno posvetim.
Jednostavno, kad gođ je neko želio da uništi uspomenu na postojanje jednog naroda, fizička eksterminacija nije bila dovoljna, bilo je potrebno uništiti i njegove tragove, memoriju. Grobovi su najbolji dokaz o postojanju jednog naroda na određenom prostoru. Zločinci su u bezbroj primjera širom svijeta pokušavali da ih unište, što macama što bagerima. Tako funkcioniše želja za uništenjem.
U Crnoj nam Gori, krenulo se u sistematsko uništavanje crnogorskog etnosa. Situacija je još gora jer to uništavanje, taj kulturocid i etnocid se sprovodi tajno, podmuklo, skriveno i na najperfidniji mogući način. Tiho se uništava jedan narod i njegovo postojanje. I što je najgore, u njemu učestvuju Crnogorci, što direktno, što indirektno - ćutanjem. Kad stvari postanu i javno jasne, biće kasno za bilo kakvu ispravku.
Kad razmišljam o kulturocidu prvo što mi padne na pamet je ona situacija kada je neki monah na Beški udarao macom po nekim kamenim strukturama. Kada ga je uvaženi arhitekta Bajković upitao što to radi, ovaj mu je ozareno odgovorio uz upiranje srednjeg prsta put tih razbijenih ostataka: ''Eto im sad njihovi Vojislavljevići''.
Drugi primjer kojeg se sjetim je ono kad je jedan od ''istaknutijih'' srpskih popova iz Crmnice samoinicijativno pošao da krampom čeprka po jednom od tamošnjih mjesnih grobalja i igra se arheologa. Buke oko toga je bilo par dana i nikome ništa, nije nam poznat institucionalni epilog tog djela.
Nakon što je Dritan Abazović, taj sada vajni opozicionar potpisao takozvani Temeljni ugovor, legalizovana je i sva devastacija crnogorskih crkava i manastira. Naravno, tome je sve kumovao bivši DPS koji je decenijama ćutao na uništavanje, gletovanje, krečenje, burgijanje i macolanje vjekovnog crnogorskog nepokretnog blaga. Ćutao, a tako mi Bog pomogao i učestvovao, pa neka se ljuti ko gođ oće.
Nisu smjeli da stave lisice na ruke ni Amfilohiju Radoviću ni bilo kome od popova. I to je i momenat kad je crnogorska država obesmišljena. Onoga trenutka kada država nije smjela da ukloni metalnu konstrukciju sa vrha Rumije, tada je pokazala svoju nemoć i podredila se srpskoj crkvi, a ova potonja je viđela da može da radi što oće i kako oće!
Kada su završili sa crkvama i manastirima, prepisali na sebe što se moglo prepisati, ostale su one brojne crkve, plemenske i seoske, koje su upisane same na sebe, kao bivša plemenska imovina. Njih nisu prepisali i ne znaju kako to da urade, pa se, čujem, muče da izmisle način kako da prepišu i ovo. I ostala su groblja, simbol postojanja crnogorskog naroda.
Srpska crkva je naumila da na sebe prepiše sva plemenska i seoska groblja u Crnoj Gori i na njima gospodari - određuje ko smije da se sahrani, ko ne smije i čije kosti ima da lete sa ovih grobalja. Možda nekome ovo zvuči smiješno i nerealno, ali to će da se desi ako se dozvoli donošenje ovoga što je Milojko Spajić aminovao, a njegovi nadređeni smislili.
Iskoči mi juče jedno ''odobrenje'' lokalnog danilovgradskog paroha, dobro znanog po njegovom učinku za ''slogu'' u Bjelopavlićima u potonje pet godina, đe određenom sugrađaninu daje odobrenje da izgradi grobnicu na jednom od seoskih grobalja đe ovaj inače i živi. Zamislite sad, da za izgradnju grobnice na pređačkom groblju, na kojem vam je sahranjen svako ikad, morate da se obratite za odobrenje nekakvom srpskom popu koji je došao ko zna odakle?!
Groblja su opšte dobro i jedino tako može biti. Pogotovo ona seoska, koja su više kulturni spomenici nego groblja, na kojima se sahranjuju generacije jedne porodice, bratstva, plemena. Ona jedino mogu biti vlasništvo svih, tj. države, i na njima se može sahranjivati jedino u skladu sa komunalnim aktima, zakonom ili običajnim pravom. Ne postoji druga institucija koja može biti njihov vlasnik. Ako im se hoće da imaju njihovo privatno groblje, u skladu sa zakonom su u mogućnosti da ga i naprave, pa neka izdaju te ateste do mile volje!
Ovakav naum je vjerovatno najopasnije nešto sa čime je velikosrpska politika izašla u javnost u Crnoj Gori u potonje vrijeme. Prepis crnogorskih grobalja na srpsku crkvu značio bi katastrofu i veoma opasnu situaciju po opšti mir u državi. Zamislite samo što bi se desilo da određeni pop nekome od Crnogoraca ne da da se sahrani na svom pređačkom groblju?!
Takva situacija bi mogla dovesti i do potencijalnog (ne potencijalnog no sigurnog) prolivanja krvi, đe bi neko takav bezobrazluk platio glavom. E, onda bi se za to optuživao takozvani crnogorski nacionalizam, mržnja i ko zna kakve još gluposti, ako bi i stiglo, budući da bi takvo nešto imalo velike posljedice. Niko iz vlasti ne bi pomenuo stanje mržnje koju su sami napravili, niti optužio srpsku crkvu za takvo djelovanje jer su im i sami dali pravo na to.
Ili, pak, ako bi nekom novom popu došla ideja da se igra Indijane Džonsa, pa uzeo da čeprka po tuđim kostima koje bi ovime postale imovina srpske crkve. Pa da određuju koji natpis može na spomenik, a koji ne može. Ili, ako im padne na pamet da uklone sve petokrake sa nadgrobnih spomenika onih koji su dali živote za slobodu ove države.
Ovo je ništa drugo nego pokušaj prekrajanja istorije i etničke strukture u Crnoj Gori. Najperfidniji kulturocid sa ciljem da se kroz 100 godina izbriše svaki trag o postojanju Crnogoraca. Još jedan pokušaj posrbljavanja Crnogoraca i disciplinovanja onih koji na takvo stanje ne pristaju. Samo što se ovoga puta zadire u lične i bolne emocije ljudi, a kada nešto pređe u lično onda je to mnogo opasno i neko za to u većini slučajeva plati skupu cijenu.
Zbog toga, manite se igranja vatrom i ostavite mrtve neka počivaju u miru.
