Prošle su nedjelje od kad je izašla lista Birnovih “ekstremista” iz Crne Gore. Na mapi krajnje desnih i ekstremističkih grupa našli su se ugledni ljudi, vrhunski i uspješni profesionalci i pasionirani borci protiv svega onoga za šta im je etiketa nalijepljena.
S obzirom na to da je etiketa došla sa adrese BIRN-a, koji je svoju relevantnost prije toga kao organizacija morao izgraditi, šteta po etiketirane pojedince-mete time je veća. Svaki njihov budući profesionalni angažman, posebno na međunarodnom planu doveden je u pitanje. Sjenka nad njihovim imenima, kao posljedica ove propagandističko-obavještajne “intervencije”, pratiće ih uporno i strogo.
Prostim „googlanjem“ njihovih imena, afera "Birn" biće vidljivija informacija od svih njihovih dosadašnjih profesionalnih dostignuća, nagrada, ostvarenih projekata etiketiranih. Šteta učinjena njihovim životima i po njihove integritete je nemjerljiva, čak i da se sve u narednih dan/dva javno demaskira i demantuje, pokrene pitanje odgovornosti i slučaj naprasno magično zaključi. Kako kao društvo danas, nakon nekoliko sedmica, reagujemo na ovu sramotnu žrtvu naših sugrađana, s ciljem da se obeshrabre oni hrabri i ućutkaju oni koji imaju što reći? Navikli smo se i krenuli dalje.
Hoćemo li se i dalje navikavati?
Prije Birna, iste, slične ili još gore etikete sa adresa državnog vrha, upućivane su i drugim medijima, novinarima, aktivistima i intelektualcima. Sjetimo se samo kako je premijer okarakterisao Gradsku TV u „naletu duhovitosti“. Dok je izjavio da se šalio, šteta je već uveliko, u školskom maniru spina, bespovratno načinjena.
Kako već godinama bivaju označeni, okarakterisani, vrijeđani i etiketirani novinari poput Tamare Nikčevič, Darka Šukovića, Draška Đuranovića i mnogih drugih i kako smo kao društvo odregovali na taj kontinuitet trolovanja? Navikli smo se…
Sjeća li se iko više postizborne noći, 30. avgusta 2020? Zastava fašističkih pokreta, velikodržavnih zastava, zastava drugih država, intoksikovanih, promuklih skandiranja čije rime pristojnog čovjeka i ženu navode da zgrabe svoje dijete, uvedu ga u kuću, zaključaju se, zatvore škure i ćute dok ne prođe. Je li to život dostojan čovjeka? Jeste li se našli makar jednom u situaciji da morate da ćutite “dok ne prođe”? I, prolazi li? Ili i dalje ćutite? Ili ste se navikli?
Sjeća li se iko više Facebook posta “princa demokratije” Bojana Baće, koji je opravdao postizbornu ikonografiju dok je očigledno i sam dijelio radost “barske srbadije” i iste večeri opravdao mrtvačke glave na zastavama sa izlivom emocija: “Neka se raduju ljudi i tako ako ne znaju drugačije”.
Posle je razumio koliko se u euforiji zanio, pa je našao novi model kohabitacije sa istim vrijednostima. Izum zvani “put između dva nacionalizma” u kojem je jedan od njih asimptomatski. Kao da je u pitanju viroza, a ne društveni, socio fenomen. Doktor za sve.
Sjeća li se iko više grafita na džamijama, napisanih u postizbornoj euforiji, kada su se primitivci osilili i Muslimanima i Bošnjacima “slali” decenijama potisnute poruke koje su eksplodirale te noći? Građanski dio Crne Gore je tada skočio u njihovu zaštitu. I to onaj dio Crne Gore koji je danas “zaveden” pod „ekstremistički“! Da li se i oni toga sjećaju ili su, kao i ostali, naviknuti? Da li bi kojim slučajem mogli dobiti glasnu i jasnu poruku protesta za naše progone i sa tih adresa?
Ili su se navikli, tj. povjerovali u laž “da to nije njihova borba”.
Sjeća li se iko više postizborne noći, 30. avgusta 2020?
Građanska država to jeste, samo kada sud kičme svojih vrijednosti sprovodi nad svim građanima, nezavisno koje vjere i nacije bili. Prijatelji i sugrađani Plava, Gusinja, Rožaja i Petnjice, vi čija smo dvorišta branili koliko i svoja, trebate nam za ovu presudnu borbu. Ne navikavajte se i vi, molim vas! Ko što niste ni onda kada je grupica građana na Cetinju pjevala “Oprosti nam, Dubrovniče”! I dan danas taj građansko-politički usklik baca na koljena sve “novousvojene” standarde demokratije i zapušava sva usta demagogija, zamjena teza i manipulacija konteksta. Taj događaj, ta emocija i namjera - čisti su kao suza.
- Stotinu kalašnjikova kupljenih od strane crkve, spremnih za “akciju”: Naviknuti!
- Sprega poluga vlasti sa narko kartelima u eksplicitnim dokazima na Sky aplikaciji i fotografijama: Naviknuti!
- Svakodnevno dobijanje prijetnji i uvreda, omalovažavanje i diskreditacija intelektualaca, kolumnista, aktivista, bivših diplomata, umjetnika: Naviknuti!
- Kontinuirano izvana finansirano, silom moćne crkvene organizacije i lokalnih kupljenih političara sprovedeno otimanje kulturne baštine jednog naroda: Naviknuti!
- Vlada u višemjesečnom trajanju tehničkog mandata, sa smiješnim procentom podrške u parlamentu, a koja odbija da raspiše izbore: Naviknuti!
- Socijalni inžinjering u kome cijeli gradovi mijenjaju demografsku strukturu, postajući usred nezavisne države Crne Gore anticrnogorski bastioni: Naviknuti!
- U Njemačkoj je juče grupa fašista uhapšena zbog planiranja državnog udara i preuzimanja vlasti, uz jasan ruski uticaj. Kod nas je grupa s istim ciljem, vrijednostima i istim finansijerima osvojila vlast na demokratskim izborima: Naviknuti smo.
- Otvoreni Balkan, političko finansijska međunarodna egzibicija u kojoj Crna Gora gubi sve ono što joj je preostalo: “Status nepoznat”.
Hoćemo li se i dalje navikavati?
Tačno je, sve su karte u tuđim rukama. I ne postoji “lovćenska vila” koja će nas spasiti. Ostali smo sami. Ali, sa dovoljno sredstava koje nam jedna bazično funkcionalna demokratija obezbjeđuje da se iz ovog beznađa izvučemo - pravo glasa, pravo na protest, na građansku neposlušnost, pravo na slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, slobodu izbora, slobodu govora.
Naš zadatak za budućnost je jasan! Ne pristajati, ne miriti se, ne navići se! NIKAD.
