Osnivačica i direktorica NVO Sistem, Neda Radović rođena je u Podgorici, gdje se i školovala.
Kroz aktivizam i rad trudi se da doprinese opštem dobru, a posebno je prepoznata u radu sa djecom i mladima i promovisanju ljudskih prava.
Takođe, realizovala je brojne radionice za djecu i mlade, ali i za roditelje o suzbijanju diskriminacije, nasilja i promovisanju ljudskih prava.
U sklopu organizacije na čijem je čelu, dostupna je besplatna psihološka podrška ranjivim kategorijama, a od nedavno stoje iza prvog licenciranog skloništa za žene, kao i majke sa djecom koje su žrtve nasilja.
Ispunjava je humanost i činjenica da može da pomogne drugima.
Hobi joj je joga i ebru slikanje.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi mnogo toga: mir, sloboda koju smo kao djeca imali, raspusti provedeni kod babe i djeda, pecanje sa tečom, planinarenje i istraživanje sa djedom, dugi razgovori sa bakom.
Nedostaje mi ona sloboda koju je naša generacija imala, bez straha i briga, igre kada nema škole sa djecom iz komšiluka i miris priganica ili krofni koje bi nam majke za svu djecu iz ulice spremale.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što mogu da pružim ljubav i pažnju svojoj djeci.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Talenat za borilačke vještine, trenirala sam dok sam bila u osnovnoj školi džudo.
Takođe, kao mlađa, jako sam voljela slikanje, sada već nemam toliko slobodnog vremena da se posvetim tome kvalitetno.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što ne mogu da podnesem nepravdu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, moral, dobrotu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Film bi morao imati kuma koji bi mu dao ime, a voljela bih da me glumi Mila Jovović.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne volim da pričam o sebi, prepustila bih drugima. Ako baš mora - neka djela govore umjesto mene.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana bila bih Pavlova torta. Slatka, lijepo dekorisana, nježna, a komplikovana za napraviti.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da imam moć da spasim svako dijete od nemoći, gladi i tuge.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Jovankom Orleankom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelju popodne najviše volim da provodim kući sa porodicom i bliskim ljudima, u igri sa djecom, čitanju knjiga, pripremi kolača i dugim razgovorima.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Sve zavisi od raspoloženja ili šta trenutno radim dok slušam muziku. Volim da slušam Merlina, Olivera, Perper i klasičnu muziku koja me opušta i koju slušam čak i dok spavam.
Jako volim Dina Merlina, i sve njegove pjesme i ako baš moram da izaberem neka to bude pjesma koju mi je baka pjevala kao uspavanku “Sa mojih usana”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Tuđa večera” Zorke Milić, kao i “Jefimija žena koja čeka” moje draga Minje Marđonović, koju toplo preporučujem.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na pusto mjesto, koje je sakriveno duboko u šumi, u blizini vode, gdje bih mogla da meditiram u prirodi i tišini izolovana od ljudi i buke.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz. Ne volim ni da prođem pored njega. Ne uliva mi povjerenje i jednostavno ne volim ga uopšte.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Svojim najbližima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmijehu, zagrljaju i djeci. Jako volim djecu, posebno kad su u periodu kada uče da govore pa mi ispune dušu slatkim i bebećim glasićem i iskrenim zapažanjima i komentarima. Obradujem se bebama, kada vidim trudnicu, raduje me život.
Da li za nečim žalite?
- Što nisam ispratila svoju baku na vječni put zbog tada epidemioloških mjera. I što nisam studirala veterinu, nego ekonomiju.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, muzike, molitve. Bez ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nisam osoba koja ukoliko je potrebno neće reći izvini. A posljednje izvini bilo je zbog kašnjenja.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva da nijedno dijete na planeti ne tuguje, druga ljekovi za neizlječive bolesti, treća želja da nema rata, jer ne mogu da podnesem patnju i stradanja ljudi a posebno djece.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Povela svog psa na operaciju koju nije preživio. Četrnaest godina smo proveli zajedno, ali je bolest bila jača od moje želje, snage i truda da je pobijedimo.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Povela bih porodicu i sebi drage ljude na putovanje oko svijeta, gdje bismo se smijali, veselili, a ja bih im slikala i pisala pjesme koje bi im ostale za uspomenu. A onda bih se prepustila avanturi i prošla kroz kanjon Nevidio.
Kako biste voljeli da umrete?
- Bez bola.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Budi uvijek ljubazan i živi svaki dan kao da je posljednji.
