Belveder nije momenat. To je vrh i krov od avgustovskog crnogorskog sloma zidane odmetničke utvrde. Kodeks etičkog i etničkog nasljeđa nam je nalagao da se suprotstavimo razularenim svetosavskim kvazihrišćanima koji su, činom nasilne intronizacije, htjeli da upute poruku da je Crna Gora duhovno pokorena. Slobodarski duh probuđen 5. septembra nastavlja da živi, kao i borba za dostojanstvenu, građansku i demokratsku Crnu Goru, poručili su sagovornici Portala Analitika, građanski aktivisti Predrag Vušurović, Ana Pejović, Aleksandar Saša Zeković i Snežana Lakić povodom godišnjice događaja koji su pratili ustoličenje Joanikija.
Jedinstveni i jednoglasni otpor građanske i višenacionalne Crne Gore
Belveder je, prema riječima Predraga Vušurovića, potvrda da “ovđe nikad neće biti posljednjeg boja”. Taj je događaj građanskoj i antifašističkoj Crnoj Gori na ponos ali i, kako kaže, sasvim vjerovatnoj trećoj kvislinškoj vladi Crne Gore na brigu i dalje postupanje.
Belvederom se, dodaje, velikosrpska politika i njena ruska logistika, u cilju prevencije novih sličnih dešavanja, bave mnogo studioznije i temeljitije od nas.
“Iz toga prozilazi i jasna strategija: svaki izvjesni naredni otpor biće lakši za slomiti ukoliko ne bude ujedno spleteni, jedinstveni i jednoglasni otpor vascijele građanske i višenacionalne Crne Gore, kakav je Belveder bez sumnje bio. Stoga im je nužno razbiti tradicijski utemeljeno jedinstvo Crnogoraca i manjinskih naroda pred izazovima „srpskog sveta“, izdijeliti političke predstavnike manjina, a kod Crnogoraca izazvati da kroz sramotu izdaje pojedinca naivno posumnjamo u lojalnost albanske, autohtone zajednice u ništa manje njihovoj nego Crnoj Gori svih nas. A onda, posljedično i u naše bošnjačke, muslimanske ili hrvatske sugrađane”, kazao je Vušurović.
Vušurović ističe da je Belveder bio i vrhunac svega što se dešavalo od septembra 2020. godine.
“Kroz Belveder i na njemu su do kulminacije dovedeni energija i prkos sabirani od prvog, septembarskog skupa po padu Crne Gore u neočetnički zagrljaj, a zaključno sa onim avgustovskim, pred Lovćenskom vilom”, navodi Vušurović.
Za tu energiju su, navodi, od bilo kojeg pojedinca, grupe građana i suverenističke partije zaslužniji ‘ogoljeni i drsko vučeni srpski potezi, te ovdašnja kvislinška i skorojevićka nepromišljenost i brzina’.
“Bili su ljekoviti za uspavani dio građanske Crne Gore, a volio bih da su bili i za sljepilo međunarodne zajednice, do lakata prljavih ruku u svemu što se ovoj zemlji dešava od lokalne verzije svojevremene Homeinijeve revolucije, kojoj je ništa manje na svoju, nego na našu štetu – kumovala”, smatra Vušurović.
Prijetnja velikosrpskoj i nedemokratskoj vladavini
Aleksandar Saša Zeković podsjeća da Belveder kroz čitavo istorijsko trajanje nosi poruku važnosti ljudskih prava i sloboda, te da je uvijek predstavljao egzistencijalnu prijetnju svakoj velikosrpskoj i nedemokratskoj vladavini.
“Ondašnji i sadašnji vlastodršci su se odlučili da pokušaju da spriječe i suzbiju u korijenu, dakle na Cetinju, svaku miroljubivu i demokratsku kritiku i svaki građanski aktivizam”, kazao je Zeković.
Ana Pejović navodi da su nas oba Belvedera - i onaj iz 1936. i prošlogodišnji - naučili da sloboda ne trpi represiju, potčinjavanje, ropsku poslušnost i nepriznavanje nacionalne pripadnosti jednog naroda, koji se za nju krvavo borio 10 vjekova.
Prošle godine, kako ističe, Crnogorci i Crnogorke svih vjera i uvjerenja su se okupili da iskažu demokratsko pravo neslaganja sa nasilnom intronizacijom ‘popa tuđe crkve’ i države na duhovni tron crnogorskog vladara i vladike Petra I Petrovića.
