Nekadašnja golmanka ženske rukometne reprezentacije Crne Gore i ŽRK Budućnost, Sonja Barjaktarović rođena je u Beranama 1986.
Karijeru je počela u rodnom gradu sa 12 godina, a dvije godine kasnije prelazi u ŽRK Budućnost.
Uz brojne trofeje na domaćoj sceni, Barjaktarović je sa „plavima” osvojila i one evropske - dva Kupa pobjednika kupova, kao i Ligu šampiona.
U nacionalnom dresu srebrnu medalju osvojila je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012, a iste godine okitila se i zlatom na Evropskom prvenstvu u Srbiji.
Osim Berana i Budućnosti, igrala je za klubove Rostov iz Rusije, turski Kastamonu i mađarsku Albu u kojoj je i završila igračku karijeru 2017.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi upravo to što nisam dijete, ali se uvijek trudim da budem. Radosna i zahvalna na malim stvarima koje dobijamo od života.
Nedostaje mi i spokoj i mir, mirisi moje kuće, hrane koju majka sprema, kafe kad zaposjedne jutro i zvuk dolapa koji se ušuška u svakodnevicu. Čini mi se da i sad mogu da osjetim mirise drveća, svakog koje ima neki svoj miris.
Nedostaje mi i gužva u kući, rodbina, komšiluk, druženje i puno igre. Ono što smo mi, prošle generacije, imali je u velikoj mjeri prevaziđeno, ali će za mene takvo djetinjstvo uvijek biti privilegovano.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Osjećaj slobode koji se s godinama sve više prepoznaje i cijeni, spoznaju sebe. Iako sam uvijek dijete gdje mogu, to lijepo nadograđuje i činjenica da sam samostalna, sigurna i odgovorna za ljude oko sebe.
Lijep je osjećaj kada vam neko vjeruje i zna da u nekim situacijama može da se osloni na vas. Isto tako, ispunjava me i mogućnost da i u ovom periodu života još uvijek mogu da stvaram neke potpuno nove stvari i da rastem.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Posvećena sam bila vjerovatno onome u čemu sam najviše došla do izražaja - rukometu. Da nije bilo tako, vjerovatno bih izdvojila neko vrijeme da se zanimam slikanjem, jer me igra boja i te kako oduševljava, a vjerujem da imam i dovoljno mašte za to. Da je u pitanju drugi sport, onda bi to bilo jahanje koje je spoj ljubavi i povezanosti sa najljepšom životinjom na svijetu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Odanost, empatiju i trajanje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Film bi se zvao “Provincijalka”, a voljela bih da me glumi Dubravka Drakić, biser koji imamo tako blizu.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskrena, nasmijana, smirena, dobronamjerna, saosjećajna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Možda neka pita od debelih kora, ali sa sočnim i ukusnim filom, nekim miksom sir-zelje.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Bilo kojeg koji se brzo kreće, da mogu češće da budem s ljudima koje volim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Toliko mi je lijepo u svojoj koži i toliko osjećam da je moj broj da se ne bih mijenjala ni sa kim ni na dan.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja mi je najdraža od svih dana, iako je dugo godina za mene bila radna. Sad kada mogu da biram čime ću se baviti, podijelim je sa ljudima koje volim uz neki ručak, film, šetnju ili neko dobro vino.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Ringišpil”, Đorđa Balaševića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava “Bez portfelja” u režiji Branislava Mićunovića. Gledala sam premijerno izvođenje – odličan tekst i divna glumačka ekipa.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Lista za putovanje je malo duža. Želim da opet prođem neka mjesta koja sam imala prilike da obiđem kao sportista. Želim da ne žurim i da natenane volim neke gradove, planine, rijeke…
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Kumi. Ona uvijek sve sazna prva.
Čemu se uvijek obradujete?
- Kulturnim, divnim i predusretljivim ljudima. A poklonu - lizalici od koka-kole.
Da li za nečim žalite?
- Ni za čim. Da opet dobijem šansu da sve prođem još jednom, mislim da ne bih ni jedan korak promijenila.
Bez čega ne možete?
- Bez zagrljaja, poljubaca, muzike…
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nije da pamtim, izvinim se kad god pogriješim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da nema životinja po ulicama, da nema smeća i da ljubav vodi ovaj svijet. Znam da puno tražim, ali ako pronađem zlatnu ribicu to će biti jednostavno.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Osvojila Evropsko prvenstvo i srebro na Olimpijskim igrama.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Okupila bih ljude koje volim i napravila dobru žurku. Pošla na proputovanje gdje bih se svaki dan snimala. Bila bih na mjestima gdje uživam, živim, volim, ljubim se... srećna priželjkujući da niko ne tuguje za mnom već da živi od ljubavi koja preostaje. Zadužila bih nekog da to poslije podijeli sa mojim najbližim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Vjerujem da mnogi imaju sličan odgovor – da spavam kad smrt dođe.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Živjeću na jednoj od zvijezda i smijaću se na njoj.
