Taman kada je djelovalo kako predizborna kampanja u Crnoj Gori protiče neobično mirno, bez buke kao uoči ranijih izbornih ciklusa, u njenom finišu dogodio se – zemljotres.
Pet dana prije izbora, lansirana je afera vezana za potencijalnu saradnju lidera Evrope sad Milojka Spajića i uhapšenog korejskog ‘kralja kriptovaluta’ Do Kvona.
Pokušaj slabljenja ili ‘dupli pas’?
I dok je sve i dalje na nivou spekulacija, optužbe i sumnje stižu sa adresa onih koji su 2020. godine formirali novu većinu, a iz Evrope sad navode da je riječ o konstrukcijama, te prstom, između ostalog, upiru i u odlazeću Vladu.
32
Da li je posrijedi zaista pokušaj da se Evropa sad oslabi uoči prvih parlamentarnih izbora na koje izlazi, ili iza svega – kako se to juče takođe moglo čuti – zapravo leži ‘dupli pas’ između te stranke i nekadašnjih konstituenata Demokratskog fronta, pokazaće vrijeme.
No, što je za sada sigurno, jeste to da je u pitanju tema koja će definitivno obilježiti kampanju.
Pritom, posrijedi je i momenat kojim je fokus kampanje u potpunosti preusmjeren sa pitanja koja su bila aktuelna do prije nekoliko dana, poput javnih finansija, zarada, poreza i sličnog.
Sve se, uz to, dešava nakon monotone kampanje, u kojoj su dominirale ekonomske i srodne teme. Ipak, iskustvo nas je već dobro naučilo – nema u Crnoj Gori harmoničnih predizbornih ciklusa.
Mnogo atipičnih momenata
Sve do minulih dana, tempo kampanje nametala je Evropa sad. Gotovo da nema izborne liste koja biračima uglavnom nije govorila o povećanju zarada, rastu standarda, poreskim olakšicama, zapošljavanju i podsticajima, što je bilo neuporedivo drugačije u odnosu na prethodne kampanje.
Neobično je, ipak, to što dio lista nije izašao sa izbornim programom – što su njihovi oponenti znali da aktuelizuju minulih dana. Tako je potpredsjednik DPS Ivan Vuković u nastavcima ‘prozivao’ Evropu sad, tražeći od njih da makar pojasne na čemu uopšte zasnivaju nastavak programa po kojem su i dobili naziv.
Atipično je i to što je predizborna priča, umjesto trgova i sportskih dvorana, ovog puta vođena uglavnom u manjim prostorima. Spram toga, megalomanskih obećanja je bilo – a neka zvuče i prilično nerealno.
Evropa sad i “Zajedno” u centru pažnje
Ključna pitanja uoči nedjeljnih izbora jesu kako će proći Evropa sad i koalicija “Zajedno”. Naravno, i ono – kako će biračko tijelo reagovati na aferu sa Do Kvonom.
Kada je u pitanju Evropa sad, oni su na talasu nedavne pobjede na predsjedničkim izborima, a njihov bi izborni rezultat u bitnoj mjeri mogao odrediti koliko će lista na kraju ući u Vladu. Prije aktuelne afere, djelovalo je kako njihov lider Milojko Spajić i dalje gazi oprobanom stazom – velika obećanja i ovog puta iznosi pred građane, pri čemu o realizaciji krupnih planova ponekad ne kaže gotovo ništa. Posljednji primjer je najava gradnje saobraćajnice sa četiri trake od Herceg Novog do Ulcinja.
Koalicija “Zajedno-Danijel Živković” izašla je bez niza političara koji su obilježili čitav prethodni period, a uz to i sa posve drugačijom kampanjom u odnosu na ranije izborne cikluse. Dok prvi put na izbore izlaze iz retorički lagodnije pozicije – a to je ona iz koje se kritikuje vlast – članice tog saveza fokusirane su na poreske olakšice, uz poruke kako bez njih nema puta ka EU. Baš zato, biće vrlo zanimljivo kako su birači prihvatili tolike modifikacije nakon trenda pada od 2020. godine. Na čelu liste ovog puta je Danijel Živković, koji nema nikakvih hipoteka iz prošlosti, te personifikuje mlađu generaciju političara DPS-a i njihovih saveznika, koji i dominiraju na listi.