“Taj čin unižavanja svetog trona Petrovoga shvaćen je kao skrnavljenje čistote i svetosti naše jedine Crnogorske pravoslavne crkve, koja nas je duhovno okupljala i sabirala vjekovima unazad”, navodi Pejović.
Krstaški pohod na Cetinje vizantijsko-militantni performans „nebeskog naroda“
No, kako dodaje, taj „krstaški pohod“ na Cetinje, kojem kopnom nijesu mogli prići, ostaće kroz istoriju upamćen kao jedan “opskuran i sirov vizantijsko-militantni performans „nebeskog naroda“ zaglavljenog u komičnoj sceni pancir ćebadi, dugih i kratkih cijevi i druge ratne opreme stranih dobrovoljaca i domaćih izdajnika”.
“Komentari evropskih i svjetskih medija najjasnije oslikavaju poraznu sekvencu svetosavskog antihrišćanstva izvještavanjem o ustoličenju bez prisustva vjernika i slavlja, ocjenjujući tu vazdušnu procesiju kao poraz države i crkve”, ističe Pejović.
Građanski otpor, kaže ona, probuđen je u Crnoj Gori u noći kada se slavila navodna sloboda.
“Iz tog kvazislobodarskog zanosa brzo i lako su isplivale sve skrivane pobude usmjerene na negaciju antifašizma, veličanje ratnih zločinaca, relativizaciju genocida i obnovu sumanute ideje o Velikoj Srbiji i Velikoj Albaniji“, objašnjava Pejović.
Tačno je, navodi, da je nakon belvederskih događaja procenat osviješćenosti građanski orijentisanog stanovništva u Crnoj Gori osjetno porastao, te da su udruženi u odbrani crnogorskih tekovina postali tvrdi kamen spoticanja svim unutrašnjim i vanjskim pokušajima destabilizacije naše međunarodno priznate države.
“Nakon Belvedera se proširila percepcija vrijednosnih stavova i utvrdilo propušteno ili loše naučeno gradivo da je borba protiv svih oblika fašizma naš zavjet i amanet, te da pred tim zlom nema povlačenja, niti odustajanja”, ističe Pejović.
Dani koji su promijenili tok političke istorije
Snežana Lakić, koja je bila i povrijeđena prilikom prošlogodišnje intervencije policije, kaže kako su 4. i 5. septembar datumi koji su promijenili tok političke istorije u Crnoj Gori.
“Na Belvederu su se okliznuli i pali predstavnici prve crkvene vlade u istoriji države, a na svemu što se desilo poslije Belvedera i Cetinja pala je i druga Vlada Crne Gore od 30. avgusta 2020. godine. Belveder je donio puno promjena u svijesti Crnogoraca, koji su uspjeli da shvate i bolje razumiju “neprijatelja”, kao i da razumiju da moraju biti aktivni sudionici u ovim događanjima i vremenima, jer u suprotnom neće imati ni države ni budućnosti”, navodi ona.
Gumeni meci su, kako navodi, tog dana morali nekoga da pogode – a da to nije bila ona, bio bi neko drugi.
“Simbolika tih gumenih metaka je velika pa se i danas, kada me zaboli na mjestima gdje su me pogodili, sjetim da je to vrijeme svega godinu iza nas. Ali, to je vrijeme koje je započelo velika dešavanja na buđenju crnogorske nacije”, dodaje Lakić.
Belveder je, smatra Zeković, u potpunosti razotkrio karakter i prirodu vlasti koju su, kako navodi, nažalost podržavali i međunarodni partneri Crne Gore.
“Belveder je pomogao i građanima da prepoznaju sopstvene zablude kada su 30. avgusta 2020. godine, misleći da glasaju za dalje stvarne reforme, socijalnu pravdu i demokratizaciju zemlje, zapravo podržali asimilaciju Crnogoraca i uspostavljanje marionetske vlade koju na okupu drži Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori i mafija”, tvrdi Zeković.
Belveder je, dodaje, pokazao i da vladavina prava, sloboda izražavanja i vjerske slobode u Crnoj Gori ne doživljavaju, kako se i očekivalo, unaprjeđenje i napredak.
“Naprotiv. Vladavina prava i sve ostalo se dozvoljava samo onoliko koliko je to u interesu zvanične Srbije i njenih ekspozitura u Crnoj Gori. Bauk Belvedera je oburdao dvije crnogorske vlade i pokazao da u Podgorici ne može opstati vlast koja ne slijedi nacionalne interese Crne Gore”, ističe Zeković.
