Jedan od omiljenih pedijatara među Podgoričanima zasigurno je dr Nebojša Kavarić. U Domu zdravlja Podgorica bio je angažovan 32 godine, gdje je brinuo o zdravlju najmlađih, a bio je i dugogodišnji direktor ove krovne zdravstvene ustanove Glavnog grada.
Doktor Kavarić 2014. godine dobio je nagradu "19. decembar", koja se dodjeljuje povodom praznika Glavnog grada za najviše zasluge i postignute rezultate u teorijskom i praktičnom radu i djelovanju u svim oblastima ljudskog stvaralaštva. Takođe, Asocijacija menadžera Crne Gore proglasila ga je za najboljeg menadžera 2016. godine u javnim institucijama, ustanovama i lokalnim upravama. Predsjednik je Asocijacije za preventivnu pedijatriju i Komisije za zaštitu i unapređenje zdravlja građana Podgorice.
Dr Kavarić završio je Medicinski fakultet u Beogradu, a zanimljiv podatak u njegovoj biografiji je i to da je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1991, pa za sobom, pored medicinskih uspjeha, ima i brojne izložbe u zemlji i inostranstvu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost, osjećaj reda i maštanje koje nije imalo granice i oblik.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Preuzimanje odgovornisti i mogućnost da realizujete neke od maštanja i fantazija koje su vam zaokupljale misli u djetinjstvu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da su svi, ukoliko ih zaista ima, došli do punog izražaja, svaki na svoj način. Štoviše, svi imaju svoje ostvarenje i otjelotvorenje.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- U biti, svaki čovjek prirodno ima i loše osobine. Stvar je samokontrole i samokorekcije da li će se ijedna loša osobina i tamna strana ikada pojaviti u javnosti u spoljnjem svijetu i biti prezentovana drugim ljudima. Nadam se da je ta moja strana ostala sakrivena u lavirintima moje duše.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Dobrotu, kreativnost i prijateljsku odanost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Nepodnošljiva lakoća postojanja”. Džeremi Ajrons je umjetnik i glumac koji me fascinira karakternošću i “lakoćom” profesionalizma.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Onaj što priča o djeci i vakcinama. Mislim da bi svako pogodio o kome je riječ.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Štrudla od jabuka sa cimetom, u neograničnoj količini.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da obradujem djecu i izmamim im osmijeh.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Djeda Mraz, ali makar na 10 dana.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Porodično druženje, obično na selu ili u blizini neke veće vode (more ili jezero).
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Kompozicija “Gabrielova Oboa”, Ennio Moricone, glavna tema iz filma “Mission”. Slušam je oduvijek i zauvijek.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Muzej nevinosti”, Orhana Pamuka.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Da ponovo posjetim Siriju i Palmiru kad se nekad obnovi.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Avion.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi. Poslije toga supruzi Ljiljani. Veoma je zahvalan (nadam se) slušalac.
Čemu se uvijek obradujete?
- Pažnji, čak i najmanjoj. Dovoljna je jedna riječ i pravi trenutak.
Da li za nečim žalite?
- Iskreno, ni za čim. Jedino što možda više vremena nisam proveo sa mojom djecom. Svaki trenutak sa njima je neprocjenjiv.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zato što kao doktor u vrijeme kovida nisam mogao da budem na dva mjesta u isto vrijeme.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da svi bolesni na svijetu ozdrave.
Da sva djeca budu srećna.
Da nikad ne razočaram djecu i porodicu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Opravdao ulogu sina i oca.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Radio bih sve isto, samo ne bih spavao. Još bih više bio Ja.
Kako biste voljeli da umrete?
- Niko ne voli da umre. Volio bih vidim nastavak života oko sebe. Bio bih spokojan. Mi smo samo treptaj vremena a najčešće provedemo život žmureći.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Svaki dan se računa.