Da li će uz modifikovani DF biti dovoljno tvrdokornih za ‘tas na vagi’
Nakon martovskog ‘restarta’, usta punih pomirenja i spotova u kojima se gnušaju sopstvene prošlosti, modifikovani Demokratski front donekle se vratio staroj priči. Da je tako, uostalom, jasno su i sami naznačili najavom prisustva skupu Aleksandra Vučića u Beogradu, na kojem je govorio i njihov nosilac Milan Knežević – sa sve klicanjem “bratskoj Rusiji”.
Danas, kada je to ostao pakt Nove srpske demokratije i Demokratske narodne partije, čini se kako će za njih glasati isključivo oni tvrdokorniji birači – tako da ćemo u nedjelju doznati i koliko njih ima. No, što se koalicije “Za budućnost Crne Gore tiče”, dok sa predizbornih skupova povremeno ‘najave’ savez Evrope sad i bloka “Zajedno”, jasno je kako oni priželjkuju onu poziciju koju je, recimo, 2020. godine imala URA. A to je da budu ‘tas na vagi’.
Nakon ‘pomirenja’ - više od populizma
Dok je mnogima prilično čudno zvučala vijest kako će Demokrate i URA, nakon svega izrečenog prošle godine, biti u koaliciji, postavljalo se i pitanje da li takav pakt nanosi više štete ili koristi samim Demokratama.
I dok je tokom kampanje sve to predstavljeno prilično skladno, proteklih dana su u prvi plan isplivale poruke i stavovi funkcionera URE, koji su bili i više od populizma. Bilo je tu svega – od paradoksa da ministarka urbanizma obećava bagatelnu legalizaciju divlje gradnje do smjena u Ispitnom centru, koje su naišle na ne baš dobre reakcije kod znatnog dijela javnosti.
Od ovog drugog, naravno, potencijalno bi mogla profitirati i Socijalistička narodna partija, koja je na kraju – suočena sa decidnim stavom Demokrata – izašla u koaliciji sa Demosom.
SDP – hrabar ili rizičan potez? Ili oboje
Socijaldemokratska partija odlučila se na – za jedne hrabar, za druge rizičan – potez. Iako ‘već viđena’ kao dio koalicije “Zajedno”, SDP je na kraju ipak izašla samostalno na izbore, a pređe li izborni prag to će biti znak da je i njihova reforma dala rezultata.
Teško je sjetiti se kada je čelnik neke opštine bio nosilac liste na državnom nivou, a to se dešava upravo u slučaju SDP-a. I oni su ovog puta prilagodili poruke ključnom narativu kampanje, pri čemu je – objektivno posmatrano – najvidljivija bila ona o besplatnim vrtićima, koju pritom lokalna vlast već teži implementirati na Cetinju.
SPP – nesvakidašnji slučaj
Donekle iznenađujuće zvučala je vijest o tome kako je SDP podržala Stranka pravde i pomirenja. Ne ulazeći u to koliki bi mogao biti njihov doprinos rezultatu, u pitanju je još jedan usamljen slučaj u crnogorskoj politici.
Naime, SPP je u izbornu kampanju ušla podržavajući Evropu sad, a onda se dogodio potpuni obrt – a sve zbog, navodno, neispoštovanog dogovora povodom kandidata za poslanika te partije.
Uz dobar rezultat, BS bi mogla imati mnogo uticaja
Kada je o bošnjačkoj populaciji riječ, oni su od jedine ‘njihove’ nacionalne liste u ovoj kampanji dobijali direktne i jasne poruke. Ono što se često zna prenebregnuti, jeste činjenica da je Bošnjačka stranka jedna od tri partije koje u izbore ulaze direktno iz Vlade.
Poklopi li se dovoljno kockica, a uz dobar rezultat BS, ne treba isključiti scenario prema kojem bi možda upravo njihova podrška bila ključna u sastavu nove Vlade.