“Lelekač i terorista” – eto razloga za ponos
Ostalo je nakon Belvedera niz nerazjašnjenih pitanja o postupanju vrha vlasti i policije prema građanima, često nazivanim ‘teroristima i lelekačima’, a ta pitanja i danas su bez odgovora.
Vušurović kaže da ne možemo i da ne bismo smjeli očekivati da će se neka nova vlada ozbiljnije pozabaviti ovim pitanjima i pozvati na odgovornost one koji su naredili da se na narod „udari“ suzavcima i gumenim mecima.
“Sprega Vučićevih kadrovskih rješenja u prethodnim vladama i aktuelne strukture u našem tužilaštvu je, što bjelodano i potvrđeno, fokusirana na to da se svaki protest usmjeren na odbranu prava ove zemlje na postojanje i jedinog mogućeg građanskog koncepta Crne Gore, žigoše novom metom iz redova palog režima, a kroz nju i svi mi, i to od strane kafanskih pajtaša „Noćnih vukova“, starih drugova i iskrenih fanova gospođice Bulatović, degustatora svega što je od Vučića i škaljarskih favorita. Kad ste za tamo njihovog “Brata Abaza“ lelekač i terorista, poput mene, eto, bez lažne skromnosti, razloga da dodatno budete ponosni i smjesta priznate da ste njima takvima – stvarno krivi. I spremni i na ”teža“ djela”, ističe Vušurović.
Govoreći o sredstvima represije koja su korišćena tokom protesta na Belvederu, Vušurović osnovano sumnja da su ‘ondašnji i neki budući izvršioci skoro dovedeni’.
“Prije će biti da su gorepomenuti i nikad zaboravljeni izvršioci - naslijeđeni i od „game changera“ uspješno „resetovani“ kadrovi UP. Hvala nekoj od prethodnih Vlada i resornom Ministarstvu. No, kažu da se ne plače za prosutim mlijekom, a u ime nužnoga jedinstva, ni o bilo čijim grjehovima od juče nije uputno pričati”, ističe Vušurović.
Pejović smatra da je u tom koordinisanom i naizgled dobro osmišljenom lancu komande, koji su demonstrirali pripadnici policijskih snaga nad golorukim Crnogorcima i Crnogorkama bilo sijaset, žanrovski rečeno, naučno-fantastičnih epizoda koje su se u kolektivnom pamćenju različito, ali trajno transponovale.
“Crnogorke su poklanjale cvjetove do zuba naoružanim pripadnicima interventne policije; profesor Hajduković je sa ostalim građanima mirno sjedio na dvorskom pločniku posmatrajući kordon, neočetnička vlast je prethodnog dana perfidno uskratila gostoprimstvo eminentnim svijetskim naučnicima učesnicima simpozijuma „Cetinjski filološki dani”, ugostitelji su dijelili vodu i hladne napitke policiji, goloruki demonstranti su svojim tijelima branili sve prilaze Prijestonici, dio policije je skinuo šljemove i pridružio se demonstrantima, onaj krvoločni dio policijskih snaga je vršio brutalnu silu nad demonstrantima ispaljujući nezapamćen broj različitih bojnih otrova i gumenih metaka, iscenirano je bacanje molotovljevog koktela i tobožnji nasrtaj na policijski kordon, insinuirana je pucnjava demonstranata na policiju koju je kao glavnu vijest zlurado prenijela TVCG”, prisjeća se Pejović.
Dokazati i kazniti čin izdaje domovine
‘Policijski goniči’ su, dodaje, ispaljivali suzavce i šok bombe po lokalima, ulazima zgrada i stanovima, a dim tamjana i mirisnih smola zamijenio je gusti oblak bojnih otrova, koji je u narednih 10 dana trovao nevinu djecu, stare i nepokretne građane.
“Carevićevi svetosavski bageristi su teškim mašinama uništavali auta po cesti, krčeći put svom moralnom satiranju i crnogorskom antičojstvu. Brutalna, neetička i nedemokratska primjena sile mora biti sankcionisana i adekvatno kažnjena, odnosno krivično gonjena, od čega dok dišemo nećemo odustati, kako na domaćim, tako i na međunarodnim sudovima. Vjerujem i da će se dokazati i kazniti čin izdaje sopstvene domovine”, ističe ona.
Zeković navodi da su detaljno dokumentovali i procesuirali represiju vlasti na Cetinju te da od tada dosljedno p(r)ozivaju vlasti, čak i odlazeću Vladu, koju su bezuslovno podržale i proevropske crnogorske partije. Traže da se pozabave kršenjem ljudskih prava u vezi sa gušenjem okupljanja na Cetinju i da policijske službenike i starješine, koje stoje iza prekoračenja ovlašćenja, pozovu na odgovornost.
