Ideološka promjena paradigme Crne Gore nakon 2020. godine jedino pozitivno donijela je značajnije aktiviranje dijela intelektualne i akademske javnosti u odbrani fundamentalnih vrijednosti našeg društva. Odnosno onog za što smo svi, pomalo naivno, vjerovali da čini suštinu Crne Gore obnovljene 2006.
Međutim, upravo je taj period na površinu izbacio sve nedovršenosti državne i nacionalne konstitucije. Pokazao je da se krupni koraci u izgradnji institucionalnog okvira nisu mogli preskakati, a kulturna i identitetska pitanja prepustiti provincijalnoj stihiji.
Crnogorci nepouzdani drugima, a naposljetku nepouzdani sebi
Dalje, u prvi plan su isplivali hronični, mentalitetski nedostaci koji su u ranijim fazama upravo za posljedicu imali državni sunovrat, identitetsku krizu i opšti grabež kulturne baštine. Pizma, sujeta, atavistička svijest samo su neki od uzroka dubokih i strukturalnih razloga za konstantna trvenja i podjele unutar nečega što, i dalje, nazivamo crnogorskim blokom.
Narcizmi malih razlika ne mogu biti dovoljno snažno objašnjenje za mržnju između onih koji se nominalno bore za isti cilj. Crnogorci nepouzdani drugima, a naposljetku nepouzdani sebi.
Razumije se, silne podvale i kukavičja jaja u vidu brojnih dušebrižnika, vagabunda, čine da se prijatelji ne razlikuju od neprijatelja, dok od saveznika pravimo egzistencijalne protivnike. Podgrijavanje kolektivne paranoje je posljednje oružje u ratu razaranja crnogorskog državotvornog bloka. Sve su to mehanizmi koji se masovno koriste u hladnom ratu protiv Crne Gore.
Sukobi i sukobljavanja postoje i u redovima intelektualne elite suprotstavljene ideji građanske, prozapadne i evropske Crne Gore. Uz suštinsku razliku da to ipak gotovo nikad ne postaje predmet javne rasprave.
Može li ideja rušenja da ima veći kohezivni potencijal od ideje odbrane i gradnje?
Narcizmi malih razlika ne mogu biti dovoljno snažno objašnjenje za mržnju između onih koji se nominalno bore za isti cilj
Da li je moguće da sve turobne istorijske epizode, od sličnih sukoba tokom trajanja kraljevske Vlade u egzilu sve do egomanijačnih ispada koji su srušili antiratni pokret devedesetih, nisu dovoljna lekcija današnjoj eliti? Na koncu, upravo najglasniji u zalaganju za jedinstvo i sinergiju crnogorskog bloka najmanje rade na njegovom jedinstvu.
Dramatičnost političkog i društvenog momenta ne dozvoljava rasipanje energije na sukobe unutar onog što se i dalje prepoznaje kao prozapadni i suverenistički blok. Istovremeno, to ne znači da nije ljekovito povući liniju razdvajanja između onih koji u tu ideju istinski vjeruju i dostine njih kojima je ona lukrativno korisna. Od tezge do tezge!
Dužnost svih, prije svega crnogorskih intelektualaca, ali i drugih koji javno djeluju, je da jasno artikulišu prioritete u borbi. U suprotnom, dalja trvenja, jednako kao i izostanak strategije, vode u samodestrukciju. Istu onu koju smo već nekoliko puta gledali. Na nama je.
