Ne bude li nepredviđenih momenata, Crna Gora dobiće sjutra 43. Vladu, a drugu manjinsku u ovom stoljeću. Dok je dio političke javnosti vidi kao onu koja ne proističe iz famozne ‘izborne volje’, drugi dio njeno formiranje posmatra kao konačni kraj pogubnog djelovanja odlazeće Vlade.
Ipak, ono što malo ko može osporiti jeste da je riječ o vlasti koja će, što kroz zastupljenost stranaka, što kroz podršku, okupljati najširi spektar političkih struktura u istoriji višestranačja. Kako će (i da li će uopšte) jedan takav ‘konglomerat’ funkcionisati, vidjećemo sljedećih mjeseci. Ipak, prilično je izvjesno da slijedi diskontinuitet u odnosu na ono što se dešavalo u posljednjih godinu i po.
LEGITIMITET
Potezanje pitanja legitimiteta Skupštine jeste i opravdano i dozvoljeno. I zato su ga pojedine partije postavile na pravom mjestu - pred pravosudnim institucijama.
Ipak, u momentu kada je Crna Gora u velikoj krizi, kada su institucije nefunkcionalne ili potpuno paralisane mjesecima, a kada izrazita većina u Skupštini postoji, sasvim je upitno šta se dobija daljim prolongiranjem stanja koje u svakom pogledu sve više djeluje kao agonija.
Teško je pronići do drugačijeg odgovora od onog da odlazeći žele sačuvati svoje pozicije. Jer, ako ćemo iskreno - odveć je apsurdan izgovor da je višemjesečno nezakazivanje sjednice Skupštine u interesu građana i njihove volje.
NIŠTA NEDOZVOLJENO
Iako su proteklih dana mnogi potezali argument kako nije 'prirodno' da partije koje imaju 16 poslanika formiraju Vladu sa 20 ministara, to nije nedozvoljeno.
Jer, ako neko želi dalje da osporava legitimitet buduće Vlade, ipak bi trebalo da zna kako će ona, zapravo, u parlamentu imati podršku većeg broja poslanika u odnosu na prethodnu.
Sa druge strane, i oni koji ostaju u manjini već neko vrijeme potežu ključni argument - a to je da li aktuelna prekompozicija zaista proističe iz volje građana od 30. avgusta 2020. godine. Ipak, teško je da je sve što se dešavalo u proteklih godinu i po, a naročito čvrsti klerikalni, povremeno konzervativni i desničarski kurs Vlade Zdravka Krivokapića baš bio u skladu sa voljom većine crnogorskih birača.
FAKTOR VREMENA
Program i prioriteti buduće Vlade, bez sumnje, djeluju kao mjere koje bi trebalo da stabilizuju i političke i društvene prilike. Ali, teško je u Crnoj Gori vjerovati onome što stoji na papiru - uostalom, nije tako davno potpisan čuveni septembarski sporazum iz 2020. godine.
Pritom, i sam je mandatar prošle sedmice saopštio da je svjestan kako će prekompozicija javne uprave biti proces koji će oduzeti vrijeme. Počev samo od uspostavljanja novih-starih ministarstava, izrade sistematizacija i drugih internih akata, sve do nezaobilaznog imenovanja novih kadrova, proći će nešto duže vremena prije nego i zaista budu stvorene sve pretpostavke za realno funkcionisanje institucija.
Kada se, uz to, zna da je trajanje Vlade oročeno na 12 mjeseci, onda je prilično upitno u kojoj će mjeri mnogi programski principi i prioriteti uopšte biti dostižni.
FAKTOR RASHODA
Kada je riječ o funkcionisanju administracije, još jedna prijetnja je gomilanje funkcionera.
Jer, uspostavljanje nove Vlade ne znači samo osam ministara više, već i osjetno veći broj državnih sekretara, šefova kabineta, savjetnika...
I sve to dešavaće se u periodu kada bi dio dosadašnjih kadrova, očekivano, mogao dobijati 12 zarada po odlasku sa funkcije. Troškovi po tom osnovu mogli bi biti još veći ako uslijede smjene po preduzećima i ustanovama čiji je osnivač država.
KLJUČNA ZEBNJA
Najveća zebnja, kada je riječ o onima koji podržavaju građanske strukture, ipak se tiče učešća Socijalističke narodne partije - ne samo u Vladi, gdje će voditi trećinu ministarstava, već i u Skupštini, gdje će dobiti mjesto predsjednika.
Premda je predsjednik DPS-a Milo Đukanović prošle sedmice ustvrdio kako se SNP najzad priklonila evropskom i građanskom kursu, teško je da će birači procrnogorskih stranaka 'na prvu loptu' povjerovati u to.
Jer, prije svega nekoliko sedmica, ta stranka, 'šaltajući' se na građanski i evropski kurs, nije imala stav o invaziji Rusije, a njen je predsjednik iz Beograda slao poruke o opstanku srpstva.
DOSADAŠNJA OPOZICIJA DAĆE VIŠE MINISTARA NEGO SNP
Ako je do matematike, onda treba imati u vidu i to da ništa manje ministara od SNP-a neće imati ni partije koje su bile dio građanskog opozicionog bloka.
Naime, SDP-u, BS-u i albanskim strankama pripašće šest ministarstava, a jedno mjesto, bez portfelja, dobiće i HGI.
ZAVISNI OD PODRŠKE DPS
Ukoliko pitate Abazovića, učešće SNP-a, baš kao i svih ostalih, dio je čuvene priče o pomirenju. No, čini se da je ta riječ, usljed učestale upotrebe i nesklada sa realnošću, u potpunosti devalvirana.
Pod pomirenjem Abazović tretira i to što će Demokratskoj partiji socijalista pripasti mjesta po dubini, dok istog dana niži činovnici njegove stranke poručuju da ta partija - ostaje u opoziciji.
Kako god, činjenica je da će Abazovićeva Vlada u najvećoj mjeri zavisiti od podrške DPS-a. Jasno je i da bi DPS danas učinio sve kako bi poslao odlazeću Vladu u prošlost, no upitno je šta bi se moglo dogoditi sjutra - a to pitanje povremeno potegnu iz DF-a ili Demokrata, cinično pitajući da li će DPS glasati za zakone koji bi možda mogli 'potkačiti' i neke njihove sadašnje ili bivše funkcionere.
NEZAHVALNO JE PROGNOZIRATI
Uoči sjutrašnje sjednice i izvjesnog izbora nove Vlade, ipak, činjenica je da će ta izvršna vlast u neuporedivo većoj mjeri biti prihvatljiva biračima građanskih struktura nego odlazeća.
Moglo bi se na kraju reći ponešto i o tome kako bi formiranje nove Vlade moglo uticati na buduće zaokrete na političkoj sceni, ali nije to baš zahvalan zadatak.
Jer, u razdoblju toliko dinamičnih turbulencija i obrta, kada su DPS i SNP za nekoliko mjeseci prešli put od višedecenijskih ljutih suparnika do saveznika, ne djeluje nimalo izvjesno šta bi se sve moglo dogoditi do izbora planiranih za sljedeću godinu.
