Što znači savremena Crna Gora bez vrijednosti koje simbolizuje 13. jul ? Postoji li istorijski trenutak - koji tako simbolično objedinjuje viševjekovne slobodarske tradicije crnogorskog društva i kontinuitet državnosti - kao što je to 13. jul ? Da li savremena Crna Gora razumije da su vrijednosti i ideje koje simbolizuje ovaj datum, naša legitimacija prema prošlosti, ali i orjentir u kom pravcu treba projektovati našu budućnosti.
Ukoliko prihvatimo da je deklarisanje prema prošlosti, prvi korak u razumijevanju sadašnjosti, odnos prema 13. julu i vrijednostima koje on simboliše je najbolji način da razumijemo šta je to savremena Crna Gora i na kojim idejama ona treba da počiva. Uvažavajući sve izazove sa kojima se suočava naše društvo, pokušajmo samo za trenutak da zamislimo, kako bi izgledala savremena Crna Gora ukoliko ona ne bi bila antifašistička, sekularna država koja uvažava sve razlike i identitete. Država koja ima ambiciju da na principima modernog, evropskog društva, građanima obezbjedi socijalnu pravdu i bolje uslove za život.
ANTIFAŠIZAM BEZ ALTERNATIVE
Što bi bila alternativa državi koja ne bi baštinila vrijednosti 13. jula, koja ne bi razumjela da su njeni svjetonadzori inspirisani slobodarskim tradicijama, vojničkim pobjedama, porazima i žrtvama viševjekovnih borbi za oslobođenje, koje su svoju istorijsku potvrdu dobile 13. jula 1878. godine završetkom Berlinskog kongresa i priznanjem Crne Gore kao jedne od 27 nezavisnih i međunarodno priznatih država svijeta. Kako bi izgledala savremena Crna Gora u čijim temeljima nema slobodarskih tradicija 13. jula 1941. godine, kojima je narod Crne Gore pokazao da samo oko slobode ne može biti kompromisa, i da je bez slobode sve drugo nevažno.
Veličanstveni čin oslobodilačkog ustanka, u trenutku kada je cijela Evropa bila pokorena i današnja generacija teško može sagleda. Crnogorski otpor fašizmu zbog toga je odmah postao inspiracija za sve ostale jugoslovenske narode, o čemu najbolje govore riječi Josipa Broza Tita koji u proglasu Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije poziva srpski narod da se ugleda na Crnu Goru i podigne ustanak: „Na ustanak srpski narode! Ugledaj se na crnogorski narod koji je ustao da zbaci okupatorski jaram“.
Na jedan drugačiji način, na to ukazuju i riječi italijanskog ministra spoljnih poslova Galeaca Ćana, koji i pored činjenice da u Crnoj Gori njegova okupaciona vojska ima na stotine hiljada vojnika, strijepi o konačnom raspletu, vjerujući da neće biti potrebe da njegova država zbog 13. julskog ustanka mora tražiti pomoć od njemačke vojske.
OKRENUTOST SEBI
Slobodarske tradicije Crne Gore, trajno su upisale 13. jul u kalendar najvažnijih datuma Crne Gore, ali su isto tako važan pečat ovom dali i svi oni koji su na vrijednostima 13. jula stvarali neku bolju Crnu Goru.
To je bila Crna Gora koja je prvi put bila okrenuta sebi, a borba za takvu Crnu Goru bila je inspirisana isključivo interesima njenih građana. Crna Gora, koja se nakon Drugog svjetskog rata stvarala na tradicijama 13. jula, izgrađivala je društvo koje je bilo spremno da prevaziđe sve naslijeđene probleme i da otvori prostor za sveobuhvatnu emancipaciju.
Vizija nove Crne Gore koja bi prvi put u svojoj istoriji uspjela da stvori uslove za pristojan život svih građana ne bi bila održiva da nije uvažavala vrijednosti koje su i bile inspiracija ljudima koji su pokrenuli 13. julski ustanak. To su bile ideje o jednakosti, uvažavanju, suživotu, socijalnoj pravdi i razvoju. Vrijednosti koje nijesu pristale na bilo kakav kompromis sa fašistima i njihovim pomagačima koji su željeli da Crnu Goru povedu u nekom drugom smjeru.
Bez obzira na to što savremena Crna Gora poštuje i baštini vrijednosti 13. jula, ostaje otvoreno pitanje da li smo kao društvo zaista svjesni važnosti ovog datuma i njegove stožerne pozicije u procesu definisanja savremenog crnogorskog identiteta. Da li razumijemo koliko vrijednosti koje simbolizuje 13. jul daju smisao svim uspjesima savremene Crne Gore i zbog čega one predstavljaju najbolji putokaz za vrijeme koje dolazi?
Izazovi sa kojima se suočava savremena Crna Gora možda su najbolji pokazatelj koliko su ove vrijednosti važne i koliko 13. jul i dalje predstavlja najbolju branu svim retrogradnim, šovinističkim i populističkim idejama.
DILEMA
To otvara i jednu fenomenološku dilemu, o tome kako današnje generacije ne mogu da prepoznaju ono što su prije skoro osam decenija prepoznali oni koji su baštinili ideje 13. jula. Kako su oni mogli da razumiju sve opasnosti retrogradnih, klerofašističkih ideja koje su promovisali oni koji su sa fašistima htjeli da stvaraju neko drugačije društvo. Zašto su oni za razliku od njihovih savremenika iz 2020. godine razumjeli da se bolja Crna Gora ne može praviti na političkim idejama i tradicijama „Konferencije četničke intelektualne omladine Crne Gore, Boke i Sandžaka“ iz decembra 1942. godine. Iz kog razloga su oni imali jasno određenje prema svim idejama koje proklamuju isključivost, konzervatizam, politiku krvi i tla?
Našoj generaciji je puno lakše da to razumijemo, nego njima, jer smo mi imali znanja o tragičnim iskustvima međusobnog ubijanja. Ipak, te lekcije očigledno se nijesu dobro razumjele, jer nema drugog objašnjenja za pokušaj rehabilitacije pojedinaca i političkih ideja koje zagovaraju: mržnju, isključivost, zločine, etničko čišćenje, otklon od racionalnosti i savremenosti.
Opasnosti sa kojima se suočilo crnogorsko društvo u prvoj polovini ove godine, možda najbolje pokazuju koliko su savremenom i modernom crnogorskom društvu neophodne vrijednosti 13. jula.
Te vrijednosti su bez sumnje najbolja odbrana od svih pokušaja istorijskog revizionizma koji zloupotrebom prošlosti oblikuju savremenu političku platformu.
Nema dalje emancipacije crnogorskog društva bez vrijednosti na kojima počiva 13. jul, zbog čega je ovaj datum simbol ne samo naše prošlosti, već i putokaz svih naših stremljenja u budućnosti.