PZP umjeren dok ne zagrmi Medojević
Svima koji duže prate političku scenu, zanimljivo je i to što će Pokret za promjene prvi put izaći samostalno na izbore još od 2009. godine.
I dok su pokušavali (a često i uspijevali) da tokom kampanje šalju umjerene poruke, one koje se tiču ključnih predizbornih narativa – očekivano, iz kolosijeka bi povremeno iskakao Nebojša Medojević. Ovih dana je opet počeo da zove Spajića na TV duel, a juče je iznio veliki broj optužbi na njegov račun povodom slučaja Do Kvon.
Građanske liste ovog puta nijesu nevidljive
Utisak je i da su tokom kampanje, svako na svoj način, do izražaja uspjele doći i građanske liste – što se ranije baš i nije često dešavalo.
Preokret je to uspio zahvaljujući tome što je na njegovom čelu već prepoznatljiva ličnost u javnom prostoru (Srđan Perić), ali i jer su kampanju bazirali na konceptu problem – rješenje. Najvidljivija je, pritom, bila njihova ideja o rješavanju problema stanovanja.
Lista “Mi možemo” je, sa druge strane, uspjela da skrene pažnju na sebe potpuno revolucionarnim sastavom, u kojem je gotovo 60 odsto žena. O tome smo, uostalom, već pisali.
Teški konzervativci ostali – teški konzervativci
Govorili o privatnim korporacijama, borbi protiv kriminala, ekologiji ili ribarstvu, utisak o koaliciji Narodni pokret, te listi “Pravda za sve” nije mnogo promijenjen tokom kampanje. Djeluje, naime, da nijesu uspjeli odmaći od ultra-konzervativne aure.
Ako nijesu to ni željeli – onda su potpuno uspjeli u tome.
Da li će obje albanske liste preći cenzus, HGI u lagodnijoj poziciji nego 2020.
Kada su u pitanju liste za koje važi manji izborni prag, ovog puta izaći će tri – dvije albanske i jedna hrvatska.
Što se albanskih saveza tiče, ovog puta međusobno žestoko suprotstavljenih, jedino pitanje je da li će i Albanski forum i Albanska alijansa uspjeti da pređu cenzus.
U mnogo lagodnijoj poziciji nego 2020. godine su u Hrvatskoj građanskoj inicijativi. Ovog puta nema druge hrvatske liste, a utisak je i da se HGI tokom ove kampanje jako potrudio da njihove poruke budu što vidljivije – pa čak i biračima koji ne pripadaju hrvatskoj nacionalnoj zajednici.
Zloupotreba državnih resursa
Ono što je obilježilo i ovu kampanju, jesu predizborna zapošljavanja i niz pitanja bez odgovora koja se odnose na funkcionersku kampanju i zloupotrebu državnih resursa.
Uostalom, dovoljno je pogledati podatke o djelovanju odlazeće Vlade koje proteklih dana objavljuje Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, a koji govore o drastičnom povećanju broja sklopljenih ugovora o radu, ali i onih o djelu.
Nema, čini se, te situacije koja ne dobija političku dimenziju, a koju vlast ne vidi kao šansu da ‘poentira’ uoči izbora. Otvaraju se nezavršeni bulevari, ‘prisvajaju’ tuđi projekti, a čak i veoma ozbiljan problem sa eksternim ispitima biva volšebno i (ne)odgovorno riješen za tren oka.
Važni faktori biće i cenzus i izlaznost
Na kraju, pored toga koliko će ko glasova osvojiti, u pogledu formiranja buduće vlasti od velikog značaja moglo bi biti to ko će sve preći cenzus. U tom smislu, D’Ontov je sistem jasan – što više glasova bude ‘prosuto’, u većoj će mjeri ‘profitirati’ najjača lista, pa onda ona nakon nje.
No, od presudnog značaja ovog bi puta mogla biti izlaznost. Tek treba imati na umu da je u drugom krugu predsjedničkih izbora učestvovalo 70 odsto upisanih birača, odnosno šest procenata niže nego 2020. Pritom, od obnove nezavisnosti, samo jednom je izlaznost bila niža od 70 procenata, i to 2009. godine.