“Sve to izostaje, što šalje poruku slabljenja institucija koje brinu o ljudskim pravima, ali i slabljenja primjene međunarodnih i domaćih standarda. Od obnove nezavisnosti, stanje ljudskih prava nikada nije bilo gore. Katastrofalno je na svim poljima. Zabrinjavajuće je što o tome ćute mediji i drugi subjekti civilnog društva, a koji su imali, pod opravdanjem borbe za demokratiju i ljudska prava, izraženu ulogu tokom litija “Ne damo svetinje”, zastupajući i određene slučajeve koji su namjerno dramatizovani i politizovani, a bili su svjesni da je posrijedi manipulacija”, navodi Zeković.
Odgovornost je nastaviti sa borbom protiv kršenja ljudskih prava
Smatra i da vlasti prvu godišnjicu od demonstracija na Cetinju, iako tvrde da su navodno demokratske i proevropske, neće obilježiti.
“Ne očekujem da će se oglasiti potpredsjednica odlazeće Vlade i ministarka evropskih integracija Jovana Marović, ministri unutrašnjih poslova i ljudskih prava Filip Adžić i Fatmir Đeka, ili neko od njihovih državnih sekretara. Neće se oglasiti ni parlamentarni odbor za ljudska prava i slobode a vjerujem, nažalost, ni ombudsman Siniša Bjeković”, ističe Zeković.
Ipak, kako ističu naši sagovornici, odgovornost je da se nastavi govoriti protiv zlostavljanja i kršenja ljudskih prava koje se dogodilo na Cetinju.
“To ćemo raditi sve dok odgovorni za prekoračenje ovlašćenja i ignorisanje kršenja ljudskih prava ne budu sankcionisani i van pozicija odlučivanja i moći, kako u policijskoj organizaciji tako i u Vladi. To treba da podrže i političke partije koje su dale šansu još aktuelnoj Vladi Dritana Abazovića i time, nekako, vjerujem privremeno, zaćutale o Belvederu. Posebno zato što EU narativ, za koji žele da postane njihova nova prepoznatljivost, podrazumijeva primarno ljudska prava i njihovo poštovanje”, poručuje Zeković.
Ističu i da se borba nastavlja, te da će biti sve jača.
“Paralelno sa tim treba raditi i na razgradnji partitokratije, koja je pogubna za demokratski i institucionalni napredak Crne Gore. Duh Belvedera je duh slobode koji živi i dalje i prenosiće se na nove ljude, ali i na buduće genaracije”, ističe Zeković.
Doći će vrijeme kada će krivci odgovarati
Lakić poručuje kako je prošla godina, a i dalje se ne zna ko je pucao u građane, ko je ispaljivao tone suzavaca, te da ništa nije rasvijetljeno.
“Moja prijava protiv napadača i izvođača bezumnih djela na Cetinju ostala je duboko zatrpana prijavama koje su podnijeli ostali koji su se tog dana okupili na Cetinju. I kao što to obično biva u državama u kojima sila pokušava da određuje zakone, krivci postaju sudije, a građani za takve postaju optuženi i tuženi. Tako da vjerovatno i moja prijava čeka neku majsku zoru, kada će valjda istinski doći sud pravednih i poštenih, kada će se otvoriti arhive i saznati prave istine, a kada će krivci odgovarati”, naglašava Lakić.
Duh slobodarstva se ne uči, već nasljeđuje
Ana Pejović dodaje da duh slobodarstva i nepristajanja na bilo kakva potčinjavanja u Crnoj Gori ima milenijumsku genezu.
“To je onaj prvi red časti kojim su se vječno branili sloboda, obraz, poštenje, čojstvo i hrabrost crnogorska. To se ne uči, to se nasljeđuje. To se ne otima I ne prisvaja. To se živi i besmrtno zavještava”, ističe ona.
Vušurović ističe da sile probuđene klerofašističkom agresijom žive, te da je Belveder ponajmanje geografija, a prije “istorijski crnogorski usud”.
“Bijele su figure kod Pete kolone, čekamo na njihove poteze, na nama je odgovor. I iznuđeni potezi. Koliko god jurišaju na “kralja”, treba se bojati i “piona”. Đe god bude idući Belveder, viđećemo se, susresti oči u oči, provjeriti jedni druge i oprobati tamo. Svi mi, “Cetinjani iz svih gradova Crne Gore”. I sa nama braća Nikšićani, prvi među jednakima”, zaključuje Vušurović.
